RAZORNI potresi koji su u srijedu pogodili Venezuelu prva su velika kriza za privremenu predsjednicu Delcy Rodriguez, no katastrofa je ubrzo prerasla u val bijesa zbog, kako mnogi smatraju, lošeg odgovora vlade. Dok se broj poginulih približava 1500, a oko 50.000 ljudi se vodi kao nestalo, frustracija javnosti sve više raste, piše Al Jazeera.

Vladin odgovor pod sve većim pritiskom

Dok se početna panika i tjeskoba nakon potresa pretvaraju u frustraciju i bijes, za privremenu predsjednicu Delcy Rodriguez ova katastrofa predstavlja najveći izazov dosad. S rastućim brojem žrtava, suočava se sa sve većim pritiskom da pokaže kako njezina vlada može koordinirati učinkovit odgovor.

Galerija

U satima nakon potresa, Rodriguez je proglasila izvanredno stanje, izrazila sućut obiteljima stradalih i zatražila međunarodnu pomoć. No, ono što je uslijedilo mnogi promatrači opisuju kao spor i neujednačen odgovor na krizu.

"Vladin odgovor kreće se od potpuno nepostojećeg do, u najboljem slučaju, posve neadekvatnog", ocijenio je Phil Gunson, viši analitičar i stručnjak za Venezuelu pri neprofitnom institutu International Crisis Group.

Oslabljeni sustavi i međunarodna pomoć

Gunson objašnjava da je desetljeće ekonomske krize, proizašle iz lošeg upravljanja, korupcije i sankcija, ozbiljno narušilo sustave za hitne situacije, kao i javne usluge poput zdravstva, vodoopskrbe i opskrbe električnom energijom. "Sada im nedostaje proračunskih sredstava, osoblja, opreme, vodstva i planiranja", rekao je.

Tu prazninu popunjava međunarodna pomoć. U zemlju je stiglo više od 20 spasilačkih timova, među kojima su i oni iz Salvadora, Španjolske, Katara i Sjedinjenih Država. Međutim, Gunson smatra da to nije dovoljno da bi vladi Rodriguez dalo legitimitet. "Čak i uz pomoć SAD-a, vlada se pokazuje nesposobnom učinkovito se nositi s katastrofom", zaključio je.

Optužbe za opstrukciju i bijes građana

Na društvenim mrežama šire se kritike na račun kašnjenja i ometanja u raspoređivanju spasilačkih timova i humanitarne pomoći. Tim kolumbijskih vatrogasaca navodno je satima bio zadržan na glavnom aerodromu u Caracasu prije nego što im je dopušten ulazak u zemlju.

Administracija Delcy Rodriguez u međuvremenu je pokušala ograničiti pristup La Guairi i drugim teško pogođenim područjima, sprječavajući ulazak svima bez vladinog odobrenja. U obalnoj državi Falcon, lokalno stanovništvo, frustrirano nedostatkom službene pomoći, lopatama je probilo sigurnosni kordon.

U petak su predsjednicu Rodriguez, dok se sastajala sa stanovnicima pogođenim katastrofom u četvrti Chacao u Caracasu, dočekali zvižduci i negodovanje, uz glasne povike okupljenih građana i prosvjede.

Gdje je vojska?

Jedan zaposlenik nevladine organizacije, koji je želio ostati anoniman, rekao je za Al Jazeeru kako očekuje da će se bijes javnosti samo pojačati. "Tvrtke, sveučilišta, srednje škole, teretane, čak i dostavne službe - većina sektora društva pokušala je na svoj način nešto učiniti", rekao je, naglašavajući jednu iznimku: vojsku.

Njezina relativna odsutnost, kako kaže, u oštrom je kontrastu s njezinom snažnom prisutnošću nakon spornih predsjedničkih izbora 2024., kada su prosvjedi ispunili ulice. "Ljudi se još sjećaju desetaka ili stotina vojnika koji su napadali prosvjednike i beskrajnih autobusa koji su dovozili ljude na skupove vladajuće stranke PSUV", objasnio je.

