MATE Rimac je napravio ogromne stvari. On i njegove firme unijele su više inovacija na području električnih automobila nego što bi većina ljudi napravila valjda u pet života. Mate Rimac je dodatno napravio nešto na što bi se malo ljudi odlučilo – svoju visokotehnološku firmu (Rimac Automobili se primarno bave tehnološkim rješenjima, a ne izradom automobila) smjestio je u Hrvatsku, zemlju ne baš poznatu po dobroj atmosferi za inovacije.

Dodatno, Hrvatska je zemlja Europske unije koja opet ima svoja ograničenja. Nije, naime, bez razloga što gotovo svi koji svojim inovacijama mijenjaju svijet odlaze u Sjedinjene Američke Države. Kako je svojevremeno netko primijetio – velik broj danas svjetski poznatih firmi počeo je u garaži. U Europi ne smijete poslovati u garaži.

Rimac poduzetnik je jedno, Rimac koji koristi javni novac je drugo

Mate Rimac je sa svojim firmama napravio puno i za to mu možemo reći samo – bravo! Ono što je napravio je njegov uspjeh. Novac koji je zaradio je – naravno nakon što plati porez – njegov novac. Ako mu neki projekt ne prođe ili stvari krenu loše, to je gubitak Rimca i njegovih investitora.

No, danom kada je Rimac, odnosno njegove firme, dobio javni novac – e onda su se stvari debelo promijenile. Onda poslovanje i uspjeh firmi koje su povezane s Rimcem na bilo koji način više nisu njihova privatna posla – već stvar opravdanog interesa i javnosti i novinara. Onda je i trošenje tog novca, ali i ono što je obećano napraviti tim novcem, stvar javnog interesa. Stvar legitimnih pitanja i novinara i građana. Nešto na što Mate Rimac mora bez ljutnje, ali glasno i jasno, bez muljanja, odgovoriti.

Novac za robotaksije je i naš novac

Podsjetimo, u svibnju ove godine Europska komisija je odobrila hrvatsku državnu pomoć u iznosu od 179.5 milijuna eura za projekt robotaksija koji razvija inovator i poduzetnik Mate Rimac. Potpora je u obliku izravne bespovratne potpore. Cilj potpore je podržati tvrtku P3M (Project 3 Mobility LLC) u razvoju usluge koja se temelji na potpuno autonomnom električnom vozilu, tzv. robotaksiju.

U međuvremenu, kako Index jučer podsjeća pitajući i građane o tome (jer čim govorimo o javnom novcu, i građani imaju pravo javno reći svoje mišljenje) nema ni najmanje naznake da će 2024. godine, kada je obećano, robotaksiji Mate Rimca voziti zagrebačkim ulicama. 

>> VIDEO Pitali smo ljude žele li financirati Rimčeve robotaksije: "Definitivno ne"

Nema terminala za robotaksije nazvanog Centar mobilnosti koji je trebao biti gotov do kraja 2022. godine. U Planu oporavka i otpornosti iz 2021. navodi se i da "u ovoj fazi projekta još nema studije izvodljivosti". Dalje se navodi kako je "rad na spomenutoj studiji započeo te da se njen završetak očekuje do kraja lipnja 2021. godine". Javno nikad nije viđena. 

Nadalje, u Planu oporavka i otpornosti, koji je bio temelj za javno financiranje projekta, za 2024. godinu obećava se "testiranje svih sustava i pokretanje pilota usluge u Zagrebu", a za 2025. "pokretanje komercijalne usluge s punom funkcionalnošću u Zagrebu". 

Obećano je da će na startu usluge Zagrebom voziti flota od 700 robotaksija, no to su obećanje korigirali. "Mi planiramo na cestama u Zagrebu imati stotinjak vozila zajedno s kompletnom uslugom do kraja 2024. U periodu nakon toga planira se značajno više vozila u Zagrebu, dugoročno nekoliko puta više od spomenutih 700", poručili su iz P3 Mobilityja.

Sjetimo se Plana oporavka i otpornosti, dokumenta iz srpnja 2021. godine, gdje je jasno navedeno što se i kada planira napraviti.

>> Što je sve Rimac obećao napraviti za milijardu i pol kuna

Obećano je puno toga javnim novcem u nevjerojatno kratkom roku

Rimčeva firma PROJECT 3 MOBILITY d.o.o. obećala je jako puno u vrlo kratkom roku. Godina 2024. je pred vratima, a oko robotiziranih taksija zube su polomili i puno veći američki igrači, i to u američkim, prometno bitno jednostavnijim gradovima od Zagreba. 

