TELEVIZIJA ORF prva je napravila intervju s otetom Nataschom Kampusch, u kojem je 18-godišnja Austrijanka prvi puta javno progovorila o paranoji svog otmičara Prikopila, svojoj vjeri i planovima za budućnost.

U razgovoru s Cristophom Feursteinom, Natasha je puna emocija govorila o osmogodišnjoj traumi kroz koju je prošla. Tijekom razgovora je često držala zatvorene oči jer još nije naviknula na jako svjetlo.

Njezin otmičar Wolfgang Priklopil ju je kao 10-godišnjakinju oteo na putu od škole, a Natasha tvrdi kako se osjećala mnogo jača.

Natascha je opisala što se događalo na dan otmice. "Nije istina ono što pišu mediji-da me mama tukla. Bar ne tako kako se piše. Bila sam ljuta na nju i krenula u školi. Još na kućnom pragu sam razmišljala o nećemu što mi je majka jednom kazala: da nikad ne smiješ nikamo otići ljut na nekoga jer će se nešto dogoditi. No, ja sam ipak otišla. Kad sam došla do druge ulice vidjela sam Prikopila kako stoji pokraj automobila. Osjetila sam neku nelagodu i pomislila sam na sve one priče o pedofilima, te sam razmišljala o tome da prijeđem na drugu stranu ulice. Ali onda sam mislila da se tako osjećam zato što sam ljuta, pa sam ipak ostalana strani ulice na kojoj je i on bio. Kad sam prolazila on  me zgrabio, nisam mogla ni pisnuti." - pričaNatascha.

"Kad me uvukao u auto rekao je da mi se neće ništa dogoditi ako ću raditi što mi kaže i šutjeti. Nekoliko minuta kasnije rekao je da je to otmica i da će tražiti novac od mojih roditelja. Pokušala sam razgovarati s njim, objasniti mu da to neće tako funkcionirati, daće ga otkriti policija, ali nije pomoglo. Smjestio me u sobu, u kojoj nije bilo žarulje. Bila sam u mraku. Bila sam vrlo očajna i ljuta na samu sebe što nisam prešla na drugu stranu ulice. Plakala sam jer sam se osjećala bespomoćno. Nakon šest mjeseci pustio me prvi put u kuću, mogla sam se oprati u kupaonici. Tek nakon dvije godine donio mi je radio, stalno sam slušala vijesti. " - rekla je Natascha.

"Osjećala sam kako postajem jača od njega. Iako sam bila udaljena od roditelja i obitelji, nisam se osjećala usamljeno. Što sam više rasla, bila sam sve jača te odlučnija kako ću pobjeći." - kazala je Natascha dodavši kako je s već s 12 godina odlučila na bijeg.

Mjesecima prije bijega Natascha mu je govorila kako ne može više tako živjeti i da će pokušati pobjeći od njega. No, bila je zabrinuta zbog njegove majke koju je smatrala dobrom osobom koja nije znala drugo lice svog sina.

"Sada mi je jako žao njegove majke. Znala sam da že moj bijeg biti njegova smrtna presuda. A on je od mene, čovjeka koji ga je vozio te konduktera napravio indirektne ubojice" - rekla je Natascha. 

Dodala je kako je Prikopil imao "lošu savjest" zbog otmice, što je kasnije prereslo u paranoju.

Svaki časopis koji joj je dao, a počeo ih joj je donositi dvije godine nakon otmice, pregledavao je tražeći njezine skrivene poruke.

"Postojalo je mnogo osoba kojima sam pokušala dati neki znak. Najgore je bilo kad meprodavač u dućanu pitao može li mi pomoći, a ja sam se bojala jer je Prikopil rekao da će ubiti i mene i druge ako se nešto otkrije. Ne možete ni misliti kako je to nekoga gledati u oči i tražiti pomoć pogledom, a istovremeno se moraš nasmiješiti i praviti se da je sve u redu. Pokušala sam se smiješiti kako bih izgledala kao na fotografijama da bi me ljudi prepoznali." - govori Natascha koju smetaju napisi u medijima, a najviše fotografije njezine tamnice.

"To je bila moja soba, to je moja privatnost i nitko nema pravo provirivati tamo" - rekla je.

Natascha je u intervjuu kazala kako je često bila gladna te bi stoga željela u budućnosti baviti humanitarnim radom i pomoći gladnima, kao i nestalima.

Željela bi maturirati i upisati studij, no još ne zna koji. Možda postane i glumica.

S.H.
Foto: ORF