ČOVJEK koji će postati američki predsjednik rodio se u skromnoj obitelji u Illinoisu 1911. godine. Ronald Reagan proveo je djetinjstvo kao dobar sin i dobar školarac, koji se isticao u sportu i performativnim vještinama. U životu je mogao birati biti sportaš, glumac ili model, no na kraju ga najviše pamtimo po njegovoj političkoj karijeri i kao 40. predsjednika Sjedinjenih Američkih Država.

Svestrani Reagan htio je biti sve

Nakon što je završio svoje formalno obrazovanje, Reagan se našao pred teškom odlukom: morao je odabrati jednu profesiju od široke palete svojih interesa. Odlučio se za sport te je komentirao utakmice godinama. Bio je vrlo razgovijetan i jasan u svojem izražavanju te je već u mladosti stekao puno simpatija. No, Reagan je i dalje bio svestran. Prijavio se u američku vojsku tijekom 30-ih godina, gdje ga stavljaju u rezerve, a isto tako potpisao ugovor sa studijem Warner Brothers te počeo glumiti.

Za vrijeme Drugog svjetskog rata Reagana je pozvala američka vojska da služi u Kaliforniji. Nije bio poslan u Europu na bojište zbog lošeg vida, no vojska je shvatila da glumca i karizmatičnog lika poput Ronalda može zaposliti da snima edukacijski videomaterijal za vojnike. Snimao je kako prepoznati japanske borbene avione ili kako izgleda pilotska kabina na američkim zrakoplovima.

Nakon rata vraća se snimanju filmova, a isto tako je odabran za predsjednika jedne kulturološke institucije koja mu je pokazala što znači imati moć. Reagan je dužnost obnašao u vremenu kada je Hollywood sačinjavao "crne liste" ljudi koji su bili simpatizeri komunizma i koje je trebalo maknuti iz američke filmske produkcije.

Od demokrata do republikanca

Premda je bio protiv komunizma kao i svaki prosječni Amerikanac tog vremena, brzo je shvatio da su crne liste čista glupost i počeo prigovarati FBI-u oko nekih slučajeva. Također je bio veliki ljubitelj Franklina Delanoa Roosevelta i pobornik demokratskih ideja poput progresivnog plana oporezivanja i podizanja minimalca.

Ipak, 1962. mijenja svoje stajalište i postaje republikanac. Reagan je tijekom tih godina sve više cijenio moć biznisa i imao sumnje u utjecaj države na gospodarstvo ako se državi dopusti da se previše miješa. Izjavio je: "Stranka je napustila mene, a ne ja nju" – misleći na demokrate.

Od šezdesetih bavi se uglavnom politikom. 1967. godine postaje guverner Kalifornije, a već sljedeće godine kandidirat će se prvi put za republikanskog kandidata za predsjednika SAD-a.

Ipak, nije osvojio kandidaturu, a isto će napraviti 1976. godine, kada će ponovo izgubiti. Plan da se kandidira za predsjednika republikanske stranke uspjet će tek 1980. godine, a republikanci će s njim pobijediti demokratskog kandidata Jimmyja Cartera.

Predsjedništvo

Reaganovo predsjedništvo trajalo je dva mandata tijekom 80-ih godina. Obilježeno je velikim porastom američke trgovine i BDP-a, ali i većim izdacima za američku vojsku i obranu. Smatrao je da će tim potezima staviti još veći pritisak na Sovjetski Savez i tako ga napokon slomiti. U svojim govorima bio je oštar prema komunizmu, no kada se počeo sastajati s komunističkim čelnicima, pogotovo s Mihajlom Gorbačovom, zauzeo je više diplomatski stav.

Preživio je atentat 1981. godine od čovjeka koji ga je odlučio upucati samo kako bi igrom sudbine došao u kontakt s glumicom Jodie Foster, u koju je bio opsjednuto zaljubljen. Predsjedniku je metak probio prsni koš, ali tek nakon što se odbio od vrata limuzine.

Njegovi protivnici prozivali su ga zbog državnog udara na Grenadi, involviranosti u brojne ratove, ali najveća kritika došla je od doma. Više od 55.000 ljudi umrlo je od AIDS-a, tada nove bolesti, a Reaganova administracija odbijala se suočiti s ovim izazovom sve do zadnjeg dijela njegovog drugom mandata.

Nakon predsjedništva vodio je miran život. 1994. godine izašao je u javnost s informacijom da pati od Alzheimerove bolesti. Umro je na današnji dan 2004. godine.