NAKON što je krajem rujna psihologinja Valerija Kanđera objavila svoje iskustvo sa šestogodišnjom djevojčicom po koju nitko nije došao u vrtić, a onda ju je odbio 31 dom i svi udomitelji, pokrenuta je priča o problemu premalih kapaciteta za smještaj djece bez adekvatne roditeljske skrbi. No ovaj je problem iznjedrio i brojne druge.

I dok se stručni suradnici, socijalni radnici, pedagozi i psiholozi žale na ovaj problem, od socijalne radnice Štefice Karačić saznajemo da slučaj šestogodišnje djevojčice nije prvi takav u Hrvatskoj, već naprotiv - događa se gotovo svakodnevno. Iz Zavoda za socijalni rad već mjesec dana izbjegavaju odgovor na pitanje što planiraju poduzeti kako bi riješili ovaj problem. 

U međuvremenu je Tatjana Štritof, ravnateljica Hrvatskog zavoda za socijalni rad, u nekoliko navrata medijima, uključujući i Index, izbjegla odgovoriti na brojna pitanja o mogućim propustima unutar sustava socijalne skrbi, uključujući i odgovor na pitanje kolika je točna brojka djece koja čekaju izdvajanje iz obitelji. 

Karačić: Kolege se gotovo svakodnevno susreću s ovakvim slučajevima

Štefica Karačić priča za Index kako kapaciteta za smještaj nema dovoljno i da se njezini kolege u praksi gotovo svakodnevno susreću s tim problemom, a posebice kada je riječ o pronalasku dugoročnog smještaja zbog potrebe kontaktiranja vrlo velikog broja pružatelja smještaja. Zbog toga su, kaže, najčešće rješenje privremeni smještaji, samo da bi se dijete zbrinulo.

Kaže i kako joj nije jasno zašto Ministarstvo socijalnog rada situaciju uporno pokušava prikazati pozitivnom iako i oni, kako kaže, "jako dobro znaju da postoji problem sa smještajem i da se moraju tražiti rješenja za zbrinjavanje, ne samo djece već i ostalih potrebitih". 

Osvrnula se i na alternativna rješenja, u prvom redu udomiteljske obitelji, kojih je u Hrvatskoj sve manje, ističući velik broj onih koji su ionako udomili više djece nego što je to zakonski dozvoljeno.  

"Mi imamo problem sa zbrinjavanjem odraslih osoba, osoba starije životne dobi. Općenito nema kapaciteta za institucijsku skrb. Problem je što mi zagovaramo smanjenje institucijske skrbi, ali je alternativa zapravo izvan institucija. Kada su u pitanju djeca, onda je alternativa smještaj u udomiteljsku obitelj, ali, nažalost, ni u udomiteljskim obiteljima nema dovoljno mjesta za smještaj.  

Kao prvo, opada broj udomiteljskih obitelji, a kao drugo, jedan dio udomiteljskih obitelji ima u smještaju veći broj djece nego što je zakonski dozvoljeno. Zakon podrazumijeva troje djece maksimalno, a iznimka su braća i sestre. Tako da postoje udomitelji koji imaju i više djece", kaže.

Ne zna se koliko je uopće djece potrebno zbrinuti 

Ipak, najveći naglasak Karačić stavlja na nepostojanje analize trenutnog stanja te sustava koji bi mogao pratiti broj djece koju je potrebno zbrinuti. 

"Općenito gledajući, imamo problem i moraju se tražiti rješenja. Činjenica je da nema prave analize stanja, nema onoga tko bi trebao upravljati sustavom da bi došlo do promjena koje se trebaju dogoditi unutar njega. Nema relevantnih podataka o tome kakvo je stanje na terenu i onda se događaju paušalna ishitrena rješenja koja nisu dugoročna za dobrobit korisnika", kaže. 

Nedavno je Karačić za N1 kazala kako je analiza Ministarstva u veljači ove godine otkrila da postoji oko 500 djece koja su u potencijalnim potrebama za smještajem, od kojih otprilike stotina treba smještaj u domu.

Za Index sada priča kako su početkom ove godine imali sastanke s ministrom vezane upravo za temu problema smještaja djece na kojima se pojavio jedan podatak analizirajući potrebe centara za socijalnu skrb u Hrvatskoj na bazi postupaka u tijeku. 

"Postoje različiti sudski postupci u kojima se iznose prijedlozi za povjeravanje djeteta drugoj osobi, ustanovi ili udomiteljskoj obitelji i tu se baratalo brojkom od 500 djece. Međutim, nije to konkretan podatak, već procjena i mislim da u ovom trenutku nitko zapravo ne zna kakve su stvarne potrebe. Iznositi brojke nije mudro, ali je činjenica da ih ima puno. 

