ANATOLI Dmitrov vozio je ranije ovog mjeseca svoj autobus na liniji broj 14 u Hersonu, gradu na jugu Ukrajine. Autobus je bio pun, a putnici su stajali u prolazu kada je vozilo stiglo do raskrižja i postalo meta napada ruskog drona.

"Svi prozori su se razletjeli. Jedva sam uspio doći do sljedeće stanice na kojoj se nalazilo sklonište. Pogledao sam u retrovizor i vidio krv. Pomislio sam: 'Moram pod hitno ući u sklonište jer Rusi ponekad odmah šalju drugi dron'", ispričao je Anatoli.

Nakon napada bio je u potpunom šoku, a dodao je kako je u incidentu ozlijeđeno najmanje osam njegovih putnika.

"Ovdje nije nimalo zabavno raditi", kazao je Anatoli. "Ovo se događa gotovo svaki dan, počeli su doslovno loviti autobuse. Odlaziš na posao i nemaš pojma hoćeš li se uopće vratiti kući."

Javni prijevoz postao glavna meta

Uprava hersonskog gradskog prometnog poduzeća, u kojem Anatoli radi, ističe kako su napadi započeli prošle godine te da situacija postaje sve gora. Javni prijevoz postao je prioritetna meta ruskih operatera koji upravljaju dronovima, stoji u priopćenju tvrtke koje je podijeljeno s BBC-jem.

Samo tijekom ove godine ubijena su tri radnika tog poduzeća, osam ih je ranjeno, dok je oštećen 21 trolejbus i osam autobusa. Lokalni dužnosnici navode da je u 2026. godini pogođeno i šest autobusa u vlasništvu privatnih prijevoznika.

Pretpostavlja se da u Hersonu danas živi oko 65.000 ljudi, dok je grad prije rata brojao oko 300.000 stanovnika. Iako je grad pod čvrstom kontrolom Ukrajine, on je i dalje administrativno središte jedne od pet ukrajinskih regija koje Rusija svojata i smatra svojim teritorijem.

Rusi su okupirali Herson u prvim danima totalne invazije 2022. godine, no Ukrajinci su ga oslobodili u jesen iste godine. Otada se grad nalazi pod neprestanim udarima ruskih snaga koje ga napadaju s druge strane rijeke Dnjipro.

Dronovi gledaju vozače ravno u oči

Rita Dobrinova, jedna od voditeljica u hersonskom gradskom prometnom poduzeću, smatra da opasnost od ruskih bespilotnih letjelica raste, osobito otkako su Rusi počeli koristiti tehnologiju sa svjetlovodnim optičkim kabelima, na koje sustavi za elektroničko ometanje nemaju nikakav utjecaj.

"Neki dronovi samo lebde i čekaju. Drugi služe za izviđanje. Oni kroz vjetrobransko staklo gledaju vozača ravno u oči", kazala je Dobrinova.

Prisjetila se i jednog smrtonosnog napada: "Imamo vozača autobusa kojem je 11. travnja bomba pala doslovno na glavu. Probila je krov kabine i pala ravno na njega.

Ulice pod protudronskim mrežama

"Vlasti u Hersonu poduzele su određene korake kako bi zaštitile vozače i putnike. Neke od najprometnijih ulica prekrivene su mrežama protiv dronova koje štite pješake i promet ispod njih, a dužnosnici tvrde da su vozači dobili kacige i pancirke.

Također su im podijeljeni i detektori dronova koje nazivaju "čujka", no njihova je korist ograničena. Naime, oni mogu otkriti samo one dronove koji za navigaciju koriste otprije poznate frekvencije. Letjelice koje se oslanjaju na optičke kabele ili nove frekvencije za ove su uređaje potpuno nevidljive.

Autobusi opremljenu detektorima dronova

Gradsko prometno poduzeće trenutačno raspolaže s oko 30 autobusa. "Ne mogu reći da nalete na dron baš svaki dan", objašnjava Dobrinova. "Ali detektor drona zapišti jednom u sat ili sat i pol vremena. Sve što vam on govori jest da je dron u blizini, pri čemu prikazuje udaljenost u metrima ili kilometrima."

Kada se detektor oglasi, vozači su dužni zaustaviti autobus, iskrcati putnike i usmjeriti ih prema najbližem skloništu.

"Prvo napadnu, a kad dođe hitna, napadnu i njih"

U Hersonu čak i sam odlazak na posao može biti smrtonosan. Drugi vozač autobusa, Eduard Zadorožni, vozio se s kolegama na posao u službenom kombiju 3. svibnja kada su se našli na meti napada.

"Pogodili su nas, uspjeli smo izići, a kada je stiglo vozilo hitne pomoći da nam pomogne, Rusi su napali i hitnu."

Namjerni napadi na medicinske djelatnike prema međunarodnom pravu predstavlja ratni zločin.

"Njihova metoda je da vas pogode jednom, a onda udare ponovno. Pretvorili su živote ljudi u horor film", izjavio je Eduard za BBC. Eduard je u napadu zadobio potres mozga, dok je jedan od njegovih kolega, po struci inženjer, poginuo.

"Moramo prevesti ljude"

Unatoč stalnoj i golemoj opasnosti, vozači autobusa u Hersonu i dalje svakoga dana sjedaju za upravljač.

"Moramo prevesti ljude do ljekarni i bolnica. Tu su djeca, starci, svi koji su odlučili ostati i koji još uvijek žive ovdje", objašnjava vozač Maksim Dijak. "Nitko osim nas to neće učiniti. Svjesni smo da te ljude, ako ih mi napustimo, više nema tko voziti."

Kao i njegovi kolege Anatoli i Eduard, i Maksim se našao na udaru ruskih bespilotnih letjelica. Ranije ove godine završio je u bolnici sa slomljenim rebrom i šrapnelom u prsima.

"Radimo kao štakori u kavezu. Napadaju nas sa svih strana, ali mi i dalje vozimo", dodao je Maksim. Na samom kraju razgovora, novinar BBC-ja pitao je Maksima je li ikada razmišljao o odlasku iz Hersona.

"Nikada nisam pomišljao na odlazak. Ovdje sam rođen, ovdje živim i ovdje ću živjeti do samog kraja. Ne idem nikamo", glasio je odgovor.