DARA iz Jasenovca je banalan film, kaže srpska povjesničarka i profesorica na Filozofskom fakultetu Dubravka Stojanović.

"Načinom na koji je prikazao ubojstva banalizirao je zlo i sveo ga na osobno raspoloženje ustaških zločinaca i sadista", kaže za Nova.rs Dubravka Stojanović.

"Govorom Maksa Luburića ili časne sestre u filmu trebala se objasniti ustaška ideologija, ali i to je užasno površno", smatra Dubravka Stojanović nakon što je odgledala film Predraga Gage Antonijevića.

Ona iznosi stav da “zlo se mora izraziti mnogo jačim umjetničkim formama” i dodaje:

"Zato se cijeli ovaj film ne može usporediti samo s jednom Zafranovićevom scenom ustaškog klanja u autobusu koja vas obilježi i nauči što je fašističko zlo za cijeli život".
 
"Film je propaganda u načinu na koji je financiran, načinu na koji je izabran za srpskog kandidata za nagradu Oscar i emitiran prije kino premijere na RTS-u. Sve su to skandali. A sada čujemo i vidimo i da je scenarij za film plagijat pisca i scenarista Arsena Diklića", kaže.

"Osim jedne žene i male grupe Roma film ne prikazuje da su, pored Srba, u Jasenovcu masovno ubijeni Židovi, Romi i Hrvati antifašisti. Time je film na tragu propagandnih partizanskih filmova koji su kao žrtve prikazivali samo partizanske borce, a ne i civile. Selekcija žrtava je ne samo ružna i falsifikat povijesti, nego je i opasna igra s poviješću", kaže Dubravka Stojanović.