Foto: Index, Hina

ZANESENI automehaničar Marko Knez 1930. godine dovršio je svoje novo vozilo. Dugo ga je sklapao u svojoj radionici u Jukićevoj ulici. Motor je skinuo s prelijepog njemačkog motorkotača Megola, koji se prestao proizvoditi nekoliko godina ranije, te ga montirao na stražnji dio valjkastog dvosjeda. Motor je pokretao propeler poput avionskog samo zaštićen kavezom da slučajnom prolazniku ne otfikari glavu. Odnekud je vrijedni Knez nabavio dva para skija i motorne saonice bile su gotove.

Iste te 1931. godine izvezao je Knez svoje vozilo na zagrebačke ulice i njima prohujao brzinom od 30 kilometara na sat. Svoje vozilo je i zaštitio u patentnom zavodu pod 10.081. No, uzalud njegove motorne saonice nikada nisu krenule u masovnu proizvodnju.

Snijega nema, pa nema

Ispriječio mu se nepremostivi problem – nikome nisu trebale. Snijega u Zagrebu nikada nije bilo dovoljno da bi se investiralo u takvo vozilo. Grad je tridesetih godina 20. stoljeća, baš kao i sada, previše udaljen od alpskih proplanaka na kojima bi snježne saonice imale smisla. Svjestan je toga bio i konstruktor pa je ubrzo skinuo skije i umjesto njih montirao kotače. Vozio se tako neko vrijeme u bastardu automobila i močvarnog glisera dok mu sve skupa nije dojadilo. Njegove motorne saonice danas se čuvaju u Tehničkom muzeju kao podsjetnik na jednu romantičnu, ali bespotrebnu ideju.

Da je kojim slučajem Marko Knez umjesto Stjepana Srkulja iz Hrvatskog bloka za gradonačelnika imao Milana Bandića stvari bi vjerojatno izgledale drugačije.

Genijalan koncept bacanja snijega pred saonice

Da je umjesto dosadnoga Srkulja, koji se bavio crtanjem povijesnih zemljovida, istraživanjem zagrebačke i nacionalne prošlosti te pisanjem udžbenika, svoj izum predstavio vizionaru Bandiću inovator Knez bi se zasigurno obogatio. Manjak snijega na ulicama ne bi Bandića spriječio da prepozna tako genijalan koncept pa bi upregnuo sve gradske konje da otkud treba dovezu snijeg i bacaju ga pred skije Knezovih saonica. Bandić bi u Knezovom konceptu prepoznao neslućene mogućnosti promocije Zagreba kao jedinog svjetskog grada u kojem se staza postavlja pred vozilo umjesto da se vozilo kreće već izgrađenim putevima.

Grad budala

Odjeke ideje o vožnji motornim saonicama po Zagrebu vidimo i danas. Poput rimskih imperatora koji su u umjetnim jezerima prikazivali pomorske bitke Bandić je usred grada odlučio prirediti skijašku utrku. To što nema prirodnoga snijega nije ga spriječilo. Topovi na Medvednici su proizveli umjetni snijeg, a dizelski šleperi prevezli su ga s udaljenosti od 40 kilometara.

Ludi zagrebački car nasuo je tisuće kubika umjetnoga snijega od katedrale do Manduševca da bi 250 njegovih kompanjona moglo gledati islužene skijaše, s više metalnih nego prirodnih dijelova u udovima, kako se spuštaju na 150 metara dugačkoj stazi. On i njegovi drugari iz Skijaškog saveza, koji nisu uspjeli ni na materijalima za sljemenske utrke otisnuti ispravne datume, sve će to podvesti pod promociju Zagreba, neprocjenjivu turističku reklamu. I imaju pravo, zaista je nemoguće procijeniti vrijednost promoviranja Zagreba kao grada budala.

Mogućnosti su beskrajne 

Uopće nije bitno koliko ta Bandićeva ekshibicija košta niti što se sve tim ulupanim novcem moglo napraviti. I najjeftinije budalaštine uvijek su preskupe. Bitno je da nas sve zajedno već 17 godina zajebava jedan te isti čovjek sa svojim poremećenim idejama. I nema se namjeru zaustaviti.

Nakon što je proslavio Zagreb kao jedini grad na svijetu u kojem se snijeg na čisti s ulica nego se na njih dovozi mogle bi mu na pamet pasti još bizarnije ideje.

Zašto ne bi organizirao natjecanje u skokovima u Manduševac, kajak na divljim vodama u bilo kojem smjeru zelenog vala, 24 sata automobilske utrke oko Gospe na Kaptolu, curling na umjetno zaleđenom Bundeku, svjetsko prvenstvo u lovu na losose na savskim brzacima, mali nogomet u bazenima na Šalati, vaterpolo u fontanama koje je samome sebi podigao umjesto spomenika.

Mogućnosti je bezbroj, ograničene su samo njegovim ludilom i našim strpljenjem. I jednog i drugog ima sasvim dovoljno.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala