KADA je rimski car Julijan u proljeće 363. godine poveo vojsku na istok, cilj nije bio skroman. Htio je učiniti ono o čemu su rimski vladari sanjali stoljećima: duboko prodrijeti u Perziju, slomiti moć Sasanidskog Carstva i možda osvojiti Ktezifont, jednu od najvažnijih prijestolnica tadašnjeg svijeta.

Ktezifont se nalazio na rijeci Tigris, nedaleko od današnjeg Bagdada, i bio je političko srce Sasanidskog Carstva. Za Rimljane je taj grad imao gotovo mitski status. Više su ga puta napadali, ponekad i zauzimali, ali nikada ga nisu mogli trajno zadržati. Bio je simbol istočne sile koja je stoljećima stajala nasuprot Rimu.

Julijan, u povijesti poznat kao Julijan Apostata, bio je neobičan car. Bio je obrazovan, ambiciozan, vojnički sposoban i otvoreni protivnik kršćanstva, koje je u Rimskom Carstvu već imalo sve jači položaj. Želio je obnoviti staru rimsku religiju, ali i dokazati da je dostojan velikih careva prošlosti. Rat protiv Perzije trebao je biti njegov veliki trijumf.

Bitka pod zidinama Ktezifonta

Dana 29. svibnja 363. rimska vojska stigla je pred Ktezifont. Pred njom su stajale perzijske snage, uključujući tešku konjicu, pješaštvo i ratne slonove. Rimljani su prethodno morali prijeći Tigris pod neprijateljskim pritiskom, što je samo po sebi bio iznimno opasan pothvat.

Unatoč tome, Julijanova vojska pokazala je disciplinu i iskustvo. Rimski vojnici uspjeli su se prebaciti preko rijeke, formirati borbeni poredak i napasti Perzijance ispred grada. Bitka je završila jasnom rimskom pobjedom. Antički povjesničar Amijan Marcelin, koji je i sam sudjelovao u pohodu, navodi da su Perzijanci izgubili oko 2500 ljudi, dok su rimski gubici bili vrlo mali, oko sedamdesetak vojnika.

Bio je to impresivan rezultat. Rimska vojska stajala je pred jednom od najvećih perzijskih utvrda, nakon što je pobijedila neprijatelja na njegovu terenu. No upravo je tada postalo jasno da pobjeda u bitki ne znači nužno pobjedu u ratu.

Pobjeda koja nije donijela osvajanje

Ktezifont je bio snažno utvrđen grad. Julijan nije imao dovoljno opsadne opreme, a njegova je vojska bila daleko od sigurnih opskrbnih linija. Perzijanci su pritom koristili taktiku spaljene zemlje, uništavali zalihe i otežavali Rimljanima svaki daljnji korak.

Car se našao pred teškom odlukom. Grad je bio pred njim, ali ga nije mogao lako osvojiti. Glavna vojska perzijskog kralja Šapura II. približavala se, a rimski plan da se Julijanove snage spoje s drugim odredom koji je trebao doći preko Armenije nije uspio kako je zamišljeno.

Umjesto opsade, Julijan je odlučio povući vojsku. U jednom od najkontroverznijih poteza cijele kampanje naredio je spaljivanje velikog dijela riječnog brodovlja, čime je želio olakšati kretanje kopnom. No time je Rimljanima praktički oduzeo najvažniji oslonac za opskrbu i povratak.

Katastrofalan kraj pohoda

Povlačenje kroz neprijateljski teritorij ubrzo se pretvorilo u noćnu moru. Perzijanci su izbjegavali odlučujuću bitku, ali su stalno napadali rimske kolone, iscrpljivali ih i tjerali kroz opustošenu zemlju. Rimljani su pobijedili kod Ktezifonta, ali sada su glad, žeđ i umor postali jednako opasni kao perzijska vojska.

Krajem lipnja 363. Julijan je smrtno ranjen u borbi. Prema antičkim izvorima, pogođen je kopljem dok je pokušavao organizirati obranu tijekom perzijskog napada. Umro je iste noći ili ubrzo nakon ranjavanja, a rimska vojska ostala je bez cara duboko u neprijateljskoj zemlji.

Novi car Jovijan nije imao mnogo izbora. Morao je pregovarati s Perzijancima i prihvatiti težak mir. Rim je izgubio važne pogranične teritorije i utvrde, a Perzija je iz rata izašla kao strateški pobjednik.

Jedna od najčudnijih rimskih pobjeda

Bitka kod Ktezifonta ostala je zapamćena kao velika rimska taktička pobjeda koja nije promijenila konačni ishod rata. Julijan je razbio perzijsku vojsku pred zidinama njihova glavnog grada, ali nije imao dovoljno sredstava da tu pobjedu pretvori u osvajanje.

U tome je i povijesna ironija cijelog događaja. Rimljani su toga dana pobijedili, ali Julijanov pohod završio je kao jedan od najopasnijih i najneuspješnijih pothvata kasnog Rimskog Carstva. Pred Ktezifontom je car bio najbliže slavi, ali upravo ondje počeo je njegov pad.