SANJA Andračić Varga otkrila je da ima karcinom dojke u 43. godini. Budući da zbog obiteljske anamneze pripada rizičnoj skupini za obolijevanje od te bolesti, bila je redovita na pregledima te je 2020. godine, nažalost, otkrila da boluje od zloćudne bolesti.

Iako se nadala da će izbjeći kemoterapiju, završila je na intenzivnom liječenju zbog veličine i položaja karcinoma. Kroz kemoterapije i operaciju prošla je s pozitivnim stavom, odlučna da pobijedi bolest. Danas, tri godine poslije, Sanja se oporavlja i vodi udrugu za pomoć oboljelima i njihovim obiteljima šaljući snažnu poruku o važnosti pozitivnog stava i borbenog duha. 

Bolest je otkrila na redovnom pregledu 

Sanjin, kako kaže, "rat s karcinomom dojke" počeo je u prosincu 2020. nakon redovne kontrole ultrazvukom dojki i mamografije, koja je na koncu potvrdila sumnje iz nalaza ultrazvuka. Na preglede je išla redovito jer joj je majka imala karcinom dojke, od kojeg je na koncu i preminula. 

"Te jeseni sam primijetila da mi se nešto čudno događa s bradavicom, a kasnije se ispostavilo da ju je tumor vukao prema pazuhu. Njega samog nisam napipala jer je bio dosta duboko. Nakon dijagnoze (C 50 - zloćudni tumor dojke) išla sam na core-biopsiju i punkciju limfnih čvorova, pa odmah za tri dana na magnetnu rezonancu jer je core-biopsija pokazala da osim tog tumora od 1.5 cm, ima još nešto. 

Na koncu se ispostavilo da je tumor jako duboko, u obliku pješčanog sata i veličine 4.1 centimetar. U siječnju 2021. godine na Onkologiji KBC-a Osijek počela sam s primanjem prve od 16 predviđenih kemoterapija. Nadala sam se da neću morati na kemoterapije, mrzila sam i još uvijek mrzim tu kemiju, ali nije bilo druge jer je tumor bio jako velik. Zadnja kemoterapija mi je bila 27. svibnja 2021., a operacija 17. lipnja iste godine", ispričala nam je Sanja. 

S primanjem kemoterapije došle su i nuspojave 

Kaže da je primanje prve četiri crvene kemoterapije prošlo dosta dobro, ali da joj je nakon druge počela opadati kosa, pa se tada odlučila skroz ošišati. 

"Bilo me malo strah kako ću izgledati jer sam uvijek imala dugu kosu, ali kad sam se pogledala u ogledalo, vidjela sam da sam si lijepa i sve je bilo super", kaže Sanja i prisjeća se nuspojava kemoterapije. 

"Najviše mi je smetao nestanak okusa i mirisa dan do dva nakon kemoterapije. Lice mi je gorjelo kao da sam satima bila na suncu. Jela sam sve, a pušač sam bila i ostala. Nisam si ništa uskraćivala. Prvih dana je bilo čudno jer sam se osjećala kao da to nije više moje tijelo. Sve reakcije i osjećaji su bili nekako drugačiji, ali brzo sam se naučila slušati svoje tijelo i prilagodila se situaciji. 

Nastavila sam jesti isto što i prije, a uzimala sam dodatke prehrani - tinkturu gljiva i askorbinsku kiselinu jer mi je tijelo tražilo C vitamin. Slučajno sam otkrila da mi je potreban C vitamin jer sam dotaknula limun i polizala prst, a na kraju sam pocuclala cijele prste koliko mi je odgovarao taj okus", priča nam Sanja. 

Kaže da je ostalih 12 kemoterapija nešto teže podnijela, uz više raznih nuspojava, uključujući  i stalan izostanak okusa i mirisa.  

"Samo sam htjela da tog gada više nema u meni" 

Sanja priča da je odlučila otići na mastektomiju čim je dobila dijagnozu.

