PREDSJEDNIK Ustavnog suda Frane Staničić u stručnom je članku ustvrdio da se Ustavni sud u nedavnoj odluci nije bavio surogat majčinstvom niti ga je na bilo koji način "legalizirao", suprotno tvrdnjama koje su se pojavile u javnosti, već je odlučivao isključivo o pravima djeteta kojemu je bio onemogućen upis u hrvatsku maticu rođenih.

"Odlukom nije legalizirano surogat majčinstvo"

"Ustavni sud nije se bavio fenomenom surogat majčinstva niti ga je ni na koji način ‘legalizirao’", napisao je Staničić u časopisu Informator, osvrćući se na odluku Ustavnog suda od 16. prosinca 2025.

Pritom je naglasio da je riječ o njegovoj stručnoj analizi u svojstvu profesora prava, koja ne predstavlja službeni stav Ustavnog suda niti ostalih ustavnih sudaca.

Riječ je o predmetu u kojem je Ustavni sud zaključio da je djetetu rođenom u inozemstvu, kao i njegovu ocu, drugopodnositelju ustavne tužbe, povrijeđeno pravo na poštovanje i pravnu zaštitu obiteljskog života jer mu Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije nije omogućilo upis u maticu rođenih, nakon dopisa hrvatske veleposlanice iz države u kojoj je dijete rodila surogat majka.

Podnositelji su protiv takvog rješenja pokrenuli upravni spor, ali su se obratili i Ustavnom sudu, navodeći da su im povrijeđena prava zajamčena Ustavom Republike Hrvatske i Europskom konvencijom za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.

Ustavni sud je u prosincu odlučio u korist djeteta i njegova oca, hrvatskog državljanina koji je očinstvo dokazao DNK analizom, te je nadležnom upravnom sudu naložio da predmet riješi u roku od 30 dana.

Istodobno je odbacio ustavnu tužbu trećepodnositeljice, koja je u zahtjevu za upis djeteta bila navedena kao majka, ocijenivši da nije ovlaštena za podnošenje tužbe.

Najbolji interes djeteta u središtu odluke

Konzervativne udruge tu su odluku protumačile kao "legalizaciju surogatstva zaobilaženjem zakona", tvrdeći da je Ustavni sud "otvorio vrata zaobilaženju pravnog sustava" i da se postavio iznad važećih zakona.

Staničić takve tvrdnje odlučno odbacuje, ističući da se Sud uopće nije bavio pitanjem dopuštenosti surogat majčinstva niti je doveo u pitanje njegovu zakonsku zabranu u hrvatskom pravnom poretku.

Naglašava da je predmet odlučivanja bio isključivo pravni položaj djeteta rođenog u inozemstvu, a ne vrednovanje samog instituta surogat majčinstva.

S obzirom na to da bi se u slučaju zabrane upisa dijete moglo smatrati apatridom, Staničić smatra da hrvatski pravni sustav, u postojećem obliku, ne ostavlja druge mogućnosti osim upisa djeteta u maticu rođenih.

"Zaključno bi se moralo smatrati da je dopušteni upis u maticu rođenih pravilo za svu djecu rođenu uz pomoć surogat majke kada je otac biološki otac, osobito ako njihov državljanski status nije jasan. Međutim, to ne znači i obvezu države da upiše podatke o roditeljima navedene u stranim javnim ispravama, što se posebno odnosi na upis majke koja očito nije žena koja je dijete rodila", naveo je.

U iznimnim slučajevima, kada bi se utvrdilo da dijete nema genetsku vezu ni s jednim od namjeravanih roditelja, smatra da bi ga trebalo upisati bez podataka o roditeljima.

Zaključno ističe da je u ovakvim situacijama jedino ključno mjerilo - ostvarivanje najboljeg interesa djeteta.