PRIJE nekoliko dana američki predsjednik Donald Trump javno je izjavio da je osobno zamolio ruskog predsjednika Vladimira Putina da na tjedan dana obustavi granatiranje Kijeva i drugih ukrajinskih gradova te da je Putin na to pristao.

"Osobno sam molio predsjednika Putina da tjedan dana ne puca u smjeru Kijeva i raznih gradova i on je na to pristao. To je bilo vrlo ujedno", rekao je Trump.

No taj "tjedan" u ruskoj izvedbi trajao je četiri dana. U tom razdoblju ruske su snage, prema ukrajinskim tvrdnjama, gomilale rakete i bespilotne letjelice te su u noći na 3. veljače izvele najsnažniji napad na ukrajinsku energetsku infrastrukturu od početka godine.

Ciničnost situacije dodatno naglašava činjenica da je masovno granatiranje Kijeva izvedeno svega nekoliko sati prije dolaska glavnog tajnika NATO-a Marka Ruttea u ukrajinsku prijestolnicu.

Na zajedničkoj konferenciji za novinare s Rutteom, predsjednik Volodimir Zelenski osvrnuo se na Trumpove izjave.

"Ili kod njih tjedan ima četiri dana, ili je ulog rat", rekao je Zelenski.

Udar u jeku najhladnijih dana

Ukrajinski lider izjavio je da je Rusija zanemarila molbu SAD-a da se suzdrži od udara na energetiku. Obećana tjedna pauza trajala je samo nekoliko dana - nakon čega je Rusija zadala rekordni udar upravo u jeku mrazeva. Ukrajina će o tome kontaktirati američku stranu.

"Ako pogledate jednu zanimljivu stvar, danas su nas pogodili - bila je to 71 raketa i 450 dronova. Ako pogledate taj udarni komplet koji je Rusija htjela upotrijebiti upravo u trenutku kada su prošli put završili pregovori u Abu Dhabiju, u principu, svega je bilo manje. Što su učinili? Odgodili su udar, povećali broj raketa i dronova, i u najhladnijim danima udarili", objasnio je Zelenski.

Prema informacijama DTEK-a, najveće privatne energetske kompanije u Ukrajini, pod napadom su se našli objekti proizvodnje i distribucije električne energije.

"Udari su pogodili toplinske elektrane (TE-TO) i termoelektrane (TE) koje su radile u režimu grijanja u Kijevu, Harkivu i Dnipru. Posebno su teško stradale termoelektrane DTEK-a", stoji u priopćenju. "Energetski sustav radi uz ozbiljna ograničenja", naglasili su u DTEK-u.

Svakodnevica pod raketama

Odmah nakon granatiranja društvene mreže u Ukrajini bile su preplavljene redovitim svjedočanstvima stanovnika Kijeva i drugih velikih gradova Ukrajine o raketnom napadu.

Veleposlanica EU u Ukrajini, Katarína Mathernová, objavila je na Facebooku podužu objavu o danima ruskih udara. 

"Danas sam spavala u kadi. Ponovno. Noć je bila vrlo bučna. Noćas je Rusija napala Kijev, Harkiv, Odessu i pet drugih regija. Udari su namjerno bili usmjereni na izvore topline i električne energije, kao i na civilno stanovništvo.

Kijev je pretrpio brojne udare diljem grada, uslijed kojih su oštećene stambene zgrade, dječji vrtić te objekti toplinske i električne opskrbe. Prema riječima gradonačelnika Klička, 1170 višestambenih zgrada ostalo je bez grijanja i električne energije - usred zime, na temperaturama ispod nule. Jutros je u Kijevu bilo -23 stupnja.

U Harkivu je pod udar dospjela uglavnom energetska infrastruktura. Prema riječima gradonačelnika Terehova, 820 višestambenih zgrada bit će isključeno s grijanja kako bi se spriječilo smrzavanje cijevi.

U regiji Odesse napad je bio usmjeren na energetsku i civilnu infrastrukturu. Prema riječima šefa Odeške regionalne vojne uprave Kipera, gotovo 50 tisuća stanovnika ostalo je bez opskrbe električnom energijom. Diljem zemlje ima na desetke stradalih. Točni podaci se još prikupljaju.

Spasilačke službe zauzete su pružanjem pomoći ljudima i uklanjanjem ruševina nakon napada. To nije nuspojava rata. To je ruska strategija. Zimske temperature koriste se kao oružje. Toplina i električna energija - kao ciljevi. Svake noći mislim o tisućama ljudi koji drhte od hladnoće u svojim domovima. Zima još nije završila - kao ni ruski napadi."

