DONALD Trump tvrdi da je Indija pristala zamijeniti rusku naftu američkim isporukama, a možda čak i venezuelanskim. DW istražuje može li proizvođač iz Latinske Amerike realno zadovoljiti potrebe New Delhija.

Nakon višemjesečnog pritiska zbog indijske kupnje jeftinije ruske i sankcionirane iranske sirove nafte, čini se da je New Delhi popustio zahtjevu američkog predsjednika Donalda Trumpa i pristao postupno ukinuti uvoz ruske nafte te prijeći na kupnju većih količina iz Sjedinjenih Američkih Država, a potencijalno i iz Venezuele.

Kakav su naftni dogovor postigli SAD i Indija?

Trump je u ponedjeljak na svojoj platformi Truth Social izjavio da premijer Narendra Modi planira „prestati s kupnjom ruske nafte“, što bi, prema riječima američkog predsjednika, pomoglo okončanju rata u Ukrajini.

Prihodi Rusije od energije kojima se financira sukob pali su prošle godine za petinu, izvijestio je Financial Times prošlog tjedna, što dodatno pojačava pritisak na ruskog predsjednika Vladimira Putina da postigne mirovni sporazum.

Trump je rekao da bi Indija mogla kupiti američku energiju i ugljen u vrijednosti od 500 milijardi dolara (424 milijarde eura), zajedno s tehnologijom, poljoprivrednim i drugim proizvodima.

Ovaj je potez predstavio kao dio šireg trgovinskog sporazuma prema kojem bi SAD smanjile carine na indijsku robu s 50 posto na 18 posto, dok bi Indija ukinula carine na američke proizvode. New Delhi to još nije potvrdio.

Indija je važan igrač

Američke carine na indijsku robu bile su među najvišima na svijetu nakon što je Trump u kolovozu uveo dodatni namet od 25 posto kao kaznu zbog indijske kupnje ruske nafte nakon invazije Moskve na Ukrajinu. Bijela kuća priopćila je da će taj dodatni namet sada biti ukinut.

Modi je na mreži X potvrdio smanjenje carina, ali nije spomenuo naftni dogovor. Međutim, agencija Reuters je, pozivajući se na neimenovanog indijskog dužnosnika, navela da su američke isporuke nafte među robama obuhvaćenima sporazumom.

New Delhi je već počeo smanjivati ovisnost o ruskoj sirovoj nafti nakon američkih sankcija kompanijama Rosnjeft i Lukoil. Prošlog tjedna indijski ministar za naftu Hardeep Singh Puri rekao je u intervjuu za Bloomberg da su isporuke u posljednjim tjednima pale za gotovo trećinu, na 1,3 milijuna barela dnevno.

Dodao je da su indijske naftne kompanije zainteresirane povećati uvoz iz Kanade i SAD-a kao dio strategije diverzifikacije opskrbe iz više od 40 zemalja. Prijateljsko uvjeravanje ili prijetnja sankcijama - Modi i Trump prošle godineFoto: Jim Watson/AFP

Koliko brzo američka nafta može zamijeniti rusku?

Za potpunu zamjenu ruskog uvoza američkom sirovom naftom vjerojatno će biti potrebno između nekoliko mjeseci i nekoliko godina, s obzirom na to da ruske isporuke čine oko četvrtine od približno pet milijuna barela dnevno koje Indija uvozi.

Prema procjenama kompanije Kpler, objavljenima prošle godine, potpuni zaokret povećao bi indijski račun za uvoz nafte za devet do jedanaest milijardi dolara godišnje, jer New Delhi kupuje rusku naftu po znatno nižoj cijeni od američke.

Prijetnja carinama i sankcijama već je potaknula Indiju da poveća kupnju američke nafte. Times of India je prošlog mjeseca izvijestio da je uvoz američke sirove nafte porastao za 92 posto u razdoblju od travnja do studenoga prošle godine.

Od ukupno 178,1 milijun tona nafte koje je Indija uvezla, 13 milijuna tona došlo je iz SAD-a, u usporedbi sa 7,1 milijun tona u istom razdoblju 2024. godine.

