NA OBRONCIMA Medvednice desetljećima propada lječilište Brestovac, nekadašnji simbol zagrebačkog zdravstva. U doba kada je izgrađeno, lječilište za oboljele od tuberkuloze smatralo se najmodernijim bolničkim objektom u ovom dijelu Europe, koji se kroz desetljeća propadanja pretvorio u ruševinu.

Povremeno koristi za igranje paintballa ili kao objekt uz koji Zagrepčani bogate mašte vezuju priče o duhovima. Prema opisima Brestovca iz razdoblja u kojem je radio punim opsegom, doima se kao da se radilo o zagrebačkom "Čarobnom brijegu" iz romana Thomasa Manna ili o mjestu iz "Empuzija", novog romana nobelovke Olge Tokarczuk, koji se događa u planinskom klimatskom lječilištu.

Galerija

Od raskošne građevine, Brestovac je postao mjesto koje se vlastima, izgleda, ne isplati ni srušiti ni privatizirati. Povijest lječilišta bogata je i vezana uz brojna značajna imena iz svih sfera društvenog života. Danas nema planova za bilo kakvu revitalizaciju tog prostora, ali nije ni opasno za posjetitelje i planinare koji navrate osvjedočiti se dijelom zagrebačke povijesti.

Od simbola Zagreba do ruševine

"Kompleks Brestovca gradsko je vlasništvo, točnije Bolnice Srebrnjak. Nakon potresa grad je ispitao stabilnost objekata, sve je u redu. Za sada nismo informirani o namjeri pokretanja bilo kakvih radova na obnovi ili uređenju, niti je stigao idejni projekt na izdavanje uvjeta prema posebnim propisima," kaže za Index Martina Jurjević Varga iz Javne ustanove Park prirode Medvednica.

Kako izgleda današnji Brestovac može se vidjeti na novijem video uratku s jednog YouTube kanala.

Brestovac je zaintrigirao i inozemne tragače za zanimljivim i napuštenim mjestima.

Zgrada sanatorija građena je između 1907. i 1909. godine. Zemlju je poklonio grof Miroslav Kulmer – šesnaest jutara posjeda – dok je građevinske radove izvodio građevinsko-arhitektonski ured Benedik i Baranyai. Graditelj koji je projektirao Brestovac je Aladar Miroslav Baranyai, hrvatski arhitekt mađarskog podrijetla.

Baranyai je osim Brestovca projektirao još nekoliko značajnih zgrada u Zagrebu – kuću Popović na Trgu bana Jelačića 4, ukrašenu reljefima Ivana Meštrovića, zgradu banke na početku Jurišićeve ulice, nekoliko arhitektonski važnih vila na Tuškancu i Pantovčaku te zgrade banaka i javne objekte.

Između 1900. i 1914. Baranyai je realizirao 26 projekata, a osim u Zagrebu, projektirao je i hotel u Varaždinskim toplicama te objekte u Rijeci, Koprivnici i Rogaškoj Slatini. 

Godinama je kroz objekt prošlo oko deset tisuća pacijenata

Lječilište za plućne bolesti Brestovac službeno je primilo prve pacijente 22. svibnja 1909. godine. Izgradnju je, na inicijativu novinara, književnika i liječnika Milivoja Dežmana Ivanova, financirao "cijeli Zagreb". Sredstva su osigurana donacijama, lutrijom, dobrotvornim priredbama i prodajom slika najvažnijih hrvatskih slikara tog vremena – Vlahe Bukovca, Otona Ivekovića, Mencija Klementa Crnčića i Celestina Medovića. Okružna blagajna za osiguranje radnika u Zagrebu organizirala je prikupljanje sredstava. 

Potreba za lječilištem od tuberkuloze bila je vrlo velika jer je bolest bila vrlo raširena i smrtonosna. U početku je u sanatorij bilo smješteno četrdeset pacijenata, dok je godinama kroz objekt na Medvednici prošlo oko deset tisuća pacijenata. 

Brestovac je smješten na 840 metara nadmorske visine, na mjestu zaštićenom od sjevernih vjetrova, okrenut prema jugu. Za to vrijeme bio je moderno opremljen, imao je prvi rendgen aparat u Hrvatskoj i pokazao je dobre rezultate u liječenju. Nakon izgradnje glavne zgrade, bio je dva puta proširivan. 

