PRIČA kakvu se može naći samo u Europskoj uniji. Europska komisija želi propisati smanjivanje količine soli u štrucama kruha da bi "popravila zdravlje svojih građana", a njemački pekari su podigli takvu pobunu da je donošenje direktive moralo biti odgođeno.

Cijela zavrzlama dolazi tek nekoliko mjeseci nakon što je EU odbacila regulativu o obliku, veličini i teksturi voća i povrća. Sljedeće što je "policija za okus", kako su jemački pekari nazvali EU birokrate, uzela na zub je količina soli u kruhu.

Prijedlog je da se količina soli u kruhu propiše na 1 gram soli na 100 grama brašna. Većina njemačkih pekara te sastojke miješa u odnosu od 1,5 grama soli na 100 grama brašna. Njemački pekari, zastupani po nacionalnom udruženju i brojnim regionalnim lobijima, razljutili su se zbog prijedloga koji "želi mijenjati njihove recepte".

Podigli su takvu prašinu da je europska povjerenica za zdravstvo Androulla Vassiliou jučer odgodila donošenje novih propisa. "Naš je cilj potrošačima ponuditi bolje informacije tako da mogu donijeti informirane odluke. Komisija ne namjerava zabraniti bilo koju vrstu kruha i odlučili smo da ćemo nastaviti razgovore s uključenima", rekla je glasnogovornica Komisije.

Od zdravlja do pretjerane regulacije

Pekari su skeptični oko te najave i sumnjaju da bi Komisija mogla pokušati provući nakon izbora za Europarlament u lipnju. Jedan njihov predstavnik je Komisijin potez nazvao "tipičnim besmislenim petljanjem" kakvo ljudima ruši povjerenje u Uniju.

Dodali su i kako bi pritisak za mijenjanje načina pripravljanje kruha doveo do energetske neučinkovitosti. Smanjivanje postotka soli značilo bi duže vrijeme pečenja kruha, što bi trošilo više energije, a što definitivno nije u skladu s naputcima o učinkovitoj potrošnji energije.

Naravno, "rat" pekara i Komisije nije novog datuma. Cijela stvar seže još u 2006., kad je Komisija publicirala dokument kojim je namjeravala pomoći građanima da zdravije žive tako što bi smanjili unos soli, zasićenih masti i šećera. Jedno od glavnih oruđa na koje se pozvala je bilo označavanje hrane. Dokument je odmah izazvao bijes predstavnika cijele prehrambene industrije, a nakon tri godine natezanje Komisija se zaprijetila i direktivama.