Nije pametno i preporučljivo govoriti o ciframa. Činjenica je da su potrebe velike, a resursi sustava nedovoljni kako bi ih zadovoljili. Zato se ljudi u praksi redovito - ako ne svaki dan, onda na tjednoj razini - suočavaju sa situacijama žurnog smještaja koji ne mogu jednostavno realizirati. 

Sustav nije prilagođen tome, nema dostupan registar pružatelja usluga s kapacitetima za smještaj, nego se sve mora pojedinačno zvati i pitati, što oduzima vrijeme i frustrira stručnjake, otežava postupak i jasno je da su onda ljudi nezadovoljni", kaže.

"Potraga za smještajem je nerijetko teška i trnovita" 

Karačić priča kako se u svojoj karijeri često susretala s problemom kakav je zadesio njezinu kolegicu prije mjesec dana. Ipak, naglašava kako socijalni radnik nikada neće dozvoliti da dijete ostane nezbrinuto, pa sam među institucijama traži domove i smještaje koji bi bili na raspolaganju djetetu. Kaže i kako je ta potraga nerijetko jako teška i trnovita. 

"Dijete nikada ne ostane na cesti i nema šanse da stručnjaci koji se uključe po nekakvoj dojavi ili po saznanju o ugroženoj sigurnosti djeteta dopuste da ostane nezbrinuto. 

Nekakvo rješenje će se sigurno naći, ali je put do tog rješenja trnovit i težak i to je ono što stvara nezadovoljstvo. Uvijek se na kraju, u slučaju da stručnjaci ne mogu direktno osigurati smještaj, traži pomoć Ministarstva koje svojim autoritetom ili naloži nekome da primi dijete ili dozvoli prekoračen broj pa se dijete zbrine", kaže Karačić te ističe:

"Pogrešna je teza da socijalni radnici odu i ostave dijete. Može se dogoditi da, u situacijama kada se procijeni da postoji potreba izdvajanja djeteta i kada sud donese mjeru izdvajanja djeteta, zbog čekanja na odluku suda i osiguranje mjesta, dijete ostane u ugrožavajućoj obitelji do završetka postupka.  

To je opasno i ne bi se smjelo događati. I prema Obiteljskom zakonu je propisano da se zbog zaštite djece treba raditi po žurnim postupcima i ne bi se smjelo događati da ti postupci traju dugo jer dijete mora biti što prije smješteno, odnosno povjereno onome tko mu može dati adekvatnu skrb", kaže Karačić. 

"Ministarstvo ne zna kolikim kapacitetima raspolaže" 

Karačić kaže kako je upoznata s brojnim situacijama svojih kolega koji su imali jednak problem kao Kanđera. I sama je to doživjela.

"Sjećam se iz vlastite prakse situacije kada smo dolazili pred vrata ustanove za smještaj djece pa su nam odbili smještaj u dežurstvu, nakon čega smo išli od ustanove do ustanove, slično kao i s djevojčicom o kojoj je govorila kolegica Kanđera. Nije to izuzetak. Takvi su se slučajevi događali ranije i događaju se još uvijek. Vapaji iz prakse su opravdani i na njih se nitko ne bi trebao ljutiti, a Ministarstvo bi to trebalo razumjeti. 

Problem je u tome što Ministarstvo zapravo ne zna kolikim kapacitetom raspolaže zato što državne ustanove nisu licencirane i nije propisano koliko korisnika može biti smješteno u određenoj ustanovi, nego oni evidentiraju onoliko pružatelja koliko ima kapaciteta. Primjerice, ustanova kaže da ima kapaciteta za toliko i toliko korisnika i ta su mjesta popunjena, no upitno je je li to utvrđeno rješenjem Ministarstva", kaže Karačić. 

Iz Zavoda kažu da djevojčica trenutno ima svu potrebnu njegu i skrb 

Iz Zavoda za socijalni rad kažu da ustanova u kojoj je trenutno smještena šestogodišnja djevojčica pruža svu potrebnu njegu i skrb koja joj je u ovom trenutku potrebna.  

"Nadležni stručni tim intenzivno prati cjelokupne obiteljske okolnosti djevojčice radi osiguranja uvjeta za povratak u vlastitu obitelj. Obitelji će se također pružiti potrebna pomoć i podrška, sukladno važećim propisima iz sustava socijalne skrbi, a ako se sveobuhvatnom stručnom procjenom utvrdi daljnja nemogućnost obitelji za brigu o djevojčici, poduzet će se odgovarajuće radnje za osiguranje smještaja koji bi bio trajnijeg karaktera. 

