KADA je podmorski vulkan Hunga Tonga-Hunga Ha'apai eruptirao u južnom Pacifiku u siječnju 2022. godine, izbacio je oblak pepela, pare i plina gotovo 65 kilometara visoko u atmosferu, što je bila jedna od najsilovitijih vulkanskih erupcija modernog doba. Novo istraživanje pokazuje da je taj događaj možda otkrio i novi način borbe protiv metana, snažnog stakleničkog plina, jer se čini da je vulkan počeo sam čistiti dio zagađenja koje je prouzročio, piše CNN.

Neočekivano otkriće u stratosferi

Erupcija vulkana Hunga Tonga-Hunga Ha'apai oslobodila je energiju stotinama puta jaču od nuklearne bombe bačene na Hirošimu, pokrenuvši tsunami i zvučni udar koji je dvaput obišao planet. No, nakon toga dogodilo se nešto neočekivano, navode autori studije objavljene u časopisu Nature Communications. Analizirajući napredne satelitske podatke, znanstvenici su uočili kemijski proces koji je uništavao metan.

"Ondje smo pronašli golem oblak formaldehida, kojemu tamo inače nije mjesto", rekao je Maarten van Herpen, autor studije i fizičar u nizozemskoj konzultantskoj tvrtki Acacia Impact Innovation. Formaldehid često nastaje kao nusprodukt razgradnje metana u atmosferi.

Proces sličan onome iznad Atlantika

Istraživači vjeruju da su svjedočili procesu koji je ranije identificiran iznad Atlantskog oceana. Ondje, kada se saharski pijesak pomiješa sa slanim morskim aerosolom, stvaraju se sitne čestice na bazi željeza. Sunčeva svjetlost koja pada na njih oslobađa atome klora, a oni zatim reagiraju s metanom i pomažu u njegovoj razgradnji. Prema studiji, nešto slično dogodilo se i nakon erupcije vulkana Hunga Tonga. Erupcija je u stratosferu izbacila ogromne količine slane vodene pare, dovoljne da napuni oko 58.000 olimpijskih bazena, zajedno s vulkanskim pepelom. Znanstvenici vjeruju da je sunčeva svjetlost, u dodiru s tom smjesom, stvorila klor koji je počeo razgrađivati dio metana oslobođenog tijekom erupcije.

"Vulkan je emitirao metan, a zatim je sam uništio te emisije pomoću čestica u oblaku", objasnio je van Herpen. Oblak formaldehida praćen je deset dana. "S obzirom na to da formaldehid opstaje tek nekoliko sati, to nam je pokazalo da je oblak morao neprekidno uništavati metan dulje od tjedan dana", dodao je. Istraživači procjenjuju da je erupcija proizvela oko 330.000 tona metana, od čega je oko 900 tona dnevno bilo uništeno ovim procesom.

"Novo je i posve iznenađujuće da se isti proces, koji smo ranije uočili iznad Atlantika, čini se odigrao i u vulkanskom oblaku visoko u stratosferi", izjavio je Matthew Johnson, koautor studije i profesor kemije na Sveučilištu u Kopenhagenu.

Važnost za borbu protiv klimatskih promjena

Znanstvenici ističu kako bi njihova otkrića mogla postati vrijedan alat u borbi protiv klimatskih promjena. Metan je u razdoblju od 20 godina oko 80 puta učinkovitiji u zadržavanju topline od ugljičnog dioksida i trenutno je odgovoran za otprilike trećinu globalnog zatopljenja. Smanjenje emisija metana smatra se ključnim kratkoročnim ciljem jer, za razliku od ugljičnog dioksida koji u atmosferi ostaje stotinama godina, metan je relativno kratkotrajan pa bi smanjenje njegovih razina moglo imati brz i značajan utjecaj na usporavanje zagrijavanja.

Potencijalna primjena i znanstveni oprez

Teoretski, ovo bi se otkriće moglo iskoristiti za uništavanje emisija metana na samom izvoru, rekao je van Herpen. Također bi moglo poslužiti kao temelj za metode geoinženjeringa, odnosno pokušaje umjetnog snižavanja globalnih temperatura. Ubrizgavanjem čestica na bazi željeza u atmosferu iznad oceana mogao bi se oponašati kemijski proces viđen nakon erupcije i tako uklanjati metan.

Međutim, Pete Edwards, atmosferski kemičar sa Sveučilišta u Yorku koji nije sudjelovao u istraživanju, poziva na oprez. Rekao je da su nalazi zanimljivi, ali ih je "vrlo teško" potvrditi. "Iako je novo, korištenje isključivo opažanja formaldehida za donošenje zaključaka o mehanizmu ne pomaže u rješavanju poznatih nejasnoća u našem sadašnjem razumijevanju kemije atmosfere", kazao je za CNN. Edwards dodaje da bi primjena takve strategije u troposferi, nižem sloju atmosfere, imala teško predvidljive posljedice, "s mogućim nenamjernim utjecajem na klimu, zagađenje zraka i zdravlje ekosustava".

S time se slaže i Emily Dowd, klimatologinja sa Sveučilišta u Leedsu. "Predloženu kemiju još uvijek treba temeljito provjeriti u atmosferskim modelima", rekla je. Autori studije također ističu da su potrebna daljnja istraživanja. "Logično je da bi industrija mogla pokušati replicirati ovaj prirodni fenomen, ali isključivo ako se dokaže da je siguran i učinkovit", zaključio je Johnson. "Naša satelitska metoda mogla bi ponuditi način da otkrijemo kako čovječanstvo može usporiti globalno zatopljenje."