VLADA je na saborsko čitanje poslala novi set poreznih izmjena koje bi trebale stupiti na snagu početkom sljedeće godine. Ministar financija tvrdi da je svrha poreznih izmjena povećanje plaća, smanjenje nejednakosti, povećanje fiskalne autonomije općina i gradova te davanje instrumenta za povećanje atraktivnosti lokalnim jedinicama.

Glavna porezna izmjena se odnosi na ukidanje prireza uz smanjivanje poreza na dohodak za pet postotnih bodova, čime se općine i gradove prisiljava da porez na dohodak povećaju na maksimalnu moguću razinu ili da ostanu bez dijela poreznih prihoda.

Kada je promjena prvi put najavljena, izazvala je burne reakcije lokalnih čelnika, posebno onih iz velikih gradova, koji ukidanjem prireza gube značajne prihode proračuna. Taj gubitak moraju nadoknaditi povećanjem poreza na dohodak, što sigurno nije politički ugodno.

Osim prireza povećavaju se i osobni porezni odbitak, s 530.9 na 560 eura, i porezni odbitak za uzdržavane članove te se podiže prag za višu stopu poreza na dohodak. Za one s bruto plaćom do 700 eura se smanjuje osnovica za mirovinsko osiguranje u iznosu od 300 eura, čime će se manji dio plaće oduzimati za uplatu u mirovinski sustav, uz postupno smanjenje olakšice do maksimalno plaće od 1300 eura bruto.

Koliko će rasti prosječna plaća u Zagrebu?

Za primjer poreznih promjena uzeli smo Zagreb iako će svaka lokalna samouprva odlučivati za sebe o porezu na dohodak.

Prema okvirnom izračunu za radnika koji živi u Zagrebu, nema prijavljenih uzdržavanih članova i djece, te prima prosječnu bruto plaću od 1860 eura (prosječna plaća u Zagrebu za razdoblje od ožujka do svibnja ove godine), nove izmjene donose rast mjesečne neto plaće između 7 i 87 eura, ovisno o tome hoće li nova stopa poreza na dohodak u Zagrebu iznositi minimalnih 15 posto ili maksimalnih 23.6 posto.

Ako gradske vlasti u Zagrebu odrede minimalnu nižu stopu poreza na dohodak, koja iznosi 15 posto, rast prosječne neto plaće radnika bez djece i uzdržavanih članova će biti oko 87 eura. Većina rasta bi došla iz smanjenja stope poreza na dohodak s 20 na 15 posto, zatim od ukidanja prireza i povećanja osobnog odbitka.

Ipak, prema najavama se može očekivati da će Zagreb odrediti najveću moguću stopu poreza na dohodak. Ona iznosi 23.6 posto i njom se nadoknađuju proračunski prihodi od gubitka prireza. Porez na dohodak je isključivi prihod općina i gradova, ne države.

U toj situaciji bi rast promatrane neto plaće iznosio otprilike 7 eura, isključivo zbog rasta osobnog odbitka s 530.9 eura na 560 eura. To smanjuje poreznu osnovicu, a samim time i porez na dohodak. Znači, čak i ako se odredi maksimalni porez na dohodak, porezni prihodi Grada Zagreba će se smanjiti, zbog smanjenja osnovice za izračun poreza.

Rast neto plaća će ovisiti o tome jesu li općina ili grad odlučili nadoknaditi gubitak prireza biranjem veće stope poreza na dohodak te o tome je li stavljena stopa poreza na dohodak od 20 posto (niža) i 30 posto (viša) ili je izabrana najniža stopa poreza na dohodak od 15 posto (niža) i 25 posto (viša).

Koliko se povećava porez na najam?

Prirez se ne naplaćuje samo na dohodak od plaće nego i na dohotke od imovine. Uglavnom se to odnosi na dohodak od imovine ostvaren od najamnine i zakupnine. Zbog ukidanja prireza efektivno oporezivanje najma (i ostale imovine) bi se smanjilo. Zbog toga će se povećati porezna stopa, s 10 na 12 posto. Za razliku od izmjena oporezivanja plaća, ova izmjena će povećati prihode gradova i općina.

Na primjeru najamnine od 1000 eura u Zagrebu to će dovesti do malog povećanja poreza, za 1.4 eura na mjesec. Porez na najamninu se računa tako da se od iznosa najma umanji 30 posto porezno priznatih izdataka, a na dobiveni iznos se obračuna stopa poreza od 10 posto i na taj iznos se obračuna stopa prireza 18 posto (vrijedi samo za Zagreb). Po novome se prirez ukida, ali se stopa poreza povećava na 12 posto.

Zanimljivo je da će ovi prihodi od poreza relativno više rasti gradovima koji do sada nisu naplaćivali prirez i svima osim Zagreba, koji jedini ima stopu prireza od 18 posto. U gradovima koji nemaju prirez ovo predstavlja rast efektivne porezne stope za dva postotna boda, a što je veći prirez, to će rast efektivne porezne stope biti manji, sve do Zagreba kojemu će efektivna porezna stopa na dohodak ostvaren od najamnine rasti za 0.2 postotna boda (nakon odbitka).

Porezne izmjene ne mijenjaju ništa bitno, sustav je namješten tako da više oporezuje siromašnije

Sveukupno gledano, najavljenim poreznim izmjenama se smanjuje oporezivanje rada, a povećava oporezivanje imovine. Tehnički to znači veće oporezivanje bogatijih nego siromašnijih. Ali utjecaj na cjelokupni porezni sustav Hrvatske, koji pogoduje bogatima, a relativno više oporezuje siromašne, će biti beznačajan.

Razlog je osnova poreznog sustava u Hrvatskoj, a to je oporezivanje potrošnje (PDV i trošarine). Kako manje bogati veći dio svog dohotka troše, a bogati veći dio investiraju u imovinu, takav porezni sustav relativno više oporezuje one s manjim primanjima. Hrvatska je čak rekorder EU prema oporezivanju potrošnje, a porezi na imovinu su neki od manjih.

Lokalnim političarima je situacija također zakomplicirana. Oni su sada prisiljeni najaviti da će izabrati višu od minimalne ili maksimalnu stopu poreza na dohodak da bi nadoknadili proračunske prihode izgubljene zbog ukidanja prireza.

Kako je porez na dohodak prihod općina i gradova (74 posto od ukupno prikupljenog prihoda), manjim dijelom županija i za decentralizirane funkcije (20 i 6 posto), ukidanjem prireza ništa se ne gubi. Zbog toga Plenković i HDZ mogu politički profitirati jer su smanjili porezno opterećenje, a lokalni političari će pretrpjeti političku štetu jer moraju povećati porez na dohodak iznad minimalne razine.

Dobra strana je što će ovim porezne razlike između gradova i općina biti transparentnije, pa se mogu natjecati u smanjivanju poreza da bi stanovnike privukli poreznom politikom. Brojni gradovi su posljednjih godina samoinicijativno ukinuli prirez, bez težih posljedica po kvalitetu javnih usluga.