SAUDIJSKA Arabija otkazala je isporuke sirove nafte europskim rafinerijama nakon što su napadi dronovima oštetili ključni saudijski naftovod prema Crvenom moru. Zbog toga najveći europski kupci hitno traže zamjensku naftu.

Od 11. rujna prema Europi nije isplovio nijedan tanker s naftom

Iza prekida isporuka stoji zatvaranje naftovoda Istok-Zapad, kojim Saudijci dnevno transportiraju milijune barela nafte do luke Yanbu na Crvenom moru kako bi zaobišli Hormuški tjesnac. Nakon napada 10. rujna, za koji Saudijska Arabija krivi iračke milicije, taj je naftovod zatvoren. Od 11. rujna iz luke Yanbu prema Europi nije isplovio nijedan tanker s naftom.

Prekid je odmah stvorio velik problem u Europi, koja se nakon uvođenja sankcija Rusiji zbog invazije na Ukrajinu uvelike oslonila upravo na saudijsku naftu. Najmanje tri europske rafinerije ostale su bez dogovorenih pošiljki za kraj rujna, a isporuke su im odgođene čak do studenog. Poljski naftni div Orlen, koji oko 40 posto svojih potreba pokriva saudijskom naftom, sada ubrzano kupuje zalihe iz Sjevernog mora i SAD-a kako bi rafinerije u Poljskoj, Češkoj i Litvi nastavile s radom.

Tržište je na ovaj poremećaj reagiralo brzim rastom cijena. Dok se terminskim ugovorima za naftu Brent trguje po cijeni od oko 108 dolara po barelu, na fizičkom tržištu u Europi cijena referentnog barela dosegla je čak 122 dolara.

Zaliha u Hrvatskoj ima, ali donose veće troškove

Što to znači za Hrvatsku? Fizičke nestašice nafte na domaćim benzinskim crpkama neće biti. Hrvatska se sirovom naftom opskrbljuje morskim putem preko terminala u Omišlju i sustava JANAF-a, nabavljajući je iz različitih izvora - od mediteranskih i sjevernoafričkih do američkih. Domaća rafinerija u Rijeci nije izravno ovisna o saudijskoj luci Yanbu na način na koji su to rafinerije na sjeveru i istoku Europe.

Međutim, skupa europska nafta neizbježno će utjecati na cijene na hrvatskim crpkama. Maloprodajne cijene goriva u Hrvatskoj izračunavaju se na temelju kotacija naftnih derivata na mediteranskom tržištu (CIF Med). Kada cijena fizičkog barela u Europi skoči preko 120 dolara, to automatski podiže i mediteranske kotacije, što znači da će u idućem ciklusu obračuna ulazna cijena goriva za Hrvatsku biti znatno viša.

Što može napraviti Vlada? Puno, ali...

Kad god cijene goriva na crpkama značajno porastu, prvo pitanje građana glasi - zašto država ne spusti namete? U svakoj litri goriva koju vozači natoče u Hrvatskoj državni nameti - fiksna trošarina i PDV - čine više od trećine ukupne cijene.

Pritom Hrvatska ima opću stopu PDV-a od čak 25 posto, jednu od najviših u cijeloj Europskoj uniji, koja se k tome obračunava na ukupan iznos nakon što je u njega već uračunata trošarina. Drugim riječima, država sustavno naplaćuje porez na porez. Kako cijena sirovine na burzama raste, tako proračun automatski ubire sve više novca od PDV-a po svakoj prodanoj litri, a da ministri ne moraju povući ni jedan potez.

Iako se vladajući redovito brane tvrdnjama da su im ruke vezane europskim direktivama o minimalnim trošarinama i da su prostor za intervenciju već iskoristili, stvarni razlog odbijanja većeg poreznog rasterećenja leži u navici punjenja državne blagajne. Trošarine i porezi na energente donose stotine milijuna eura čistog, sigurnog i brzog prihoda koji državi služi za financiranje golemog javnog sektora, rasta administracije i političkih kompromisa.

Već godinama se oslanjaju na isti trik

Svaka ozbiljnija rasprava o tome da se država trajnije odrekne dijela tog novca prekida se tezom o "proračunskoj rupi", iako bi se taj manjak bez problema mogao nadoknaditi racionalizacijom javne potrošnje, rezanjem neproduktivnih troškova i smanjivanjem preglomaznog državnog aparata. Umjesto da krene tim putem, vlast radije štiti proračunske prihode na teret standarda građana i poslovanja gospodarstva.

Zato se Vlada već godinama primarno oslanja na najjeftiniji politički manevar: pritisak na trgovačke marže distributera. No marže čine tek manji dio konačne cijene goriva, a njihovo administrativno rezanje male privatne crpke gura prema rubu isplativosti i stvara opasnost od zatvaranja pojedinih prodajnih mjesta. Prebacujući teret na trgovce i kupce, država zadržava vlastiti lavovski dio u svakom računu, dok istovremeno građanima servira priču kako čini sve što je u njezinoj moći.

Vlada na svakom valu poskupljenja ubire sve više novca po litri

Ministar gospodarstva Ante Šušnjar rast cijena nafte pravda isključivo krizom oko Hormuškog tjesnaca i globalnim poremećajima, tvrdeći da Vlada vješto koristi alate koji su joj na raspolaganju i da Hrvatska unatoč poskupljenju ima najjeftinije gorivo u regiji.

"Sigurnost opskrbe dolazi u pitanje ako se ne prate burzovni trendovi. Odluke vlade su izbalansirane kako ne bi ugrozile sigurnost opskrbe, a da opet naftni derivati budu priuštivi", poručio je Šušnjar, ponavljajući kako je Hrvatska već iskoristila iznimku EU-a i spustila trošarine ispod propisanog europskog minimuma. No ministar pritom prešućuje da država na svakom novom valu poskupljenja kroz PDV ubire sve više novca po svakoj litri, dok teret krize u praksi gotovo u cijelosti prebacuje na leđa građana i rezanje marži distributera.