PROFESORICA ustavnog prava Sanja Barić danas je objavila objašnjenje izjave o izbornim jedinicama koju je potpisalo još 10 ustavnih stručnjaka. Na kraju je prozvala političkog komentatora za kojeg je navela da će se prepoznati.

"PS: Upozoreni na političkog komentatora koji će se prepoznati jer je neki dan naveo na jednoj nacionalnoj televiziji da su profesori trebali reagirati 1999. (vezano za smrt predsjednika Tuđmana, to je posve druga priča), poručujemo da je to bilo prije 24 godine, da su tada aktivni profesori ili preminuli, ili u mirovini te da s onima koji su, srećom, među nama, ali umirovljeni izravna račune u osobnom kontaktu ne dovodeći u vezu nespojivo", napisala je na kraju statusa Sanja Barić.

> Profesorica Barić objavila veliki status o izbornim jedinicama: Ne pogodujemo nikome

U tome se prepoznao Žarko Puhovski koji je poslao i odgovor Sanji Barić. Njegovu reakciju prenosimo u cijelosti.

"Moja je obaveza reagirati

Prenijeli ste danas „veliki status“ Sanje Barić o izbornim jedinicama u kojemu se objašnjava i opravdava izjava jedanaest profesora Ustavnoga prava o toj temi. 

Otkako me je („Index“, 29. 8. 2017.) profesorskim autoritetom upozorila na to da u Ustavu nema pojma pravičnosti (jer je valjda preskočila čl. 29.) nije mi se činilo vjerojatnim da ću opet morati raspravljati sa SB. No, u samome je tekstu pomalo nejasno radi li se o autoru u jednini ili u kolektivitetu, te ipak smatram svojom obvezom reagirati na dio (u zagradama) u kojemu su, eto, profesori „upozoreni na političkog komentatora koji će se prepoznati“.

Suočen s moćnom profesorskom gomilicom nemam mogućnosti poručivati...

Prepoznao sam se kao rečeni politički komentator kojemu (zbog izrečenoga na N1, 16. 5.) profesori „poručuju“ da je ono o čemu je govorio „bilo prije 24 godine“. Svjestan toga (a i godinu sam spomenuo na N1) zabrinut sam prigovorom da „dovodim u vezu nespojivo“. Bio sam, naime, eksplicirao da govorim o struci koja je „blaženo šutjela godinama“. Skandalozni Ustavni zakon o privremenoj spriječenosti Predsjednika republike Hrvatske za obavljanje svojih dužnosti (N. N. br. 123/99, od 25. 11. 1999.) sam spomenuo kao negativni maksimum (kojim se je, u osnovi, uvodio obrazac: I poslije Tuđmana, Tuđman) na koji se, kao i na druge, ustavno manje zloćudne, eskapade iz profesorskoga zabrana nije reagiralo.

Smrt ili umirovljenje tadašnjih neposrednih počinitelja ne bi ipak ustavno-pravnoj struci trebalo biti bitnim za vrednovanje dogođenoga, a o ovoj se (i nemalome broju drugih) manipulacija Ustavom uglavnom nije izjašnjavala (sama Sanja Barić navodi tek jedan slučaj ranije reakcije). 

Suočen s moćnom profesorskom gomilicom nemam mogućnosti „poručivati“, mogu tek, u skladu s mudrim riječima SB, ponoviti: „tu smo gdje smo“. Tu ćemo i ostati, nastavi li, uz sve ostale, dream team s višegodišnjim drijemežom, prekidanim povremenim (lijevo-desnim) buđenjima, a o vjerodostojnosti struke budu više brinuli izvana no unutar ovlaštene jedanaestorke

Žarko Puhovski"