AMERIČKI Senat napravio je prvi korak prema donošenju novih sankcija protiv Rusije i Irana.

Senat je uvjerljivom većinom glasova prihvatio prijedlog zakona koji predviđa proširenje sankcija protiv spomenutih dviju zemalja.

Nove sankcije

Prijedlog zakona predviđa primarne i sekundarne sankcije protiv Rusije i onih koji pomažu Moskvi u financiranju rata protiv Ukrajine. Pod razne sankcije mogu potpasti ruski dužnosnici, poduzetnici, članovi njihovih obitelji, banke, fondovi itd.

No, ono što je ključno jest da dokument, prema pisanjima zapadnih medija, daje pravo predsjedniku SAD-a da uvede carine od 100% na robu iz zemalja koje su najveći kupci ruske nafte i plina, ili pomažu Rusiji u izbjegavanju sankcija. Iako je ovo tek prvi korak ka izglasavanju tog zakona, jasno je da se to prije svega odnosi na Indiju i Kinu.

Dodatno, prijedlog zakona produljuje djelovanje sankcijskih ovlasti SAD-a u pogledu energetskog i oružanog sektora, kako se ne bi dopustio istek postojećih ograničenja.

Diplomatski rat

Ovo je nastavak diplomatskog rata, u kojem je Kijev, kako se tumači, uspio prikazati Washingtonu kako Rusija trpi nenadoknadive strateške gubitke udarima dronovima. Ukrajina je posljednjih nekoliko mjeseci svjesno "žrtvovala" stanje na terenu zarad udara dronovima duboko u pozadinu.

Time je Ukrajina htjela otežati Rusiji održavanje ratnog gospodarstva, unijeti društvene nemire, ali i pokazati svojim partnerima da je moguće Rusiji nanijeti takve gubitke koji bi, uz podršku Zapada, mogli dovesti do unutarnjeg sloma.

Zasad je nemoguće predvidjeti je li moguće na taj način strateški ugroziti Rusiju do te mjere da se "slomi", ali je jasno da je Ukrajina u određenoj mjeri uspjela u naumu da dobije podršku Zapada, naročito SAD-a, a što se između ostalog vidi i po ovom prijedlogu zakona.

Prijetnja sankcijama

Prisjećajući se nedavnih obraćanja predsjednika SAD-a, on je više puta prijetio ovakvim sankcijama Indiji i Kini. Te prijetnje su tumačene kao predsjednikov politički stil kako bi na neki način utjecao na to da od Moskve izvuče neki ustupak.

Međutim, tada je cijela priča završila neslavno za američku administraciju. Te prijetnje su polučile suprotan efekt, nakon čega su se, uz posredništvo predsjednika Putina, kineski predsjednik i indijski premijer sastali u Tianjinu u sklopu Šangajske organizacije za suradnju, što je bio prvi takav posjet Kini od strane indijskog premijera nakon sedam godina.

Nakon toga, situacija sa sankcijama se u velikoj mjeri stišala.

Novi moment

Iako se to protumačilo kao nemoć SAD-a da uđe u novi trgovinski rat s Kinom, Indijom i Rusijom, postoji dodatan razlog. Naime, američki predsjednik je htio zadržati pregovaračku fleksibilnost bez trajnih zakonskih obveza.

Konkretno, ukoliko bi Kongres izglasao zakon koji obvezuje predsjednika na uvođenje i održavanje sankcija, predsjednik gubi svoju ključnu polugu u pregovorima.

Dakle, sada je jedno od najvažnijih pitanja opseg ovlasti koje se dodjeljuju predsjedniku SAD-a. Ukoliko bi predsjednik dobio pravo da koristi sankcije i carine - time bi imao polugu pritiska koja bi se savršeno uklapala u njegovu doktrinu iznude ustupaka putem sile.

S obzirom na to da se radi o ovlastima koje bi mogle poslužiti za zaoštravanje na globalnoj razini, jasno je da iz samog Zastupničkog doma stižu oštre kritike.

Pred Amerikom je ista dilema

Osim toga, i dalje nije jasno koji rezultat bi polučila ovakva politika SAD-a prema Kini i Indiji.

Ove dvije zemlje su postale dominantni uvoznici ruske sirove nafte, što znači da bi se ovakav potez Washingtona tumačio kao direktan udar na njihov energetski i gospodarski suverenitet. Ukoliko bi obje države popustile, to znači da bi Washington diktirao globalnu energetsku sigurnost. Stoga je daleko vjerojatniji scenarij onaj u kojem Indija i Kina odbijaju ultimatum SAD-a.

Dakle, suštinski se stvar nije pomaknula u odnosu na prije otprilike godinu dana kada su SAD prvi put prijetile ovakvim sankcijama.

Ista dilema je i dalje pred SAD-om: uvesti sankcije i carine te otvoriti front sveopćeg trgovačkog rata s Kinom i Indijom, što bi vjerojatno dovelo do toga da se ubrza proces dedolarizacije i rasta trgovinskih sustava izvan dosega SWIFT-a, čime bi se dugoročno potkopala temeljna poluga američke dominacije.

Iz perspektive Moskve, ovo bi značilo kraj svih diplomatskih dogovora iz Anchoragea, kao i drugih do tada. Ako se zaključi da se krenulo u ekonomsko uništenje Rusije, što ove sankcije i carine impliciraju, onda je teško očekivati, s druge strane, popuštanje. Čak štoviše, vjerojatniji je scenarij veće eskalacije, ukoliko se krene tim putem.

Američki rizik

Na kraju krajeva, ni same SAD ne bi u tome prošle neokrznute. Ukoliko bi se čak i ostvario naum da se s tržišta u potpunosti ili u velikoj mjeri skloni ruska nafta, naglo bi se povećao pritisak na SAD da se odblokira Hormuz te da se zaustavi rat u Iranu.

Sve manje bi bilo sluha za američku politiku u tom dijelu svijeta. Također, situacija bi se vjerojatno prelila i na američko društvo jer bi rast cijene sirove nafte neminovno doveo do novog vala inflacije, i to u godini kada se održavaju izbori za Kongres.

Tako da, iako postoji novi moment kad je riječ o ratu u Ukrajini, gdje se počelo vjerovati da se Rusiju može "iscrpiti" udarima na energetiku i novim ekonomskim pritiscima te postoji šansa da se prošire ovlasti američkom predsjedniku u vidu prava na uvođenje sankcija i carina, velika je vjerojatnost da će to ostati tek alat za zastrašivanje.

Stavljanjem tog zakona na dnevni red Washington želi prikazati američkoj javnosti kako poduzima sve mjere, a dodatno time stvara polugu i prema glavnom geopolitičkom protivniku - Kini. Uz to, prijetnja carinama bi mogla uplašiti neke manje geopolitičke aktere koji se boje izravnih američkih sankcija, čime bi Washington ipak usporio dio financijskih tokova prema Moskvi.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala