O AMERIČKOJ operaciji hvatanja venezuelanskog predsjednika Nicolása Madura, izvedenoj 3. siječnja, većina informacija dolazi iz američkih izvora. No, napadu na Caracas su svjedočili i brojni Venezuelanci koji su se pukim slučajem našli na krivom mjestu u krivo vrijeme. Njihove priče donosi dopisnica ruskog lista Kommersant.

U noći 3. siječnja, tijekom operacije hvatanja predsjednika Madura, granatirani su mnogi strateški objekti u Caracasu, a glavni udar podnijela je vojna baza Fort Tiuna. Riječ je o kompleksu koji funkcionira kao svojevrsna država u državi, u kojem su smješteni Ministarstvo obrane, Glavni stožer, vojna akademija te skladišta streljiva i opreme.

Još u vrijeme Huga Cháveza ondje su se počele graditi stambene četvrti za obitelji vojnog i civilnog osoblja, što jedan stariji Venezuelanac objašnjava kao namjerno stvaranje živog štita u slučaju vojnog sukoba.

Iako je ulaz u bazu zaštićen preprekama i naoružanim vojnicima, ulazak nije bio težak. Nakon provjere dokumenata, stroga lica vojnika smekšaju se u suzdržane osmijehe: "To su Rusi!". Unutrašnjost je podijeljena visokim ogradama na sektore - betonskima oko vojnih objekata i žičanima oko stambenih. Razaranja se na prvi pogled ne vide jer su, kako objašnjava Venezuelanac, uništeni vojni objekti duboko u unutrašnjosti baze, kamo je pristup zabranjen.

"Bio je to pravi pakao. Probudila nas je strašna tutnjava, zidovi kuće su se tresli", priča Frevi, koji s obitelji živi na području Fort Tiune. "Supruga i ja smo potrčali prema prozoru i vidjeli helikopter kako lebdi vrlo nisko iznad susjedne zgrade. A onda je počeo rigati vatru. Ne po nama, nego po obližnjem vojnom objektu. Užasno smo se prestrašili i odmah legli na pod." Nakon rafala uslijedile su eksplozije.

Kada su se kasnije usudili ponovno pogledati kroz prozor, prizor ih je zaprepastio, kažu. Ljudi su s djecom bježali poput mrava, izlazili iz kuća i automobilima pokušavali napustiti područje, stvarajući goleme gužve. Frevi i njegova supruga odlučili su ostati.

"Jednostavno nas je bilo strah ikamo pobjeći. Još se uvijek ne osjećam sigurno", kaže s usiljenim osmijehom. Dodaje kako ne može shvatiti susjede koji su imali hrabrosti mirno stajati na prozorima i snimati događaje mobitelima, čak i nakon što im je udarni val razbio stakla.

Izdaja u vojnim redovima?

Američka operacija ostavila je mnoga otvorena pitanja, a jedno od ključnih jest zašto protuzračna obrana zemlje uopće nije reagirala. "Naša protuzračna obrana nije djelovala, netko je tu sigurno umiješao prste. Svi sustavi su bili isključeni", tvrdi jedan od vođa Sierre Maestre, jedne od najutjecajnijih provladinih paravojnih formacija, poznatih kao "colectivos". Svoje ime ne otkriva.

Prema njegovim riječima, CIA je provela temeljitu pripremu za operaciju i "uspjela potkupiti mnoge vojnike" novcem koji je za venezuelanske prilike bio izdašan. "Imali su mnogo pomagača koji su poznavali situaciju iznutra i mogli organizirati sabotaže", nastavlja sugovornik.

Razgovor se odvija u četvrti 23 de Enero, sjedištu najpoznatijih colectivosa, gdje na ulicama ima više ljudi u uniformama s automatskim puškama nego civila. Te paravojne skupine djeluju kao vlast u sjeni, pomažući vladi u kontroli stanovništva.

"Podržavamo Delcy Rodríguez i prihvaćamo je kao vrhovnu zapovjednicu", izjavio je ugovornik, dodajući: "Sjedinjenim Državama treba naša nafta i možemo s njima o tome razgovarati, ali to mora biti razgovor s poštovanjem, između dva predsjednika za pregovaračkim stolom."

Šok na ulicama

Iako se može činiti da je operacija pogodila samo ograničen broj ljudi, žrtava i svjedoka razaranja ima diljem Caracasa, piše Kommersant. U četvrti El Hatillo, prilikom napada na telekomunikacijske tornjeve, jedan je projektil pogodio stambenu zgradu. Snimke eksplozije brzo su se proširile društvenim mrežama, privukavši brojne novinare. Vlasnik kuće kaže da samo želi živjeti u miru.

"Sjećam se da me usred noći probudila tutnjava i nisam mogla vjerovati da se to stvarno događa. Počela sam buditi muža i vikati: 'Bombardiraju nas!'", prisjeća se Maria, koja živi nedaleko od pogođene kuće. Kaže da je bila u dubokom šoku kada je dan kasnije vidjela razaranje.

Slična iskustva dijele i dvije starije žene u parku nekoć popularne turističke četvrti u El Hatillu. Park je danas uglavnom prazan, a suvenirnica zatvorena. "Sjećam se kako su se kuće tresle i čuli smo pucnjeve. Pogledale smo kroz prozor, ali nismo vidjele ništa osim dima gore na brdu. Odmah smo na internetu vidjele što Amerikanci rade", priča jedna od njih.

"Prvih dana nakon toga ovdje nije bilo nikoga, vladala je apsolutna tišina. Ali sada se ljudi polako vraćaju. Uskoro ćemo se i mi vratiti uobičajenom životu", zaključuje druga.