"Ali ta razina mobilizacije izostala je u svjetlu ove tragedije." Vojska je, čini se, najvidljivija na rubovima pogođenih zona, gdje regulira pristup. Novinarima je dopušten ulazak samo u pratnji vladinih autobusa.

Polarizirana predsjednica u naslijeđenoj krizi

Kriza je zatekla Delcy Rodriguez na čelu države samo šest mjeseci. Na vlast je postavljena uz potporu SAD-a nakon što je njezin prethodnik Nicolas Maduro u siječnju otet i zatvoren u sklopu američke vojne operacije zbog optužbi za trgovinu drogom.

No, kao jedno od najistaknutijih lica Madurove Ujedinjene socijalističke stranke Venezuele (PSUV), ona ostaje duboko polarizirajuća figura. "Vrlo je nepopularna izvan vladajuće stranke. Smatraju je dijelom problema jer je bila Madurov broj dva", kaže Javier Corrales, politolog s Amherst Collegea.

"Čak i unutar stranke, neki je čelnici vide kao izdajicu jer se svrstala uz Sjedinjene Države." Corrales vjeruje da bi Rodriguez mogla povratiti dio popularnosti ako se njezina suradnja sa SAD-om pokaže uspješnom, no za mnoge će uvijek biti "sudionica" u šteti koju je Madurova vlada nanijela Venezueli.

"Ljudi će znati da je nacija pogođena ovom prirodnom katastrofom ne samo zbog magnitude potresa, već i zbog loših uvjeta na terenu - što će pripisati vladajućoj stranci", rekao je Corrales u razgovoru.

Građevinski standardi i naslijeđe korupcije

Venezuela se nalazi na granici dviju tektonskih ploča i u prošlom je stoljeću pretrpjela više seizmičkih katastrofa. Nakon potresa jačine 6.6 koji je 1967. pogodio Caracas, građevinski propisi su ažurirani kako bi se osiguralo da se zgrade ne urušavaju.

"Standardi su postali otporni na potrese, sa strožim zahtjevima, a zgrade su projektirane da budu fleksibilnije", rekao je građevinski inženjer Jose Norberto Baussan tijekom razgovora s medijima.

No, dodao je da postoji problem s nadzorom. "Vlasti odgovorne za pregled i inspekciju građevinskih projekata, recimo to tako, nisu najučinkovitije", rekao je. Analitičar Phil Gunson ističe da su obnove nakon prijašnjih katastrofa pod vlašću Huga Chaveza i Nicolasa Madura bile opterećene korupcijom i lošim planiranjem, što je rezultiralo gradnjom koja nije zadovoljavala standarde.

"Postoje ljudi koji su godinama proveli u skloništima nakon što su u poplavama i klizištima izgubili domove, a sada su opet izgubili sve", kaže Gunson, ukazujući na "lošu kvalitetu javnih stanova koje su vlade Chaveza i Madura žurno gradile kako bi pridobile javnu potporu, zaobilazeći propise".

Neizvjesne političke posljedice

Nejasno je kako će se ova katastrofa odraziti na političku scenu. "Bit će neizbježnog političkog utjecaja, ali teško je predvidjeti kako će se točno stvari odigrati", rekao je Gunson. U jeku krize, oporbena čelnica Maria Corina Machado pokušala se vratiti u Venezuelu, no Gunson vjeruje da će razgovori o političkoj tranziciji zasad biti odgođeni.

S druge strane, Javier Corrales sugerira da bi Rodriguez mogla iskoristiti krizu za jačanje svoje pozicije. Milijuni dolara pomoći koji bi trebali stići u Venezuelu mogli bi joj ići u korist dugoročno.

"Venezuelanska vlada mogla bi na kraju učiniti ono što je uvijek činila s neočekivanim prihodima - preusmjeriti ih kako bi pridobila ključne skupine elita i potencijalnih birača. To jest, mogla bi se poslužiti kombinacijom kronizma i klijentelizma. Takav pristup mogao bi povećati izbornu konkurentnost vlade", zaključio je Corrales.