Djevojčicu u ustanovi posjećuju članovi uže i šire obitelji te, prema informacijama dobivenim od ustanove, nije pokazala teškoće u prilagodbi na novu sredinu. U najkraćem roku pruženi su joj maksimalna skrb i stalni nadzor te psihosocijalna i medicinska podrška", kažu.  

Ipak, izbjegavaju konkretne odgovore na brojna pitanja 

Na upite Indexa je li bilo još takvih situacija, da se dijete nije imalo kamo zbrinuti, i smatraju li da socijalni radnici, psiholozi i ostali stručnjaci trebaju obilaziti institucije u kojima bi trebali žurno smjestiti djecu, kažu kako situacije u kojima je potrebno pronaći žurni smještaj za dijete nisu rijetkost te da su dio redovnih i svakodnevnih postupanja stručnih radnika Hrvatskog zavoda za socijalni rad, kao i da je jedna od osnovnih zadaća sustava socijalne skrbi upravo pružanje zaštite najosjetljivijim skupinama društva. 

Kazano nam je i kako nadležno Ministarstvo rada, mirovinskoga sustava, obitelji i socijalne politike intenzivno radi na proširenju smještajnih kapaciteta uz istovremeni razvoj izvaninstitucionalne podrške radi uključivanja djece i mladih bez odgovarajuće roditeljske skrbi u život zajednice. 

Na upite koliko u Hrvatskoj ima smještaja za djecu, kako komentiraju činjenicu da se za velik broj djece ne uspije naći smještaj te smatraju li da sustav socijalne skrbi u Hrvatskoj funkcionira nismo dobili odgovor. Također, Indexu nije odgovoreno ni na pitanje kako to da se ne zna točna brojka djece koja čekaju izdvajanje iz obitelji. 

Ministarstvo: Sustav brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi 

Ministar socijalne politike Marin Piletić nakon slučaja sa šestogodišnjom djevojčicom rekao je kako se sustav brine o djeci bez odgovarajuće roditeljske skrbi.  

Na upit koliko djece čeka smještaj u domu rekao je kako trenutno nemaju taj podatak, ali da rješavaju sve žurne slučajeve te da je samo u zadnjem tjednu rujna desetero djece imalo uvjete za smještaj koji im je i osiguran u domovima. Demantirao je navode da se neka djeca izmjeste iz obitelji a da se onda zbog nedostatka smještaja vraćaju u obitelj koja nije bila adekvatna.

"Ne, ne može se vratiti u obitelj bez stručne procjene da ona, s obzirom na tretmane Hrvatskog zavoda za socijalni rad, nije prigodna da se dijete vrati. To je praksa, to su standardi koje smo stvorili. Dogodi li se takav slučaj, to je sasvim sigurno anomalija, a ne praksa koju naši stručni djelatnici provode", rekao je Piletić. 

I Ministarstvo i Zavod su bili upozoreni na slučaj djevojčice o kojoj nema tko skrbiti 

Prema izvještaju o kojem je nakon slučaja pisao Telegram, uključujući i izvanredni nadzor u Područnom centru za socijalnu skrb Novi Zagreb, djevojčica je ostala bez skrbi još 13. rujna, kada je njena majka završila u bolnici, a otac, s kojim nije bila u kontaktu, nije bio dostupan. Djed po majci je privremeno preuzeo brigu o njoj, ali je jasno izrazio da to može biti samo privremeno rješenje. 

Nadalje, djed je 18. rujna obavijestio socijalne radnike da djevojčica može ostati kod njega najkasnije do četvrtka, 21. rujna. U skladu s tim, socijalni radnici su tog dana poslali zahtjeve svim registriranim ustanovama za smještaj djece s teškoćama u razvoju i udomiteljskim obiteljima, navodeći da dijete treba biti smješteno najkasnije do srijede, 20. rujna, ali je odgovor izostao. 

Unatoč dogovorenom datumu preuzimanja djeteta na skrb socijalnog sustava, djevojčica je ostala u djedovoj kući u srijedu i četvrtak, kada su socijalnim radnicama javili da će je u ponedjeljak, 25. rujna, dovesti u vrtić i da u 12 sati, do kada tamo ostaje svaki dan, više neće moći doći po nju. Tada je nastupila panika.  

U međuvremenu pomoć nije stigla od Ministarstva ni od Hrvatskog zavoda za socijalni rad, a od 18. rujna, kad je počela potraga za smještajem, do 25. rujna, kad se dijete našlo doslovno na cesti, prošlo je punih sedam dana. No Tatjana Štritof svejedno je na N1 televiziji izjavila kako do 25. rujna nije bila obaviještena da curici treba smještaj "jer je do tada bila u obitelji".  

Iz Ministarstva su Indexu potvrdili da je izvanredni upravni nadzor u ovom slučaju još uvijek u tijeku.