IVO SANADER doista vjeruje da će mu proći ovaj spin. Da će se uspjeti bezbolno povući u političku hladovinu. Da će moći bez objašnjenja napustiti vlast za koju se tako grčevito borio, i to upravo u trenutku kad je najteže biti na vlasti. Toliko je uvjeren u moć tog spina da je teško doživio činjenicu da ga je dobar dio javnosti osudio kao kukavicu, pobjegulju, običnog karijerista i bahatog manipulatora koji nije imao toliko pristojnosti ispričati se građanima ili objasniti razloge zbog kojih se povlači pred gospodarskim slomom. I zato sada očajnički pokušava popraviti dojam.

Sanader je žrtva i heroj

"Ostvaren je izvanredan politički spin", komplimentirao je Jure Radić, direktor IGH, tvrtke čije su dionice po objavljivanju Sanaderove ostavke najviše potonule na burzi. No, spin ide dalje. Valja oprati dojam kukavice i kapetana koji bježi s broda koji tone. I stoga se u javnost gura čitava serija kalkulacija: Sanader je žrtva HDZ-ove desnice; Sanader je žrtva licemjerja Europske unije; Sanader je žrtva vlastitog angažmana; Sanader je Hrvatsku doveo daleko i bez njega će nam biti još gore; Sanader će biti "jednoglasno izabran za HDZ-ova kandidata na predsjedničkim izborima" (Jure Radić).

Spinaju svi: mediji, partneri, prijatelji

U tom spinu sudjeluju svi: od naklonjenih mu medija i novinara, preko koalicijskih partnera i europskih prijatelja, do stranačkih kolega, a tek treba pričekati subotnji sabor HDZ-a kad će 20 tisuća izaslanika u Areni skandirati "Ivo, ostani!". Kad je Tito bio na odlasku, radni ljudi i građani svakodnevno su mu slali tisuće telegrama sa željama za brzo ozdravljenje i da nam se brzo vrati. Sve što se događa nakon Sanaderove ostavke nije daleko od toga.

Zavaljen u omiljenoj fotelji s tortom u ruci

Sada je jasno zašto nije otkrio razloge. Zato da bi se mogle gurati svakakve verzije. Sad ponavlja da nije bolestan, da nije kukavica, da definitivno odlazi iz politike, ali ne zauvijek, da će se kandidirati za predsjednika države, ali ne zna kad. Jutarnji list donosi opis premijera u ostavci koji se "opušten zavalio u svoju omiljenu fotelju u kabinetu predsjednika Vlade", gdje se sladio rođendanskom tortom Jadranke Kosor. Njegovi suradnici tvrde da se "ponašao krajnje relaksirano, bio je dobro raspoložen", sve u svemu odavao sliku čovjeka kojemu je pao veliki kamen sa srca.

Tako se ponašao sve dok nije nazvao netko od europskih političara ili premijera. Tad se odmah preobrazio u čovjeka ogorčenog europskim političarima koji "nisu pokazali razumijevanja za Hrvatsku". I tu kreće njegov spin pravednika. "Ja naprosto više nisam mogao podnijeti ucjenjivanja Slovenije i bespomoćnost EU", navodno je tumačio Sanader europskim prijateljima. "To nije ni europsko ni demokratsko ponašanje i ne želim sudjelovati u tome".

Priča o proeuropskom premijeru koji je odustao zbog nerazumijevanja EU provlači se i kroz izjave nekih koalicijskih partnera. Ivan Čehok izjavio je u Otvorenom HTV-a kako je "EU bila njegova emotivna fiksacija". Dakle, hrvatska Vlada bila je poligon za ostvarivanje privatnih ambicija, a kad je zapeo na tom putu, prkosno je digao ruke poput razočaranog djeteta kojemu ne daju da se igra u pješčaniku. I to se prihvaća kao nešto normalno.

Imidž proeuropskog, modernog političara provlači se i kroz komentare u Jutarnjem listu. Davor Butković piše kako je "Sanadera progutao HDZ". On je navodno želio biti reformator, ali tvrda desničarska struja to mu nije dopustila. "Sanaderov dubinski poraz u srazu s pravom prirodom HDZ-a osobito je dolazio do izražaja unatrag godinu dana, kada je postalo jasno da se i stranka i državna uprava vraćaju u devedesete godine", piše Butković. Znači, šest godina bio je neprikosnoveni lider, šef pred kojim su se svi klanjali, hvalio se da je očistio stotinu Pašalićevih ljudi iz stranke, udarao je tempo u širenju nazadnjačke predizborne retorike, ali sad ispada da je sve to činio protiv svoje volje. Pod pritiskom Hebranga, Šeksa i svih onih kojima se služio i koji su ga služili. Oni su ga sada navodno potjerali sa čela države i na njegovo mjesto postavili - pazite sad! - Jadranku Kosor.

Odlazi u najboljem trenutku - kao pobjednik!

Sanaderova stranka također sudjeluje u spinovima. Večernji list donosi priču o "šoku i nevjerici" koja je vladala među zastupnicima HDZ-a onoga jutra kad se pročulo da njihov omiljeni vođa bježi s kormila "Nakon premijerove objave HDZ-ovi zastupnici nisu krili zaprepaštenje, šok, tugu... No, svi su ostali nijemi", piše u Večernjem. "Tek je vukovarski veteran Petar Mlinarić ustao i suznih očiju rekao: 'Od prvog sam dana stao u obranu domovine, bio sam u logorima i svašta prošao. Ali, ovo mi je jedan od najtežih dana'...".

U Jutarnjem listu, pak, Sanaderovi prijatelji plasiraju tezu o tome kako je Sanader ovaj potez povukao u pravi trenutak, nakon pobjede na lokalnim izborima. "Iz politike se povlači kao pobjednik", kažu oni.

Nikome još uvijek nije jasno što se događa, ali izrađuje se koloplet raznih tumačenja: zločesta Slovenija, licemjerna EU, odlazak na vrhuncu, popuštanje rigidnom HDZ-u kojeg je on šest godina oblikovao... A što kažu koalicijski partneri?

Zdravlje? Zamor? Osobni razlozi?

Vojislav Stanimirović, predsjednik SDSS-a, mrtav-hladan tumači kako je to Sanaderovo "pravo i želja da više ne bude premijer, što ne znači da neće promijeniti mišljenje oko kandidatura za neke druge funkcije, ali i to je njegovo pravo". Šemso Tanković, zastupnik bošnjačke manjine, bio je uobičajeno originalan: "Bio sam na sastanku kod Sanadera. Tada mi je rekao da već deset godina vozi u petoj brzini te da mu je liječnik sugerirao da mora usporiti. Očigledno su zdravstveni problemi u pitanju". Jutarnji list prenosi, međutim, još jednu izjavu Sanaderovih prijatelja koji kažu da je "premijer prije nekoliko mjeseci bio na kompletnom liječničkom pregledu i njegovo je zdravlje odlično, kao uostalom i svih članova njegove obitelji".

Đurđi Adlešić premijer u ostavci navodno je izjavio da će ona najbolje razumjeti kad "čovjek više ne može", dok je čelnik HSS-a Josip Friščić prenio Sanaderove riječi kako se radi o "osobnim promišljanjima i osobnim razlozima, te da nisu zdravstveni".

Dakle, objašnjenja i dalje nema. Osim običnog bijega od problema. Zdrav je, omiljen u stranci (čak i Božidar Kalmeta kaže da su se Sanaderove odluke uvijek pokazale ispravnima, iako su u početku bile nerazumljive), ima podršku javnosti u natezanju sa Slovenijom i EU, a koliko je još politički angažiran dokazuje i činjenica da je upravo on sastavio i prezentirao novi kabinet, a ne buduća premijerka. On je odredio s kime će ona raditi, na koga računati, s kime surađivati. Je li ona rekla i jednu riječ ovih dana? Jest, pune tri: "Nije me strah".

Pretvara laž u istinu

I tako, idućih dana, tjedana i mjeseci Sanader i njegova propagandna mašinerija činit će sve kako bi isprali prvi i jedini logičan dojam njegove ostavke: običan kukavičluk. Iako je prizor opuštenog i relaksiranog premijera koji kusa tortu dok država koju je osobno upropastio tone u katastrofu presnažan da bi se olako izbrisao iz kolektivne svijesti, sve glasnije govorit će se o pobjedniku, snažnom političaru koji nam je toliko pružio i toliko nam još može dati. Tako će možda stoput ponavljana laž pretvori u istinu. Kao da bi to HDZ-u i Sanaderu bilo prvi puta.

Zašto se Sanader smije?

I gdje su sada oni koji traže prijevremene izbore? Oni koji govore da je kukavica? Da je pobjegao kad je najteže? Imali su jedan dan da se ispucaju. Već drugi dan izgubio im se trag. Prije samo tjedan dana Jutarnji list donio je naslovnicu "Zašto se Sanader smije?". Postavljeno je pitanje zašto se srdačno smije na proslavi Dana državnosti, u trenutku kad je zemlja u ovakvoj krizi. Sada je jasno, smijao se jer je znao da odlazi. Jer mu je pao teret s leđa. I zato što nas ostavlja u kompetentnim rukama Jadranke Kosor, daleko od vruće fotelje, a opet za upravljačem.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Foto: Boris Kovačev / Cropix