Dječak iz Zadra teško stradao sam u stanu: "Čega se mi bojimo?"
SLUČAJ trogodišnjeg dječaka koji je teško stradao u požaru u Zadru dok je bio sam u stanu ponovno je otvorio pitanje reagira li sustav dovoljno brzo kada je dijete ugroženo.
O pravodobnom izdvajanju djece iz obitelji i tome kako stručnjaci trebaju procjenjivati njihov najbolji interes danas se raspravljalo u Zagrebu na stručnom skupu socijalnih pedagoga i drugih stručnjaka.
Dječak iz Zadra i dalje je u kritičnom, ali stabilnom stanju, a očekuju ga novi operativni zahvati. Njegova 36-godišnja majka nalazi se u istražnom zatvoru. Policija je sumnjiči za povredu djetetovih prava i dovođenje u opasnost života i imovine općeopasnom radnjom ili sredstvom. Obitelj je i prije požara bila pod mjerama socijalno-pravne zaštite.
"Čim dobijemo prijavu, dužni smo odmah postupati"
Iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad poručuju da svaka prijava mogućeg ugrožavanja djeteta zahtijeva hitnu reakciju.
"Čim zaprimimo prijavu o bilo kakvom djelu na štetu djeteta, stručni radnici su dužni odmah postupati i to podrazumijeva žuran izlazak na teren, provjeru gdje god možemo i zbrinjavanje djeteta ukoliko je to potrebno", rekla je Jelena Smirčić iz Hrvatskog zavoda za socijalni rad za HRT.
Stručnjaci upozoravaju da znakove zanemarivanja ili nasilja ne bi trebali ignorirati ni susjedi, članovi šire obitelji, prijatelji ili drugi ljudi koji ih primijete.
"Čega se mi bojimo?"
Predsjednica Hrvatske komore socijalnih pedagoga Alma Rovis Brandić upozorila je da se u pojedinim slučajevima interesima i željama roditelja daje prednost pred najboljim interesom djeteta.
"Nerijetko stručnjaci daju prednost nekim propisima ili obzirima ili željama roditelja nad najboljim interesima djeteta. Primjećujemo da je u svim sustavima neki strah prisutan. Čega se mi bojimo? Jesmo li mi profesionalci? Kada se primijeti da smo mogli nešto bolje ili trebali bolje, onda se pravdamo, onda prebacujemo lopticu", rekla je.
Izdvajanje djeteta iz obitelji jedna je od najtežih mjera i prije nje se nastoji pomoći obitelji drugim oblicima podrške. No sudionici skupa upozoravaju da se mora na vrijeme prepoznati trenutak kada ostanak u obitelji predstavlja veći rizik za dijete.
Sutkinja: Privremene mjere mogu se donijeti odmah
Na brzinu reagiranja pravosuđa osvrnula se i sutkinja Visokog kaznenog suda Lana Peto Kujundžić.
Navela je da stranke ponekad namjerno odugovlače obiteljske postupke, ali da sudovima na raspolaganju stoje privremene mjere.
"Privremene mjere mogu biti donesene odmah i one mogu biti vrlo efikasne, vrlo jasne. Tu možemo dijete spasiti od trenutka kada mu se nešto loše događa", rekla je.
Prema podacima iznesenima na skupu, godišnje se u Hrvatskoj u prosjeku provede oko 400 žurnih izdvajanja i smještaja djece izvan obitelji.
Ove je godine takva mjera do sada provedena 325 puta, a obuhvatila je 488 djece.
"Kad dođu k nama, nekad je već malo prekasno"
Centar za pružanje usluga u zajednici Zagreb - Dugave svakodnevno skrbi o oko 500 korisnika, a najveći broj djece ondje je u dobi između 12 i 17 godina.
Ravnatelj Centra Božo Vrkljan smatra da se problemi često mogu uočiti mnogo ranije, među ostalim i u školi.
"Škola nekako mora pojačati svoje odgojne kompetencije, kada vidi da dijete u 1. ili 2. razredu zakazuje, da se nešto događa, da dolazi prljavo u školu, nešto vidiš odmah po fizičkom izgledu", rekao je.
Upozorio je da djeca u institucije ponekad dolaze tek kada su problemi već ozbiljno uznapredovali.
"Doslovno, već kad k nama dođu u instituciju, onda je sve to malo prekasno", rekao je Vrkljan.