NASTAVNIK informatike Marko Šolić iz zagrebačke Osnovne Škole Matije Gupca dobio je opomenu pred otkaz zbog statusa na Facebooku. Nije Marko Šolić na Facebooku objavio sliku svojeg spolovila s pozivom učenicama i učenicima da učine isto, nije ni proganjao, nije ni mrzio, nije ni objavljivao najgluplje rečenice svojih učenika, nije olajavao kolege, nije ni zalijepio sličicu odrezane glave kakvog jadnika iz prošlih ratova.

Naglas je razmišljao

Marko Šolić je na Facebooku naglas razmišljao o onome o čemu se ne smije razmišljati, nego se mora slušati. Sjedeći u autobusu na povratku iz Vukovara s obaveznog izleta učenika osmih razreda, Šolić je zapisao svoje impresije i objavio ih na Facebooku. Točno ga možemo zamisliti kako tipka po ekranu mobitela zatomljujući iza sebe graju učenika koji iz nekog razloga uvijek u autobusima imaju neodgodivu potrebu pjevati "U tunelu usred mraka sija boca od konjaka", "Meni se sere, meni se piša, šoferu stani, meni je priša" ili kakav drugi bezvremenski hit koji svi znaju, a pojma nemaju gdje su ga naučili i zašto se baš to mora pjevati na školskim izletima. 

Marko Šolić je, ponavljamo, naglas razmišljao o posjetu Vukovaru.

Svašta nisu čuli

"U autobusu sam, vraćam se s vođenja osmaša u obvezni posjet Vukovaru, organizirano i plaćeno od strane države. I iskreno mi se povraća, a nije ni od autobusa ni od grozota u videima iz rata, nego od toga što pripremamo djecu za novi rat", opisao je svoj osjećaj mučnine zbog onoga što u Vukovaru nije čuo. Ni on, ni njegovi učenici, nisu čuli ništa o leševima bačenima u Dunav, ni o eksplozijama koje su tresle vukovarske noći mjesecima prije nego što se na grad sručila sva sila Jugoslavenske narodne armije i četnika. Nisu čuli ništa ni o zaigranom ministru obrane Gojku Šušku i njegovim pajdašima Vici Vukojeviću i Branimiru Glavašu koji su, onako iz zajebancije, ispalili tri rakete iz Armbrusta na Borovo Selo. Svašta su u Vukovaru čuli, ali to nisu.

Nije bilo dovoljno mjesta za opljačkano

Čuli su učenici i o tome da je Olujom oslobođen najveći dio Hrvatske, a mirnom reintegracijom vraćen ostatak. Nisu, međutim, čuli o škurama koje su visile s vagona vlaka Hrvatskih željeznica na povratku iz Knina u Split. U vagonima je bila gužva i nije bilo dovoljno mjesta za svu opljačkanu robu pa su zelene škure, još ih vidim, morale putovati izvan vagona dok ih je očajnički držao neki jadnik koji se nije uspio dočepati boljeg ratnog plijena. O svemu tome je Marko Šolić razmišljao i pisao na Facebooku dok su mu se iza leđa drpali mala Ana i malo veći Ivan, ili kako se već danas zovu ti najpopularniji klinci u razredu. 

Znao je što će mu se dogoditi

Razmišljao je tako nastavnik informatike i zapisivao pa na koncu objavio. A i sam je znao što će mu se dogoditi.

"Tko će koga prvi ubiti, a tko dignuti barikade, nije ni bitno. Oko toga će se dvije strane lako dogovoriti, kao i uvijek do sada. Dogovorit će se oni ljudi koji će se obogatiti. Samo se nadam da ćemo ih ja i svi koje volim gledati iz neke Švicarske ili Norveške. Ili ćemo, ako smo dovoljno glupi da i sada ne znamo ušutjeti kad bi trebali, biti dovoljno glupi i da nešto pokušamo napraviti? Nešto za nas nesumnjivo krajnje glupo. Kao Reihl-Kir", zapisao je pri kraju svojeg statusa kao da je znao što će mu se dogoditi.

Marka Šolića u mašinu je uzeo portal Narod.hr užasnuto se zgražajući tome kako nastavnik informatike može razmišljati. Toliko su bili zgranuti što netko ratnu dogmu o Vukovaru ne uzima kao Sveto pismo da su naoštrili očnjake i stali režati sve dok ravnateljica škole Ljiljana Klinger nije profesoru uručila opomenu pred otkaz. 

Podmuklo obrazloženje verbalnog delikta

Njeno obrazloženje takve disciplinske mjere jedno je od podmuklijih u povijesti verbalnog delikta. Nije ravnateljica nastavnika opomenula pred otkaz - usput, dvije takve opomene dovoljne su da se nastavnika izbaci na ulicu - zato što je razmišljao o Vukovaru. Daleko bilo! Nije mu dala opomenu pred otkaz ni zato što ne vjeruje u bezgrešnu borbu hrvatskog naroda. To bi bilo zaista neprimjereno. Nastavnik je opomenut jer je status na Facebooku napisao u radno vrijeme, vozeći se autobusom, i nije se brinuo o djeci koja su mu povjerena.

"Utvrđeno je da je Marko Šolić svoj tekst pisao za vrijeme radnoga vremena koje je provodio u autobusu u pratnji s učenicima. I zato što je radio neki drugi posao, a nije skrbio i brinuo o učenicima, dobio je opomenu pred otkaz", ustvrdila je ravnateljica Klinger. Marko Šolić našao se pred gubitkom posla jer nije pazio na drpanje već spomenute Ane i Ivana i jer nije prekinuo neprimjerenu učeničku pjesmu natjeravši osmaše, kao da ih treba tjerati, da zaurlaju neki Thompsonov hit.

Sve osim mržnje je nesumnjivo krajnje glupo

Taj i takav strašan propust počinio je Marko Šolić. I dobro je prošao. Da je ravnateljica pronašla neki drugi članak Zakona o radu ili obrazovanju, pravilnika o ispiranju mozga, uredbe o čistim mislima ili kućnom redu diktatura, zabila bi mu otkaz nakon kojeg se ne bi više zaposlio ni u jednoj školi i mogao bi samo, kao oni nesretnici iz Kunderinih romana, kopati uran jer je previše mislio i lajao.

"To je ono što smo trenutno na osnovi važećih formalno-pravnih procedura imali mogućnost učiniti i poslati poruku da učitelj treba biti usredotočen na dijete i da učitelji imaju skrbiti o sigurnosti učenika", ispričala se ravnateljica što nije mogla strože kazniti nastavnika informatike.

Usredotočenost na dijete i skrb o sigurnosti učenika u autobusu u prijevodu s hrvatskog novogovora znači da se ne smije misliti, a ako se već mora misliti, onda se o promišljenom mora šutjeti, a ako se već ne može šutjeti, onda učenike treba poučavati mržnji. Sve ostalo je i za njega i za druge "nesumnjivo krajnje glupo".

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala