Ovo je Hrvat pravoslavac koji je branio Vukovar i ostao na prvoj crti do kraja
ŽELJKO Ilić, rođeni Vukovarac srpskog podrijetla, bio je jedan od branitelja koji su 1991. godine odlučili ostati i braniti svoj grad. Iako je bio Srbin, priključio se hrvatskim braniteljima i ostao na prvoj crti sve do sloma obrane Vukovara. U ratu je izgubio roditelje, a nakon zarobljavanja proveo je devet mjeseci u srpskim logorima, gdje je bio izložen teškom fizičkom i psihičkom zlostavljanju.
Svoju priču ispričao je u razgovoru za HRT.
"Vi ste svi tu, a gdje je moje mjesto?"
Jedan od njegovih suboraca prisjetio se trenutka kada je Ilić, poznat pod nadimkom Šeki, došao na njihov položaj i odlučio im se pridružiti.
"U jednom trenutku došao nam je na punkt Željko Ilić Šeki, za kojeg sam znao da je Srbin i da nema nikoga od Hrvata ni u bližoj ni u daljnjoj obitelji. Malo sam se iznenadio, ali rekao sam mu da nemam ništa protiv i pitao ga je li siguran", ispričao je suborac.
Ilićev odgovor dobro je zapamtio.
"A gdje da idem? Vi ste svi tu, a gdje je moje mjesto?" odgovorio mu je Ilić.
Do sloma obrane Vukovara ostao je na prvoj crti, uz podršku roditelja. Branio je položaj poznat kao Baza Slon, udaljen tristotinjak metara od Borova Sela.
"Vukovar sam branio zato što je bio napadnut. Nikad se nisam pokajao"
Ilić je objasnio da je rođen u Vukovaru, u Vinogradskoj ulici, gdje živi i danas.
"Ja sam Željko Ilić, rođen sam u Vukovaru, u Vinogradskoj ulici. Tu sam i sada. Po vjeri sam pravoslavac, po naciji Hrvat. Vukovar sam branio zato što je bio napadnut. To je bio moj izbor i tako je ostalo. Nisam se nikad pokajao", rekao je.
Tijekom rata u obiteljskoj kući poginuli su mu roditelji. Nakon sloma obrane zarobljen je u Borovo komercu, a potom odveden u logore u Srbiji.
Devet mjeseci u logorima, četiri i pol u samici
Ilić je ispričao da je u zatočeništvu proveo devet mjeseci, od čega četiri i pol mjeseca u samici. Bio je zatočen u Stajićevu i Srijemskoj Mitrovici.
"Slomili su mi osam rebara, ruku, vilicu i kralježnicu, četvrti i peti kralježak", ispričao je o ozljedama koje je zadobio tijekom zatočeništva.
Kazao je da su posljedice zlostavljanja ostale s njim i desetljećima nakon rata.
"To je danas teret kroz život. Ne možeš se oporaviti od samice, teško je. Čuo si svašta, vidio si svašta. Tukli su ljude, čula su se silovanja. Sve se čulo po noći", prisjetio se.
Na pitanje je li kao Srbin u logoru imao ikakve povlastice, odgovorio je da nije.
"Nisam imao baš nikakve povlastice. Nisam imao prijatelja tamo, osim naših zatvorenika. Nikoga", rekao je.
"Rat ti možeš zaboraviti, ali rat nije tebe zaboravio"
Ilić je priznao da se od proživljenih trauma nikada nije potpuno oporavio. Posebno su teške posljedice dugotrajnog zatočeništva i boravka u samici.
"Rat ti možeš zaboraviti, ali rat nije tebe zaboravio", rekao je.
Dodao je da i danas ima problema sa spavanjem te da bez lijekova teško može zaspati.
Njegovo svjedočanstvo govori o stradanju vukovarskih branitelja, ali i o ljudima koji su, bez obzira na nacionalno podrijetlo, odlučili braniti grad u kojem su živjeli.