NAKON dva dana u maloj somalijskoj bolnici činilo se da je Abdiwali Abdi na putu prema nekoj vrsti oporavka. Ovaj je dvogodišnjak i dalje težio samo 4.6 kg, ne puno više od zdravog novorođenčeta. Ali sada je imao energije za stenjanje. Njegova majka Hawa sjedila je pokraj njega na krevetu u pograničnom gradu Dolowu, dojeći svoju dvomjesečnu kćer i kujući planove za povratak u njihov improvizirani kamp na prašnjavoj periferiji.

"Ovo je ohrabrujuće", rekla je Fatuma Mohammed, viša medicinska sestra i administratorica iz Kenije, dok je koračala po stabilizacijskom odjelu sa 17 kreveta sa 17 dojenčadi koja se bori s pothranjenošću i raznim bolestima. Bolnica se nalazi u suhim i trnovitim ravnicama južne Somalije, koja se bori s najgorom sušom u posljednjih 40 godina, piše BBC.

Tjednima je postajao sve slabiji

"Nemamo hrane za njega, ali naši susjedi su nam pomogli", rekla je 22-godišnja Hawa, pomno promatrajući svog sina. Tjednima je postajao sve slabiji, s povišenom temperaturom i proljevom, prije nego što su konačno došli potražiti pomoć.

Okružna bolnica u Dolowu - malom prašnjavom pograničnom gradiću u jugozapadnoj Somaliji - već godinama potiho pomaže djeci poput Abdiwalija. Financirana od britanske vlade i drugih donatora, izgradila je mrežu socijalnih radnika koji pružaju osnovnu medicinsku pomoć, ne samo u gradu već i daleko u seoskim područjima, gdje militantna islamistička skupina Al-Shabab kontrolira mnoga naselja.

Ali danas, nakon pete neuspješne kišne sezone, Dolow je preplavljen valom pridošlica. Deseci tisuća obitelji poput Abdiwalijeve - stoka im je uginula, a farme propale zbog suše - okupili su se u pretrpanim improviziranim naseljima u nadi da će pronaći hranu i sigurnost.

Nemaju dovoljno resursa, ljudi umiru

"Govorimo o stotinama tisuća života i ljudima koji sada umiru. Nemamo dovoljno resursa da ih podržimo", rekao je Abdulkadir Mohamed iz Norveškog vijeća za izbjeglice, promatrajući kako još više obitelji pristiže u jedan od većih logora.

U bolnici je gotovo 100 žena sjedilo na podnevnoj vrućini, dojeći pothranjenu djecu i čekajući da budu izvagane i procijenjene.

"Ovdje će biti jako loše. Očekujemo da će se stvari pogoršati, očekujemo službeno proglašenje gladi vrlo brzo", rekla je Pamela Wasonga, koja vodi bolnički program prehrane u ime irske dobrotvorne organizacije Trocaire.

Ujedinjeni narodi upozoravaju da će 6.7 milijuna ljudi trebati pomoć u hrani u Somaliji u narednim mjesecima - oko 40% stanovništva.

Prije krize obitelj dječaka bila je dobrostojeća

Preko noći se Abdiwalijevo stanje pogoršalo. Ubrzo nakon devet sati sljedećeg jutra temperatura mu je naglo pala, a dva somalijska liječnika brzo su ga umotala u termo deku od folije. Dva kreveta dalje 18-mjesečna djevojčica dobivala je istu hitnu terapiju.

"Zaista smo zabrinuti. Ova djeca ne mogu dobro kontrolirati svoju temperaturu. Zato nikada ne stavljamo stropne ventilatore u stabilizacijske centre. Ako se dijete ugrije, tada je stopa preživljavanja veća", rekla je Fatuma Mohammed dok je liječnik stavljao termometar ispod Abdiwalijeve mlitave ruke.

Dječakov otac, 28-godišnji Kerad Adan, stigao je u međuvremenu u bolnicu i nervozno koračao oko kreveta. Prije ove posljednje suše obitelj je bila prilično dobrostojeća, s četvero djece, 40 krava i slamnatom kućom u blizini grada Qansax Dheere, 200 km južno od Dolowa.

Međutim, ova regija u središtu je trenutačne suše, a prije dva mjeseca uginula je posljednja stoka obitelji - izvor njihovog blagostanja. Ubrzo nakon toga roditelji su odlučili spakirati malo stvari na magareća kola i krenuti na sjever. Putovali su pješice šest dana. Militanti Al-Shababa pokušali su ih spriječiti da napuste grad, ali su se zadovoljili time što su Adanu oduzeli mobitel i razbili ga pred njim.