Kino, knjižnica, tereni za tenis...

Oboljeli od tuberkuloze – ponekad su tamo bile smještene cijele obitelji – mogli su koristiti kino i knjižnicu, pa čak i vlastiti radijsku postavu koja je djelovala u sanatoriju. Napravljeni su i tereni za tenis i kuglanje.

Za prehranu pacijenata i zaposlenika koji su tamo živjeli sagrađeni su pekarnica, mljekara i farma svinja. Brestovac je imao i školu za djecu do 4. razreda – u lječilištu je živjela učiteljica – dok su stariji učenici autobusom prevezeni u Zagreb. 

U razdoblju Prvog svjetskog rata Brestovac je djelovao kao vojna bolnica, dograđeni su objekti s dvjesto ležajeva, a nakon toga postao je kombinirana vojno-civilna bolnica.

Između 1945. i 1955. godine zabilježen je velik pad oboljelih od tuberkuloze. Novi načini liječenja smanjili su važnost lječilišta koji je zapao u financijske teškoće. Zatvoren je 1968. godine. Kasnijih godina bilo je planova za obnovu i revitalizaciju sanatorija, ali sve je ostalo samo na papiru. Posljednji ozbiljniji planovi potječu još iz 1980-ih godina.

Neobične priče vežu se uz Brestovac

Ipak, uz Brestovac se i danas vežu neobične priče. Ljudi koji vjeruju u paranormalne pojave, duhove i utvare u njemu viđaju duh preminule glumice Ljerke Šram – inspiracije zbog koje je Milivoj Dežman i pokrenuo izgradnju lječilišta – ili "čuju" zazivanja vojnika koji su tamo preminuli. Priča se sastoji i od tajanstvenih katakombi koje nitko nije otkrio. 

Mnogo je dokumentiranija ljubavna priča koja je pomogla izgradnji lječilišta. Utjecajni novinar i književnik dr. Milivoj Dežman, koji je bio i prvi ravnatelj Brestovca, u svojim zapisima potvrđuje svoju platonsku ljubav prema Ljerki Šram, vrlo popularnoj zagrebačkoj glumici na kraju devetnaestog i početku dvadesetog stoljeća.

Doduše, nije Dežman jedini patio za fatalnom Ljerkom. Književnik Antun Gustav Matoš o svojoj opsesiji Ljerkom Šram otvoreno je pisao: "Njena spoljašnjost ima sve odlike dame engleske aristokracije; kožu – krv i mlijeko, plavu zlatnu kosu, vječni djetinji tip, velike modre oči, energičan bajronski podbradak..."

Prema novinskim napisima, Ljerku je "primijetio" i sam car Franjo Josip na otvaranju zgrade Hrvatskog narodnog kazališta u Zagrebu.

Veza Dežmana i Šram nije bila klasični love story

Milivoj Dežman i Ljerka Šram poznavali su se od njezinih mladih godina, ali veza nije bila klasični love story. Udala se Aleksandra Isakovića, predsjednika Prve hrvatske štedionice. Isaković je kasnije pobjegao zbog pronevjere, da bi Dežman zbrinuo i njihovog sina Sašu.

U svom dnevniku Dežman je zapisao: "Fakat je da sam zaljubljen, a ona nije. I da po svoj prilici nikad neće ni biti. Radio sam sve za nju, a sad mi je sve veselje otišlo... Pa, ipak čekam, osobito kad mi logika veli da ona mora doći opet k meni".

Ljerka Šram preminula je od tuberkuloze, u Dežmanovom prisustvu na Brestovcu, 26. studenog 1913. godine.

Danas se Brestovac koristi, poput drugih razrušenih objekata širom Hrvatske, za paintball, igranje rata. Umjesto romantike, po cijeni od 22 do 38 eura, korisnici se mogu tri sata gađati kuglicama u boji. Slogan za taj posao glasi – "Doživi nezaboravno iskustvo usred sljemenske šume u napuštenoj bolnici Brestovac."

Napušteno lječilište nije teško pronaći – nalazi se nekoliko stotina metara od ceste za Sljeme i u blizini križanja planinarskih staza 52 i 52A – na pola sata hoda do vrha Medvednice.