VEĆ SE GOTOVO dvije godine svijet bori s pandemijom koronavirusa koja je odnijela brojne živote, mnogima je opasno narušila zdravlje, a na sve je ostavila i psihičke posljedice s obzirom na dugotrajnu borbu s opakim virusom.

Onima na prvim crtama borbe svakako je bilo, a i još uvijek je najteže, a to su upravo liječnici, medicinske sestre i tehničari koji svakodnevno pokušavaju spasiti živote pacijentima koji završe u njihovoj bolnici.

Jedna od njih je i Danijela Kralj Husajna, glavna sestra covid-intenzivne u KB-u Dubrava. Upravo je ova bolnica podnijela najteži teret korone s obzirom na to da je veći dio pandemije bila jedina covid-bolnica koja je primala isključivo najteže slučajeve oboljelih od covida.

Danijela 30 godina radi kao medicinska sestra: "Navikla sam na smrti, ali ovo..."

I dok se medicinski djelatnici s jedne strane bore s koronom, s druge strane su izloženi napadima antivaksera, zatim onih koji potpuno negiraju postojanje ovog virusa i koji medicinsko osoblje optužuju za izmišljanje i stvaranje drame i panike. Istovremeno se ti isti medicinski djelatnici vrlo često bave spašavanjem života upravo takvima, koji odbijaju cijepljenje, odbijaju nošenje maski i pridržavanje mjera uzrokujući takvim ponašanjem brzo popunjavanje bolničkih kapaciteta.

A upravo su medicinski djelatnici pravi heroji ove iscrpljujuće bitke.

Odmah na početku razgovora sestra Danijela Kralj Husajna, koja već 30 godina radi kao medicinska sestra, dodajući kako je za to vrijeme, grubo rečeno, navikla na smrti, sad ističe kako je unatoč svemu dosad viđenom - ovo s koronom jednostavno prestrašno.

"Imate dane kad vam puno ljudi umre, pa dane kad vam dođe puno pacijenata, a nemate mjesta"

"Virus nas je pokosio, veliki broj ljudi je umro. Kad u danu imate po nekoliko mrtvih, istovremeno je stres ogroman kad vam odjednom stigne hrpa novih, teško oboljelih pacijenata, a vi nemate više mjesta na intenzivnoj.

Uz to, uvijek gledate i kako to može biti netko vaš.

Uz sve to ljudi nam pišu i svakakve komentare, da će nas stići božja kazna, i što sve ne. Pa mi radimo svoj posao, moramo ga odraditi, to je naša struka, mi spašavamo ljude", kazala nam je sestra Danijela.

Smatra kako će one starije medicinske sestre još nekako sve i prebroditi, ali boji se, kaže, za ove mlade sestre.

"Strah me što će biti kasnije s ovim mladima, koje su počele raditi tek, pa upale u ovu pandemiju. Nas još uvijek drži taj adrenalin, no kad to sve završi, što će biti onda? Doduše, mi imamo na raspolaganju i psihološku pomoć, ali ovo će ostaviti velikog traga na svima, posebno na mladima", ispričala je za Index glavna sestra covid-intenzivne u KB-u Dubrava.

"Neki dan sam vidjela roditelje samo izdaleka, to mi najteže pada, ne mogu im biti blizu"

Zbog posla koji radi odricala se, dodaje, puno toga.

"Osobno mi je najteže što roditelje nisam zagrlila dvije godine. Oboje su stari i bolesni, žive u drugom gradu i mjesecima im nisam mogla ići u posjetu zbog posla, zbog stalne izloženosti virusu.

Isto tako, pogodilo me i što sam tijekom ove pandemije dobila unučicu koju pet mjeseci nisam mogla ni zagrliti. Tek sam je nedavno zagrlila. Sve to čovjeka pogađa i boli. Ovo mi je druga godina kako ne mogu provesti Badnjak s obitelji, provodim ga u bolnici", kazala nam je sestra Danijela koja je puno radno vrijeme na covid-odjelu.

Najteže od svega joj pada odvojenost od roditelja.

"Neki dan sam vidjela roditelje samo izdaleka, to mi najteže pada, ne mogu im biti blizu. A kad se samo sjetim kako je sve krenulo s koronom kad nismo na početku ni znali što nas sve čeka, a u međuvremenu smo se nagledali svega i svačega", kazala je.

"Četvrti val je val mlađih"

Od svih valova pandemije, najteži joj je, dodaje, upravo ovaj četvrti.

