SABOR je popodne raspravio HNS-ov prijedlog zakona o popisu birača, koji vladajuća većina nije prihvatila uz obrazloženje da se uskoro očekuje Vladin prijedlog koji će, kažu u HDZ-u, bolje riješiti pitanje popisa birača.

Nikola Vuljanić (HNS) rekao je da zakon predviđa kompjutorsko popunjavanje (ažuriranje) popisa birača, te obvezu nadležnih tijela (matičnih ureda, policije, itd) da svaku promjenu statusa birača (kada navrši 18 godina, promjenu prebivališta, smrt i slično) mora dostaviti izbornom povjerenstvu.

Na taj bi se način, tvrdi HNS, stvorila jedinstvena baza podataka koja bi se stalno ažurirala te bi se nadzirali birači koji nemaju prebivalište u Hrvatskoj i time, kaže Vuljanić, onemogućila zlouporaba poput dvostrukog glasovanja.

Pravo na uvid u popis birača imali bi svi zainteresirani, od birača do stranaka i nezavisnih lista koje se natječu na izborima, a popisi bi bili javni u elektroničkom i pisanom obliku. Predviđene su i kaznene odredbe za birače ili državne službenike koji se ogluše o izborni zakon.

HNS-ovac Dragutin Lesar naglasio je da bi zakon trebalo usvojiti u ovoj godini, kako bi sve službe i svi koji sudjeluju na izborima imali vremena pripremiti se za izbore iduće godine.

"Kvalitetne izbore i ostvarivanje biračkog prava ne jamče samo izborni zakoni. Nemojmo više dopuštati da nakon svakih izbora mrtvaci marširaju", poručio je Lesar.

Josip Leko (SDP) kazao je da postojeći popis birača otvara sumnje u izborne zlouporabe, posebno u manipulacije glasovima na biračkim mjestima u BiH, pozvavši Vladu da, budući da ne podupire HNS-ov prijedlog, što prije Saboru predloži novi zakon koji bi spriječio takve pojave.

Još je veća opasnost, tvrdi, kod lokalnih izbora, "jer dnevno migracijski birači mogu odlučiti tko će u toj sredini biti na vlasti". Zauzeo se za zakonsko reguliranje roka do kojega se, pred izbore i zaključivanje popisa birača, može mijenjati prebivalište.

Željko Pavlic (MDS/PGS/SBHS) podsjetio je na slučaj novinarke koja je, istražujući mogućnost izbornih zlouporaba, na zadnjim državnim izborima dva puta glasovala u Karlovcu.

"Ta se novinarka ogriješila o Ustav i zakon", uzvratila mu je Zdenka Babić-Petričević (HDZ).

Državni tajnik Središnjeg državnog ureda za upravu Antun Palarić odbacio je tvrdnje oporbenjaka da je u Hrvatskoj bilo dvostrukog glasovanja te da su podaci iz popisa nedostupni.

"U hrvatskom popisu birača nema dvostrukog glasovanja jer tehnologija to ne dopušta", rekao je Palarić, dodavši da su se zlouporabe događale samo na biračkim mjestima inozemstvu kada su se mrtve osobe upisivale kao one koje su glasovale.

Činjenica je, kaže, i da na nekim područjima u Hrvatskoj ima više birača nego stanovnika, ali posljedica je toga, tvrdi, to što ljudi, iako tamo više ne žive, prijavljuju staro prebivalište.

Palarić je najavio da će za manje od mjesec dana Vladin prijedlog zakona o popisu birača biti razmotren na okruglom stolu koji će, u suradnji s OESS-om, organizirati njegov ured.

Oporba i HSLS podupiru zakon o povjereniku, HDZ se protivi

Većina saborskih klubova podržala je danas SDP-ov prijedlog zakona o povjereniku za informacije, ali ne i HDZ-ov koji se priklonio mišljenju Vlade da je takav institut nepotreban te da bi značio bujanje administracije.

Jagoda Majska Martinčević je u ime Kluba HDZ-a odbacila oporbene tvrdnje da Vlada i ministarstva građanima uskraćuju informacije i tako krše Zakon o pravu na pristup informacijama, kao i mišljenje SDP-a da milijun ili dva kuna, koliko bi godišnje koštao takav povjerenik i njegov ured, ne bi ugrozio proračun.

"Milijun ili više možda ništa ne znači za oporbu, ali mi i Vlada mislimo da se državna administracija treba smanjiti, a ne bujati", kazala je HDZ-ova zastupnica.

U prilog tvrdnji da bi povjerenik za informacije bio nepotreban institut navela je podatke da se broj zahtjeva građana za informacijama od državnih tijela u zadnje vrijeme bitno smanjio, "ali ne zato što građani odustaju, već zato što je pristup informacijama sve bolji".

O tome, kaže Majska-Martinčević, svjedoče podaci Središnjeg državnog ureda za upravu koji je lani zaprimio oko 4500 takvih zahtjeva, odbio je samo 182, a tri odbacio.

S njom se nije složio Nenad Stazić (SDP), rekavši da je jutros posjetio internetske stranice Vlade i ministarstava te uočio da se ne pridržavaju zakona - ni na jednoj stranici nisu bili nacrti zakona koji su u izradi.

Stazić je podsjetio na slučaj novinarke Radija 101 koja se, nakon što joj je Vlada uskratila informaciju, obratila Upravnom sudu koji je dosudio u njezinu korist.

"Što nam to treba? Ako će građani svoje pravo (na pristup informacijama) ostvarivati na sudu, kakva je svrha zakona. To je izigravanje zakona", rekao je Stazić.

Da se državna tijela ne pridržavaju zakona što se pristupa informacijama tiče smatraju i u HSP-u, u čije je ime Pero Kovačević rekao da javna tijela "postupaju po načelu šutnja je zlato".

Njegova je stranka, kaže, u više navrata od Središnjeg državnog ureda tražila odgovore na neka pitanja, ali ni jedan odgovor nije dobila.

"Kako će onda Ured provoditi zakon kada i sam ne odgovara", upitao je Kovačević, istaknuvši kako bi pravi iskorak za veću dostupnost informacijama bio sankcioniranje državnih tijela i službenika koji javnosti zataje informaciju.

SDP-ov zakonski prijedlog podržao je i Klub HSLS-a, a u pojedinačnoj raspravi i zastupnici oporbenih stranaka.

Šime Lučin (SDP) u uvodnom je izlaganju obrazložio da bi povjerenik za informacije, kojega bi imenovao Sabor na prijedlog Predsjednika Republike na mandat od pet godina, trebao odgovoriti na tendencije u svijetu da se globalno društvo, pod raznim izlikama, sve više zatvara.

Povjerenik bi, dodao je, odlučivao o tome treba li pojedinu informaciju štititi kao povjerljivu ili za njezinu objavu postoji opravdani interes javnosti, a imao bi status sličan onom pravobranitelja.

"Treba nam neovisno tijelo koje će odlučivati tko i kada ima pravo na informaciju koje je temelj demokracije", istaknuo je Lučin.

Odgovorio je na mišljenje Vlade i vladajuće većine koji ne prihvaćaju SDP-ov prijedlog, uz prigovore da Zakon o pravu na pristup informacijama dovoljno regulira to područje, da Središnji državni ured za upravu nadzire njegovu provedbu, da je broj zahtjeva građana za informacijama sve manji, te da bi osnivanje povjerenika značilo bujanje administracije.

Lučin kaže da je Središnji ured tijelo državne vlasti, a ne neovisno tijelo, da pad broja zahtjeva zabrinjava jer pokazuje da građani nailaze na zatvorena vrata, a da u trenutku kada se zapošljava na stotine činovnika još nekoliko njih ne bi ugrozilo proračun.

"Kvalitetu demokracije svoditi na to da će nešto koštati milijun ili milijun i pol kuna u najmanju je ruku neozbiljno", rekao je, istaknuvši da sličan institut već dugo postoji u zapadnoeuropskim državama.