DUGOGODIŠNJI svemirski letovi na čudan način utječu na naše tijelo, čak i na molekularnoj razini, ali znanstvenici ipak smatraju da ljudi mogu preživjeti putovanje svemirom od dvije i pol godine, koliko bi trajalo povratno putovanje na Mars, piše Science Alert.

Ovu ohrabrujuću vijest objavili su u petak glasnogovornik NASA-e i dvoje znanstvenika koji su radili na "Twins Study" (studiji blizanaca), istraživanju koje je ispitivalo biološke promjene u tijelu astronauta Scotta Kellyja tijekom njegovog gotovo jednogodišnjeg boravka u svemiru.

Studija blizanaca

Znanstvenici su mogli pratiti koje je točno promjene uzrokovao njegov boravak u svemiru i bestežinskom stanju jer su istovremeno nadgledali zdravstveno stanje njegovog brata blizanca, Marka Kellyja, koji je ostao na Zemlji.

Istraživanje je posebno zanimljivo jer su Mark i Scott međusobno toliko slični da je teško moguće naći sličnije blizance; imaju gotovo istovjetne genome, slične karijere i slična životna iskustva. Od početka do kraja studije, NASA-ini stručnjaci uzimali su krv i druge biološke uzorke obojice blizanaca. Scott Kelly u tih je godinu dana u 2015. i 2016. u svemiru proveo čak 340 dana.

Pojačan imunološki sustav

Prema najnovijim rezultatima koje je pokazala studija blizanaca, izgleda da se naš imunološki sustav prilikom boravka u svemiru prilagođava novonastaloj situaciji, odnosno pojačava, jer se na staničnoj razini naše tijelo osjeća napadnuto.

"Tijelo se ponaša kao da je pod uzbunom", rekao je genetičar Christopher Mason sa Sveučilišta Weill Cornell Medicine.

Neki od učinaka mikrogravitacije na naše tijelo odavno su poznati, poput oštećenja vida, gubitka koštane i mišićne mase te poremećaja spavanja. No prema najnovijim podacima, promjene se zbivaju i na staničnoj razini, uključujući promjene u ekspresiji gena.

Mikrogravitacija je termin koji se u praksi koristi za nultu gravitaciju ili bestežinsko stanje, a zapravo označava stanje u kojem gotovo da nema gravitacije, odnosno ona je skoro jednaka nuli.

"Imamo uglavnom dobre vijesti"

"Imamo uglavnom dobre vijesti", rekao je Mason. "Naše tijelo se izvanredno dobro prilagođava na mikrogravitaciju, barem tijekom godinu dana boravka u svemiru."

Dakle, prema novim spoznajama, ljudi bi mogli preživjeti putovanje do Marsa i natrag.

Znanstvenicima je i dalje, prilikom razmatranja ideje dugogodišnjeg putovanja svemirom, najveći problem - zračenje. Naime, astronauti su u svemiru izloženi vrlo visokim razinama zračenja. To im izgleda ne bi toliko naškodilo da povratno putovanje na Mars ne bi bilo moguće, ali bi utjecalo na njihovo zdravlje.

Misija na Mars s ljudskom posadom

Molekularni biolog Craig Kundrot, voditelj NASA-inog Odjela za život u svemiru, u petak je izjavio kako NASA ima u planu misiju na Mars koja bi predviđala šestomjesečni let u svakom smjeru plus dodatnih 18 mjeseci boravka na površini Crvenog planeta.

U misiji tog tipa sudjelovalo bi četiri do šest astronauta, a psihološki stres pri takvom putovanju bio bi značajan.

"Radi se o izoliranim, ograničenim i ekstremnim uvjetima putovanja", rekao je psiholog Steve Kozlowski sa Sveučilišta Michigan.

"Astronauti će se nalaziti  u malom prostoru i neće imati gotovo nikakvu privatnost", rekao je. "Vremensko kašnjenje u komunikaciji, nastalo zbog udaljenosti, otežat će razgovore s bliskim osobama. Cijeli njihov društveni život činit će tih par ljudi s kojima će provesti dugo, dugo vremena.“

Ovi najnoviji rezultati studije blizanaca interesantni su za buduća istraživanja svemira, no samo su jedni u nizu. Naime, ovo istraživanje već je izrodilo nekoliko izuzetno zanimljivih spoznaja.

Jedan blizanac postao viši i mlađi

Kako je prenio Jutarnji list, tijekom boravka u svemiru, jedan od blizanaca postao je čak mlađi od drugog.

“Vratio sam se iz svemira inteligentniji, mlađi i zgodniji od moga blizanca Marka koji je ostao na Zemlji“, rekao je u šali Scott Kelly.

“Hipoteza je bila da će, zbog moga boravka u svemiru, zračenja i mikrogravitacije, a možda i zbog stresa dugotrajnog življenja na ISS-u, moje telomere biti kraće, dakle i starije nego Markove. No dogodilo se suprotno pa sam nakon povratka na Zemlju bio malo mlađi od Marka. Ipak, taj je učinak prestao već za nekoliko mjeseci“, dodao je. 

Drugačiji DNK

Kao što smo već pisali na Indexu, pokazalo se kako DNK blizanaca više nije jednak, odnosno da se geni Scotta Kellyja nisu u potpunosti povratili u normalu nakon što se vratio na Zemlju.

NASA je prema preliminarnim zaključcima iz 2018. utvrdila kako nekoć identični blizanci više nisu identični te da transformacija sedam posto Scottovih gena ukazuje na dugoročne promjene u genima koje su povezane s najmanje pet bioloških funkcija u organizmu.

Znanstvenici vjeruju da su promjene u telomerima, ali i oštećenja na DNK, uzrokovani radijacijom, Scottovim intenzivnijim vježbanjem i restrikcijom u kalorijama. 

Iako se 93 posto Scottovih promjena u ekspresiji gena povratilo u normalu kada se vratio na Zemlju, podset od nekoliko stotina "svemirskih gena" ostao je nepromijenjen.