Ali bi li se život Ukrajinaca promijenio da je Ukrajina pala?

Dok stručnjaci mijenjaju cijevi i spajaju generatore, grad se priprema za nove napade. Stanovnici europske prijestolnice u 21. stoljeću podižu šatore unutar vlastitih stanova, penju se stepenicama na gornje katove noseći teške boce s pitkom vodom i led za topljenje, spavaju pod nekoliko deka s cijelom obitelji i razmjenjuju savjete o improviziranim grijačima - svijećama, glinenim posudama, ciglama i slično. Kada se struja vrati na nekoliko sati, svi žure napuniti telefone i prijenosna računala.

Lokalne vlasti i volonteri osiguravaju hranu i toplinu kroz mrežu takozvanih "Točaka nepobjedivosti" - grijanih šatora i prostorija u školama i drugim ustanovama, ali oni nisu uvijek dostupni slabo pokretnim osobama, starijima i osobama s invaliditetom.

Koliko god bilo teško voditi takav svakodnevni život, Ukrajinci predobro razumiju cilj Rusije - učiniti njihov život nepodnošljivim, slomiti volju i želju za otporom. Moskva, koja je mogla iskoristiti svoju kontrolu nad okupiranim teritorijima kako bi demonstrirala život nakon takozvanog "oslobođenja", to nije učinila.

Organizacija The Reckoning Project (TRP), koja okuplja istražitelje i pravnike, dokumentirala je u izvješću podnesenom na razmatranje pod nekoliko mandata UN-a - rusko stvaranje okruženja prisile koje ljudima ne ostavlja stvarni izbor osim bijega.

"Mučenja, proizvoljna pritvaranja, prisilni nestanci, seksualno nasilje i pljačka masovni su i sveprisutni na okupiranim ukrajinskim teritorijima", stoji u izvješću. Te zlouporabe same po sebi su kršenja međunarodnog prava. One su također "alati pomoću kojih Ruska Federacija stvara okruženje prisile koje ljude prisiljava na odlazak".

Gospodarstvo na okupiranim područjima također ne cvjeta. Okupirani teritoriji suočavaju se s ekonomskim kolapsom i degradacijom infrastrukture, kako je detaljno opisano u izvješću "Militarizacija industrije na privremeno okupiranim teritorijima Ukrajine" Istočne skupine za ljudska prava i Instituta za strateška istraživanja i sigurnost.

Nakon okupacije dijelova Luganske i Donjecke regije 2014. godine, mnoga su industrijska poduzeća opljačkana, povučena iz rada ili uništena, što je paraliziralo čitave sektore. Ljudi koji ostaju suočavaju se s nedostatkom vode, uništenim zdravstvenim sustavom i ograničenim obrazovnim perspektivama.

Ruska okupacija ne donosi ni toplinu. Samo ovog tjedna veliki dio okupiranog Alčevska u Luganskoj oblasti, koji je već bio bez grijanja, potpuno je ostao bez električne energije zbog preopterećenja sustava. "Uzrok nisu borbena djelovanja, već nerad lokalnih okupatora i rusko zanemarivanje komunalne infrastrukture", napisao je Oleksij Harčenko, načelnik Luganske regionalne vojne uprave.

Ruska invazija izazvala je najveće raseljavanje stanovništva u Europi od Drugog svjetskog rata. Oko 10 milijuna ljudi bilo je prisiljeno napustiti svoje domove, pri čemu je više od pet milijuna i dalje u inozemstvu, što predstavlja težak teret za zemlje domaćine i za samu Ukrajinu.

Ali mogu li ruski napadi potkopati volju Ukrajine za otporom i prisiliti Zelenskog na kapitulaciju?

Očito ne. Masovnih prosvjeda s pozivima na predaju nema. Prema siječanjskom istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS), 77% Ukrajinaca vjeruje da zemlja može nastaviti s otporom, dok samo 12% smatra otpor uzaludnim.

Drugi rezultat pomaže objasniti zašto kapitulacija nije opcija - 69% ispitanika vjeruje da je cilj Rusije genocid nad Ukrajincima kao nacijom, a ne kontrola nad Donbasom. Strah i lišavanja koja Rusija stvara na teritorijima pod svojom kontrolom pomažu objasniti zašto Ukrajinci - smrzavajući se i živeći pod noćnim terorom napada - nastavljaju pružati otpor. Alternativa je jednostavno puno gora.