VASYL Krupych dobro zna što znači boriti se za Ukrajinu. Kao mitraljezac preživio je strašne bitke u Donbasu, gdje se suočavao s naletima ruskih vojnika. No, prošlog prosinca, dok je služio u pozadini i tražio osobe koje izbjegavaju vojnu obvezu, napali su ga vlastiti sunarodnjaci, piše BBC.

Dvojica muškaraca, kaže, ignorirala su zahtjev da pokažu dokumente i pobjegla. Kad ih je njegova patrola krenula slijediti, Krupycha su brutalno pretukli polugom. U bolnici je proveo šest tjedana. "Slomio mi je rebro, ležao sam i nisam mogao disati", prisjetio se. "Za što smo se borili ako vojnike sada mlate?", kaže.

Porast nasilja

Napadi na vojne službenike postali su redoviti i predstavljaju velik problem, navodi ukrajinska vojna pravobraniteljica. O toj se temi u Ukrajini nerado raspravlja kako se ne bi išlo na ruku ruskoj propagandi. Ipak, policija u najnovijem izvješću bilježi više od 600 napada na mobilizacijske časnike i upozorava da agresija postaje "sve opasnija".

Problem je eskalirao u travnju, kada je nekoliko časnika za novačenje izbodeno, a jedan od njih je preminuo.

Ovog mjeseca u Lavovu je oko 200 prosvjednika okružilo časnike koji su pokušali privesti muškarca osumnjičenog za izbjegavanje vojne obveze te su im razbili i prevrnuli automobil. Ti su nemiri privukli veliku medijsku pozornost, a predsjednik Volodimir Zelenski osudio je nasilje nad vojnicima.

Njegova kontroverzna odluka o smjeni ministra obrane Mihajla Fedorova znači da će napori za rješavanje mobilizacijske krize privremeno zastati. No, događaji u Lavovu pokazuju da je rješenje hitno potrebno.

Hvatanje ljudi po ulicama

Razlozi za otpor mobilizaciji su različiti: od straha pred prvom crtom bojišnice, jer danas gotovo svatko poznaje nekoga tko je ranjen ili poginuo, do nespremnosti na odlazak u rat kojem se ne vidi kraj. Nakon početnog naleta na bojišta, jedini zapaženiji val entuzijazma dogodio se krajem 2023. za vrijeme ukrajinske protuofenzive, no nije dugo trajao.

Oporbeni zastupnik Oleksandr Hončarenko smatra da je upravo "brutalna mobilizacija" kriva za nasilne reakcije. "Ti časnici love ljude po ulicama i ponekad koriste prilično nasilne metode. Nasilje rađa nasilje. To je ogroman problem koji će postati još gori", kaže zastupnik.

S njim se slaže vojni analitičar Ivan Stupak. "Počeo se osjećati manjak ljudstva na bojištu, a gubici su bili stalni", prisjeća se.

"Ukrajinsko vrhovno zapovjedništvo moralo je nadoknaditi te gubitke, pa su započeli s 'busifikacijom'", kaže. To je termin kojim Ukrajinci opisuju mobilne patrole koje muškarce nasilno ukrcavaju u autobuse i šalju u vojsku.

"Kad im treba dodatnih 5.000 ljudi, počnu ih hvatati, a ako se oni odupru, to završi tučnjavom na ulici", objašnjava Stupak.

Pretukli profesora, završio u bolnici

Svaka priča o napadnutom časniku ima i drugu stranu: svjedočanstva o nasilju samih mobilizacijskih timova.

Ukrajinski povjerenik za ljudska prava prošle je godine zabilježio više od 6.000 takvih pritužbi, dvostruko više nego 2024. godine. Pritužbe se odnose na zlostavljanje, nezakonito pritvaranje i loše uvjete u centrima za novačenje.

Kirilo Ogdanski još se uvijek uznemiri dok priča o onome što mu se dogodilo u Dnjipru prošlog studenog. Sveučilišnom profesoru, koji je oslobođen vojne obveze, na ulici je prišao muškarac u civilu i zatražio provjeru statusa. Ogdanski se usprotivio jer takve patrole po pravilima mora pratiti policija. Tada je napadnut.

"Jedan mi je izbio mobitel iz ruke, a dvojica su me s leđa ugurala u autobus. Kad sam pitao što se događa, jedan me počeo udarati u glavu. Nekoliko me puta udario u nos", priča Ogdanski. Sjeća se i prijetnje da će ga poslati ravno na bojište. "Rekao je: 'Mogu samo nazvati zapovjednika i ideš u Pokrovsk'."

Profesor je umjesto toga proveo dva tjedna u bolnici zbog sumnje na ozljedu vrata i teških podljeva. Podnio je službene prijave, ali je oklijevao javno istupiti.

"Ruska propaganda takve slučajeve aktivno koristi. Ali problem je stvaran. Ako svi budu šutjeli, zašto bi se išta promijenilo? Razumijem da je mobilizacija nužna, ali nitko od službenika nema pravo tako postupati", objašnjava.

"Branili smo svoj narod, a sada nas napadaju"

Ratni put Vasyla Krupycha obilježen je teškim iskustvima. Na početku invazije prijavio se kao dragovoljac i preživio je neke od najtežih bitaka. Ponosan je na svoju službu, o čemu svjedoči i tetovaža "Slava Oružanim snagama Ukrajine" na vratu, ali pati od noćnih mora. Teško je ozlijeđen kad je dron pogodio njegovo vozilo, no uspio je izvući prijatelja na sigurno. Vidio je kako dvojica drugih suboraca živi gore.

Kad govori o sve češćim napadima na mobilizacijske časnike, iz njega progovara gorčina. Ne muči ga samo vlastito iskustvo, koje je još uvijek predmet sudskog postupka, nego i jaz između onoga što je on prošao i onih koji na sve načine pokušavaju izbjeći službu. "Mi obavljamo svoju dužnost. Borili smo se, branili smo svoj narod, a sada nas napadaju."

Na pitanje što bi ljude moglo motivirati na službu umjesto prisile, spominje veće plaće, a zatim samo sliježe ramenima. "Ne može drugačije. Jednostavno ne može. Naše dečke na bojištu treba netko zamijeniti. Ali nitko se ne javlja dragovoljno. Svi se boje smrti."

Reforma koja kasni

Tijekom šest mjeseci na mjestu ministra obrane, Mihajlo Fedorov započeo je s mjerama koje su vojnu službu trebale učiniti privlačnijom. Uveo je ugovore na određeno vrijeme za nove ročnike s mogućnošću odgode daljnje službe te bolje plaće, posebno za najopasnije zadaće. No, to je bio tek početak, a cjelovita reforma mobilizacijskog sustava ostala je na listi zadataka u trenutku njegove smjene.

Među prijedlozima je i prepuštanje patrola policiji, koja je manje osobno uključena u taj zadatak. Spominje se i potreba za boljom obukom časnika te psihološkim testiranjima. Novost je da Ukrajina sada otvoreno priznaje postojanje problema. Ipak, država trenutačno ima samo vršitelja dužnosti ministra obrane i još uvijek je bez konkretnog rješenja.