Foto: Hina

RAIFFEISEN zadruge koje su do kraja 2009. godine davale kredite hrvatskim građanima, za koje mnogi dužnici sada tvrde da su nelegalni, odlučile su Ustavnom sudu podnijeti zahtjev za ocjenu ustavnosti Zakona o potrošačkom kreditiranju, jer smatraju da ih se njime diskriminira.

Ukupno 250 milijuna eura kredita u Hrvatskoj

Zadruge članice Raiffeisen bankarske grupacije Štajerske smatraju da je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju povrijedio ustavno načelo zabrane diskriminacije, jer je strane vjerovnike stavio u znatnoj nepovoljniji položaj u odnosu na domaće banke, a kako navode, upitna je i njegova retroaktivna primjena.

U Hrvatskoj, prema podacima RBA zadruga, ukupno je aktivno još oko tri tisuće kredita dok se ukupne obveze po tim kreditima kreću oko 250 milijuna eura.

Dužnici tvrde da su ovi krediti nelegalni jer su, prema njihovim tvrdnjama, zadruge poslovale na hrvatskom teritoriju bez odobrenja HNB-a. No, iz RBA zadruga odbacuju takve tvrdnje te kažu da za zaključivanje ugovora između štajerskih Raiffeisen banaka i Hrvatske narodne banke nije bilo potrebno nikakvo odobrenja HNB-a, te da za njih vrijedi austrijsko odobrenje za rad, koje im omogućuje da kreditiraju nerezidente, odnosno strance.

Također, RBA zadruge tvrde da su svi ugovori zaključeni u Austriji i da nose mjesto i datum austrijske poslovnice.

"Zakon diskriminira strance"

Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju uvedena su dva nova članka (19.j i 19.k) za koje RBA zadruge tvrde da krše Ustavom Republike Hrvatske zajamčena načela vladavine prava, načelo zabrane diskriminacije i nepovredivosti prava vlasništva.

Članak 19. j kaže:" Ako je ugovor o kreditu sklopio vjerovnik, odnosno kreditni posrednik koji nema odobrenje za pružanje usluga potrošačkog kreditiranja, odnosno za posredovanje pri potrošačkom kreditiranju, ugovor je ništetan.... U slučaju postojanja obveze vraćanja primljenog iz stavka 1. ovoga članka potrošač je na primljeni iznos dužan platiti kamate od dana pravomoćnosti odluke kojom se utvrđuje ništetnost".

Članak 19.k koji je bankama također sporan, odnosi se na odgodu ovrhe do okončanja sudskog postupka za utvrđivanje ništetnosti ugovora o kreditu: "Ako se radi ostvarenja tražbine iz ugovora o kreditu s međunarodnim obilježjem vodi ovršni postupak protiv potrošača koji je podnio tužbu radi utvrđenja ništetnosti, sud će, na prijedlog ovršenika, odgoditi ovrhu do pravomoćnog okončanja postupka radi utvrđenja ništetnosti, ne ispitujući postojanje drugih zakonom propisanih pretpostavki o odgodi ovrhe na prijedlog ovršenika."

Sporna retroaktivna primjena zakona

Uz to RBA zadruge smatraju da odredbe Zakona nisu dovoljno jasno definirane te da je protuustavna svaka retroaktivna primjena zakona na kreditne ugovore koji su sklopljeni prije stupanja Zakona o izmjenama i dopunama na snagu 30. rujna 2015. godine.

Taj svoj stav potkrepljuju nedavnom presudom iz Varaždina koja je potvrdila kako se zakon ne može odnositi na kreditne ugovore sklopljene prije 2010. godine, kada je Zakon o potrošačkom kreditiranju donesen.