Zadnje informacije iz SAD-a govore kako je oko potpuno automatizirane vožnje još ogroman broj problema. Ona je budućnost, jasno je da će vozila ići automatizirano jednog dana, ali kada je otvoreno pitanje. Ne samo tehnološko. U godinu dana je gotovo nemoguće posložiti i pravni okvir – ne govorimo samo ovdje o mogućnosti sudara ili kakve druge nesreće, nego što ako automatizirano vozilo primjerice blokira kakvu hitnu službu, recimo vatrogasce koji žure na intervenciju? 

Sam Mate Rimac može reći kako on nije u operativnom vođenju firme PROJECT 3 MOBILITY d.o.o. Sudski registar kaže kako je Rimac samo jedan od osnivača (među osnivačima su i korejska KIA CORPORATION, zagrebački INFINUM te neki drugi, koga zanima može pogledati Sudski registar). Mate Rimac nije ni u operativnom vođenju firme, ali je predsjednik Nadzornog odbora i općenito – Mate Rimac ne može reći da ga se ovo pitanje ne tiče jer, realno, sve je i došlo na račun njegovog imena i njegove poslovne karizme.

Ako kasniš s projektom koji je javno financiran – onda su pitanja legitimna

Dok vodiš svoj biznis – odgovaraš sebi i svojim ulagačima. Međutim, prema firmi koja je primila javni novac i prema upravi firme koja je primila javni novac se treba ponašati upravo kako se ponašamo prema političarima koji imaju javni novac – pa ako je neki komunalac primio novac za obnovu lokalne ceste, imamo pravo pitati što je s cestom. Ako je neka županija primila novac da bi dogradila školu – imamo pravo pitati što je s tom školom. Ne da imamo pravo pitati – nego i dobiti jasne odgovore.

Tako je i tako treba biti sa svima koji za nešto prime javni novac. Prvi Index može odlučiti danas ne objavljivati vijesti, a sutra firma koja stoji iza njega umjesto vođenja elektroničke publikacije uzgajati rajčice. Stvar Indexa i nikog drugog. Međutim, ako Index zatraži i primi novac od Fonda za poticanje pluralizma i raznovrsnosti elektroničkih medija, primjerice za projekt članaka o financijskoj pismenosti građana – onda odgovara javnosti za pružanje usluge, konkretno predviđenog broja članaka na tu temu. 

Slično, ako s par prijatelja osnujemo ekološku udrugu, to je osim vrlo malo papirologije koju traži država naša stvar, ali ako dobijemo par tisuća eura lokalne samouprave za kakve obavijesne ploče ili uređenje šetnice, onda moramo namjenski potrošiti novac. I da, i javnost i novinari nas imaju pravo pitati oko tog trošenja javnog novca.

Tražimo jasne odgovore – što je s našim novcem?

Otkada su Rimčeve firme dobile javni novac – dužne su jasno izvještavati što rade s tim javnim novcem, jasno ispunjavati rokove koji su zadani projektima i općenito se ponašati kao i svatko drugi koji koristi javni novac. Nikakva tajnovitost, osim jasnih poslovnih tajni, tu nije primjerena. 

Mate Rimac i njegove firme su umnogome hrvatska zvijezda – ali otkada su primili javni novac, a jesu, u tom dijelu imaju davati jasne odgovore, navoditi jasne rokove i ne mijenjati projekte i rokove projekata kako im se ćefne. Iako se rokovi u nacionalnom planu zovu "indikativni vremenski tijek projekta", a ne baš izravno rokovi, bilo kakvo kašnjenje onoga za što je uložen naš novac mora biti jasno obrazloženo.

Kome se pitanja novinara, građana i drugih oko trošenja javnog novca ne sviđaju, onda javni novac ne treba ni koristiti.

Godina 2024. je pred vratima, nije ni 2025. daleko, a nešto ne vidimo da robotizirani taksiji kreću po Zagrebu. Oko tih tehnologija su zapeli, vidi se to zadnjih mjeseci, i puno veći igrači. Da pravne i druge stvari oko projekta potpuno autonomne vožnje i ne spominjemo. 

Rimcu i ekipi želimo sve najbolje, ali nakon što im je odobreno 179.5 milijuna eura našeg novca, onda kašnjenje projekta ili bilo kakvo odustajanje nije više njihova stvar. Jasno komuniciranje s javnošću i pravdanje svakog uloženog eura je nešto što se podrazumijeva za svakog tko za svoj rad primi javni novac. Građani imaju potpuno pravo pitati – Mate, gdje su robotaksiji koje smo platili?