Tekst: S.C.H.
Foto: AFP

SVE veće razlike između bogatog sjevera i siromašnog juga, poput sličnih priča u povijesti kontinenta, sve je izvijesnije, doći će na naplatu i u do danas stabilnoj i bogatoj Belgiji.

U toj su zemlji, naime, na izvanrednim parlamentarnim izborima ovoga vikenda pobjedu odnijeli flamanski nacionalisti objedinjeni u stranci NVA (Novi flamanski savez) i pod vodstvom Barta de Wevera. Oni zagovaraju odvajanje bogatog sjevera Flandrije od siromašnijeg juga Valonije, iako se - to treba svakako napomenuti - pojmovi "bogatog“ i "siromašnog“ u belgijskoj stvarnosti nikako ne mogu poistovjetiti sa istim pojmovima koji podrazumijevaju drastičnije razlike na, recimo, istoku Europe.

Flamanci optužuju Valonce: Živite na naš račun!

Trećina belgijskih Flamanaca na izborima je glasala za odvajanje Flandrije i proglašenje neovisnosti, a na temelju rezultata izbora i De Wever zahtijeva temeljitu reformu državnih struktura, ali i državne kase. Valonci s juga, pak, izjasnili su se za jedinstvo Belgije i ostanak u jednoj državi, računajući pritom da će i dalje živjeti uz izdašnu pomoć blagajne u Bruxellesu .

Unatoč činjenici da je Belgija stabilna i demokratska država, svađe Flamanaca i Valonaca nisu od jučer. Flamanci, naime, već desetljećima predbacuju siromašnom valonskom jugu da živi na račun bogatijeg sjevera. Priča je to koja je na istoku Europe poznata već nekoliko dekada.

Zaraza cijepanja država širi se na Zapad

Naime, nakon raspada SSSR-a i Čehoslovačke prije 20-ak godina, a onda i rascijepa bivše zajedničke države na našim prostorima, zaraza podjela i cijepanja, čini se, širi se i na zapad Europe, koji, poput istoka, nije posve imun na povlačenje graničnih crta u sve donedavno kompaktnim i stabilnim državama, ali ni na zavirivanje u svoje i tuđe bankovne račune i brojanje novčića koji se iz jedne vreće prebacuju u drugu.

U istoj se situaciji sada našla i Belgija. Sukobi koji su godinama tinjali u tišini, na ovim su izborima konačno buknuli svom svojom snagom. Pobjeda ekstremne, nacionalistički obojane stranke otežat će formiranje nove belgijske vlade, što samo po sebi ne bi bilo problematično da ta zemlja za nepunih 15-ak dana ne treba preuzeti predsjedanje EU-om.

Iako poznavatelji belgijske stvarnosti tvrde da situacija u zemlji neće imati značajnijeg utjecaja na vođenje Unije, čije je sjedište, uzgred rečeno, baš u belgijskom glavnom gradu, postoje i oni sumnjičavi koji ne vjeruju da zemlja bez vlade (formiranje nove vlade u Belgiji može trajati i do pola godine) može stabilno i mirno voditi konglomerat država kakav je EU. Tim više što Uniju posljednjih par mjeseci potresaju sukobi i neslaganja oko financijskog poslovanja, raspodjele novčanih sredstava i pomoći zemljama članicama posrnulih ekonomija. Ipak, prevladava mišljenje da se Belgija neće raspasti tako brzo, te da je to proces koji će, ako se u međuvremenu ne zaustavi i ako se mišljenje Flamanaca drastično ne promijeni, potrajati neko vrijeme.