"Nije mi bilo bitno hoću li dobiti silikon u dojci li ne. Najvažnije mi je bilo da tog gada više ne bude u meni. S kirurgom sam na koncu dogovorila operaciju s rekonstrukcijom dojke, tako da sam odmah imala zamjensku dojku. I da je nisam dobila, ne bi mi to bilo ništa strašno jer je moj glavni cilj od prve kemoterapije bio da je ovaj rat moj i da me karcinom neće dobiti!" priča nam Sanja. 

"Danas, tri godine od rata, ja sam dobro. Upravo sam odradila kontrole i sve je u redu. Pijem antihormonsku terapiju. Nuspojave nisu baš najugodnije, ali idem dalje i uživam u životu koliko god mogu", kaže Sanja. 

Odlučila se hrabro boriti protiv bolesti

"Tri dana nakon što su mi doktori rekli da imam karcinom, sjedila sam sama u podrumu, telefonirala s meni važnim ljudima u životu i smišljala što ću. Tog trećeg dana odjednom se sve u meni razjasnilo i odlučila sam da neću ništa mijenjati u svom životu i da idem u ovaj rat, da neću umrijeti. 

Obuzela me takva pozitiva kakvu nikad u životu nisam osjetila i dandanas me drži. Shvatila sam da nema svrhe biti negativan i tužan", kaže.

"Obitelj i najbliži prijatelji bili su zabrinuti, ali nisu to pokazivali. Mislim da im je laknulo kad su me vidjeli pozitivnu i nasmijanu. Zajedno smo prošli kroz sve kemoterapije i operaciju. Ipak, što se tiče okoline, bilo je svega", priča nam Sanja. 

"Okolina zna reagirati na razne načine. Naučila sam da je to stvar obrambenog mehanizma" 

Ispričala nam je kako je okolina reagirala na njezinu bolest i spoznaju da ima karcinom. 

"Živim u Valpovu, malom gradu u Slavoniji. Nažalost, ima jako puno oboljelih od karcinoma na našem području, ali se tada nekako šutjelo o tome. Te 2021. godine nas je pogodila i korona, pa je sve nekako bilo u znaku panike i šutnje. 

U tom sam periodu šetala po gradu s maramom na glavi i svima koji bi me pitali kako sam otvoreno sam govorila da imam karcinom. Bilo je raznih reakcija, od brzog bijega do detaljnih ispitivanja. 

U početku me najviše pogađalo kad me netko tko zna da imam rak ne bi pitao kako sam, već bismo samo pričali o njegovoj ili čak tuđoj bolesti. Nakon nekog vremena shvatila sam da je to obrambeni mehanizam kod ljudi jer im je neugodno pitati detalje, stav većine ljudi je da se od karcinoma uglavnom umire. 

Od tada do danas ta tema nije više toliki tabu, nažalost, zbog sve većeg broja oboljelih", priča nam Sanja, kojoj su u međuvremenu počeli pristizati pozivi brojnih ljudi zbog kojih je, kako kaže, shvatila da ne zna ništa u vezi s liječenjem i pravima oboljelih. 

Sanja ima poruku za oboljele

Svoju ispovijest Sanja je objavila na stranici Nismo same koja  je posvećena ženama koje se bore s malignim bolestima.

"Na nagovor mamine prijateljice odlučila sam osnovati Ligu protiv raka Valpovštine, udrugu za pomoć svim oboljelim i preboljelim osobama te njihovim obiteljima. Mislim da je obitelj u ovakvim situacijama jako važna, a njih nikad nitko ne pita kako su i kako se nose s tom borbom. Svi znamo da im nije lako. Znam jer sam bila na obje strane", ispričala nam je Sanja. 

Njezina poruka našim čitateljima je da pronađu pozitivnost u sebi i uvijek misle na druge, a ima poruku i za oboljele: "Ni sami ne znamo koliko smo jaki sve dok ne uđemo u ovu borbu! Držite se i ne dajte mu da dobije rat!"