Nisu ga uspjeli reanimirati

Odjednom su se liječnici okupili oko Abdiwalija. Jedan od njih je s dva prsta više puta pritiskao njegova prsa, nadajući se da će potaknuti otkucaje srca. Njegov se kolega približio kako bi pogledao u djetetove nepomične oči. Roditelji su tiho stajali u podnožju kreveta.

A onda, u 10:13 jednog oblačnog jutra, bilo je gotovo.

"Otkucaji srca su nestali", šapnula je sestra Mohammed promatrajući Abdiwalijevu majku kako se ruši na krevet i počinje plakati.

"Uspjeli smo spasiti dosta beba. Ali vjerojatno sada stvari postaju još gore", rekla je Mohammed u maniri nekoga tko je takve scene vidio mnogo puta.

"Tako je tužno i bolno kada svjedočite nečemu što se može spriječiti i vrlo lako ispraviti", rekao je glavni liječnik bolnice Ali Shueb.

Za nekoliko minuta Abdiwalijev otac bio je na telefonu, javljajući rodbini i planirajući sprovod tog poslijepodneva. "Svatko mora umrijeti u jednom trenutku", rekao je tiho za sebe.

Kola Hitne pomoći krenula su unazad uskom ulicom ispred bolnice i Abdiwalijevi roditelji su se popeli, a otac je objema rukama pažljivo stiskao tijelo svog sina, umotano u težak komad tkanine.

Od 2011. mnogo toga se promijenilo

Kasnije je Pamela Wasonga posjetiteljima pokazala dobro opskrbljenu bolničku ljekarnu i mali laboratorij. Prvi put je došla u Somaliju iz svog doma u Keniji tijekom posljednje velike gladi 2011. godine i od tada je ovdje, uvjerena da se od tada mnogo toga promijenilo i da se uporni rad u prošlom desetljeću isplatio.

"Mislim da je kontinuitet pružanja usluga vjerojatno spriječio mnogo goru situaciju. Sada ima više međunarodnih organizacija na terenu i više lokalnih organizacija koje mogu doseći udaljena i teško dostupna područja", rekla je Wasonga.

Pa ipak, upravo u trenutku kada se nazire još jedna najezda gladi, bolnica je izgubila polovicu svog međunarodnog financiranja kao rezultat kašnjenja uzrokovanih političkim preokretima u glavnom gradu Mogadishuu.

Što je još gore, sve je više dokaza da rastreseni svijet sporo prepoznaje razmjere katastrofe koja se odvija u Somaliji. Novi podaci pokazuju da je trenutačno na raspolaganju manje od polovice humanitarnih sredstava potrebnih za odgovor na sušu.

Velika Britanija, primjerice, osigurala je više od 200 milijuna funti humanitarne pomoći tijekom posljednje ozbiljne suše u Somaliji 2017. Ove godine šalje manje od četvrtine tog iznosa.

"Tražimo od svijeta da ne izgubi fokus na Somaliju. Somalija sada treba pomoć. Ako je ne dobijemo, sigurno idemo prema katastrofi", rekla je Wasonga.

Žene ne idu na pogrebe, ali ona je išla

Kad je vozilo Hitne pomoći stiglo do ruba kampa Ladan, na istočnoj periferiji grada, gomila se okupila ispred obiteljskog šatora.

Naleti vjetra podigli su gustu prašinu. Doneseni su kanistri vode da se opere tijelo preminulog djeteta. Netko je već bio kupio poseban komad bijelog platna za ukop. Zatim su dvojica susjeda, s lopatama o koščatim ramenima, krenuli prema ograđenom komadu pustoši kako bi iskopali grob. Odabrali su mjesto između dvije druge male hrpe zemlje veličine djeteta.

Sat kasnije Hawa je stigla na groblje. Po tradiciji žene ne prisustvuju pogrebima. Ali ona i njezina majka su jasno dale do znanja da se neće držati podalje, pa su s još nekoliko žena sjedile oko 20 metara od groba.

"Dala si sve od sebe, imaš i drugu djecu", žene su tiho prenosile riječi sućuti i ohrabrenja dok se Abdiwalijev otac izmjenjivao s ostalim muškarcima, zamahujući pijukom u tvrdu, suhu zemlju.

Uslijedila je kratka molitva, a potom i sam pogreb. Zatim su se Abdiwalijevi roditelji vratili prema svom novom domu. Vjetar je puhao ravnicom, a komadi krpa i smeća letjeli su oko suhih i trnovitih grmova.