BITKA kod Novare, vođena 23. ožujka 1849., bila je jedan od ključnih trenutaka Prvog rata za talijansku neovisnost. Austrijska vojska pod zapovjedništvom feldmaršala Josepha Radetzkog ondje je porazila snage Kraljevine Sardinije predvođene kraljem Karlom Albertom. Taj poraz označio je kraj pokušaja da se Austriju brzo izbaci iz sjeverne Italije.

Rat nastavljen bez dovoljne pripreme

Nakon neuspjeha u prethodnoj kampanji 1848., između dviju strana sklopljeno je primirje. No u Pijemontu je raslo uvjerenje da se rat mora nastaviti. Karlo Albert je u ožujku 1849. ponovno krenuo u sukob, nadajući se uspjehu, ali bez dovoljne pripreme. Nasuprot njemu stajao je iskusni Radetzky s bolje organiziranom vojskom.

Brz slom sardinske vojske

Bitka kod Novare završila je teškim porazom sardinskih snaga. Iako brojčano jake, nisu bile dovoljno koordinirane ni uvježbane. Austrijanci su postupno preuzeli kontrolu nad bojištem i natjerali protivnika na povlačenje. Time je propao pokušaj da se vojnom silom riješi talijansko pitanje.

Kralj koji je odstupio nakon poraza

Posljedice su bile dramatične. Karlo Albert je nakon poraza abdicirao u korist sina Viktora Emanuela II., budućeg kralja ujedinjene Italije. Austrija je učvrstila vlast u sjevernoj Italiji, a revolucionarni val iz 1848. privremeno je zaustavljen.

Poraz koji nije zaustavio ideju ujedinjenja

Iako je Novara bila težak udarac, nije ugasila talijanski pokret. Naprotiv, pokazala je da će ujedinjenje zahtijevati dugotrajniju strategiju i političke saveze. Upravo će Pijemont, pod novim vodstvom, kasnije postati središte procesa koji će dovesti do stvaranja moderne Italije.