"Ovaj četvrti val je val mlađih. To je ono strašno, najviše su nam u ovom valu umirali mlađi. Bilo je dana kad nisam više mogla ni izdržati to sve, kad sam se i rasplakala. Ne može se čovjek naviknuti da nam umiru, a pogotovo ne mlađi. Imali smo situaciju kad nam je čovjek '72. godište jako brzo umro od korone, to nas je šokiralo kako je brzo preminuo. Bilo je tih situacija", kaže nam sestra Danijela.

A ona je, dodaje, svojim kolegicama, pogotovo mlađim, veliki oslonac. U bolnici je zadužena za nabavu lijekova kako bi pacijenti imali sve što im je potrebno za adekvatno liječenje. Brine za oko 100 medicinskih sestara kojima slaže smjenski raspored, pritom posebno pazeći da nekoga ne zakine i da svi rade u jednakim uvjetima. Mnogim je kolegicama, kako nam sama kaže, kao mama.

"Mislili smo 10 puta da će pacijent umrijeti, uspjeli smo ga spasiti. To su trenuci neopisive sreće"

"Razgovaramo puno o svemu, svima nam je jako teško kad nam umre pacijent. Nastojim ih sve utješiti, ohrabriti za dalji rad. A bilo je i lijepih trenutaka, recimo kad smo spasili jednu trudnicu od 30-ak godina iz Čakovca.

Bila je kod nas na ECMO aparatu i preživjela, dali smo joj potom da vidi svoju bebicu preko mobitela. Zaplakala je, a i mi skupa s njom. To su trenuci u kojima ne možete nadjačati emocije", ispričala nam je sestra Danijela.  

Sjeća se koliko su se veselili i slučaju u kojem je jedan pacijent jako dugo bio na ECMO aparatu.

"Mislili smo 10 puta da će umrijeti, a uspjeli smo ga spasiti. To su ti trenuci neopisive sreće. Jako nas boli kad ljudi pišu u komentare pod članke da imamo pokrivene plahte i lutke ispod njih, da to nisu bolesnici.

Da bar svi koji to govore mogu doći k nama i uvjeriti se kako je tim pacijentima. Virus postoji, o tim urotama zavjere ne želim ni pričati. Mi dajemo sve od sebe, od njege, utjehe, tu smo za pacijente.

Još vam je gore jer znate da netko njegov ne može biti uz njega, mi smo i na njihovom izdahu, jedini smo koji smo tu uz njih", kazala nam je sestra Danijela.

"Ovo su riječi pacijenta koje su me najviše razveselile"

Upravo su pacijenti s covid-intenzivne, u kojoj je ona glavna sestra, oni najteži slučajevi.

"Kad dođu k nama, već su toliko loše, ovdje uglavnom završe na respiratoru pa ne mogu ni pričati, ali mnogi su svjesni što se događa. Imali smo tog pacijenta koji je bio na respiratoru i bio je priseban, sve je znao i sve je čuo.

Kasnije smo se vidjeli i ono što je rekao me toliko razveselilo. Kazao mi je: 'Ja se sjećam vaših riječi utjehe dok sam ležao i u tih 40 dana koliko sam ležao, nijednom nisam osjetio da me nešto boli.' Ta izjava vam je dokaz da dajemo sve od sebe da pacijentu bude što ugodnije, bezbolnije. On je imao hrpu cijevi po sebi, bio je spojen na veliki broj uređaja, ležao je tolike dane, a potom rekao da ga nijednom nije ništa boljelo", ispričala nam je Danijela Kralj Husajna.

Navodi kako sve svoje pacijente nastoje utješiti, govore im da se ne brinu, da su tu uz i za njih i da nisu sami.

"Najbitnije nam je da ne osjete nikakvu bol"

"Pacijentima puno znači kad im dođete, primite ih za ruku, da osjete da ste tu, a najbitnije nam je da ne osjete nikakvu bol", kazala je ona.

Iako ima dana kad joj je, ističe, stvarno dosta svega, s druge strane je to posao koji voli.

"Svi smo mi sami birali tu struku, to je posao koji volimo.

A kako u životu sve prolazi, tako će i ova pandemija. Iskreno se nadam da ću za blagdane bar malo biti s djecom i unučicom, no kad me nazovu, ja moram ići, kad su pacijenti u pitanju - nema odmora", zaključuje na kraju glavna sestra covid-intenzivne u KB-u Dubrava Danijela Kralj Husajna.