Dovoljno kapaciteta

Kao najveći proizvođač nafte na svijetu, SAD ima dovoljno kapaciteta za opskrbu. Međutim, transport velikih količina američke nafte do Indije nije jednostavan. Putovanje tankera traje više od šest tjedana na jednoj od najdužih svjetskih ruta za transport nafte i ovisi o izvoznom sustavu na obali Meksičkog zaljeva, koji već radi blizu punog kapaciteta.

Još jedan Trumpov energetski dogovor u drugom mandatu mogao bi značiti i da se Indija natječe s Europskom unijom za američke isporuke. U okviru svog carinskog sporazuma s Trumpom, EU se u srpnju obvezala da će do 2028. potrošiti 750 milijardi dolara na nabavu američke nafte, ukapljenog prirodnog plina (LNG) i proizvoda iz nuklearne energetike.

Indijske rafinerije optimizirane su za težu, sumporastu rusku naftu tipa Urals, koja se prerađuje u dizel i zrakoplovno gorivo u skladu s domaćom potražnjom. Prijelaz na lakšu i „slađu“ američku naftu zahtijevao bi operativne prilagodbe koje mogu trajati mjesecima.

Može li Venezuela povećati isporuke i zadovoljiti indijsku potražnju?

Trumpovo spominjanje Venezuele otvara mogućnost da Indija pomogne oživljavanju naftnog sektora te latinoameričke zemlje, nad kojim su SAD praktično preuzele kontrolu nakon što je prošlog mjeseca dugogodišnji vođa Nicolas Maduro zarobljen i odveden iz zemlje.

Privremena vlada Venezuele već je postigla dogovor s Washingtonom o prodaji do 50 milijuna barela sirove nafte američkim rafinerijama i provodi reforme energetskih zakona kako bi privukla strana ulaganja. Indija je bila veliki kupac venezuelanske nafte sve do ožujka prošle godine, kada je Trump uveo carinu od 25 posto zemljama koje kupuju naftu iz Caracasa.

Venezuela uglavnom proizvodi tešku, sumporom bogatu sirovu naftu — gustu, katranu sličnu naftu kojoj su indijske rafinerije dobro prilagođene. Međutim, isporuke bi mogle biti pogođene preostalim sankcijama, kao i sličnim logističkim preprekama i povećanim troškovima transporta nafte s druge strane svijeta.

S proizvodnjom koja se i dalje kreće oko 900.000 barela dnevno, što je samo djelić od tri do četiri milijuna barela koliko je Venezuela proizvodila početkom dvijetisućitih, bit će potrebne godine, politička stabilnost i golema ulaganja kako bi se opskrba povećala do razine koja bi zadovoljila indijsku potražnju.

Dodatni problem je cijena, jer je Venezuela zbog američkih sankcija prodavala naftu azijskim rafinerijama uz veliki popust.

Kakav bi mogao biti utjecaj na globalnu opskrbu naftom?

S obzirom na to da će svako preusmjeravanje nafte iz Sjedinjenih Američkih Država i Venezuele vjerojatno biti spor proces, utjecaj na globalnu opskrbu bit će ograničen i postupan.

Indija će se morati pridržavati postojećih ugovora za ruske pošiljke. Često takve isporuke imaju rokove i do 90 dana, što zahtijeva postupno smanjenje tijekom nekoliko mjeseci kako bi se izbjegli poremećaji i penali.

Očekuje se da će Kina, najveći kupac ruske nafte, dodatno povećati kupnju, zajedno s Turskom i afričkim državama.

Globalni tokovi nafte ostaju u ravnoteži ili postoji neznatna prekomjerna opskrbljenost. Članice OPEC-a, kao i zemlje koje surađuju s tom organizacijom proizvođača nafte, a nisu članice (OPEC+), pokrivaju gotovo polovicu svjetske proizvodnje sirove nafte. One su povećale proizvodnju tijekom protekle godine.

Američka nafta iz škriljevca, kao i novi izvori u Brazilu, Gvajani i Argentini, također doprinose globalnom višku ponude, navela je Međunarodna agencija za energiju (IEA) u izvješću prošlog mjeseca.

Ti dodatni izvori pružaju značajnu zaštitu od poremećaja u opskrbi. Međutim, ta bi se rezerva mogla brzo iscrpiti ako bi Indija iznenada u potpunosti obustavila uvoz ruske nafte.