HRVATSKI vozači uskoro mogu očekivati bitno manju toleranciju prilikom prekoračenja brzine na cestama. No, tko i kako određuje koje je ograničenje brzine zapravo ispravno, opravdano i potrebno? Odgovor ovisi o tome koja je prometnica u pitanju. Ograničenja na autocestama su pritom bitno bolje regulirana nego na ostalim cestama.

Državni zavod za mjeriteljstvo predložio je smanjenje sigurnosne razlike koja se oduzima od izmjerene brzine, uz obrazloženje da su suvremeni uređaji precizniji. Tako bi se, primjerice, kod stacionarnog mjerenja brzine od 51 do 100 km/h umjesto sadašnjih 10 km/h odbijalo samo 5 km/h. Nova pravila još nisu na snazi, a javno savjetovanje traje do 19. listopada.

Je li svako ograničenja brzine ispravno i logično?

Tako bi vožnja koja danas prolazi bez kazne ili završava blažom kaznom po novim pravilima mogla postati znatno skuplja. Ako država namjerava preciznije i strože kažnjavati prekoračenja brzine, legitimno je pitati koliko je precizno i provjerljivo određeno samo ograničenje.

Vozači se također žale na ograničenja koja im se čine nelogičnima, na nekoliko različitih znakova na kratkoj udaljenosti te na nagla spuštanja dopuštene brzine zbog kojih se na pojedinim mjestima mora intenzivno kočiti. Pritom se često javlja pitanje postoji li iza svakog takvog ograničenja valjana prometna studija.

Sustav postavljanja prometne signalizacije, pa tako i ograničenja brzine, prilično je slojevit, a ključna je uloga upravitelja: HAC upravlja autocestama, osim onih u koncesiji, Hrvatske ceste državnim cestama, a županijske uprave za ceste županijskim i lokalnim cestama. Nerazvrstane ceste u domeni su lokalne samouprave.

Na lokalnim i nerazvrstanim cestama često vlada još veći nered. Vozači na njima najčešće nailaze na nelogična ograničenja od 30 ili 40 km/h, ponajprije zato što lokalne vlasti takve znakove nerijetko postavljaju na pritisak mještana, a ne na temelju stručnih analiza.

Prometni znakovi i signalizacija u pravilu se postavljaju na temelju prometnog elaborata. HAC tvrdi da na njegovoj mreži prometnica svaka dionica ima odgovarajuću projektnu dokumentaciju, odnosno prometni elaborat, kojim se onda utvrđuju i ograničenja brzine.

"Određivanje dopuštene brzine ne provodi se proizvoljno"

"Određivanje dopuštene brzine na dionicama autocesta ne provodi se proizvoljno, već je strogo definirano tehničkim normama i pravilnicima za projektiranje i održavanje cesta. Glavni kriteriji za određivanje dopuštene brzine na autocestama su geometrijski elementi trase, u koje ubrajamo radijuse horizontalnih tlocrtnih krivina, poprečne nagibe kolnika te uzdužne nagibe.

Pri tome je ključni parametar osiguranje minimalne preglednosti potrebne za sigurno zaustavljanje vozila (zaustavni put). Na dopuštenu brzinu utječu konstruktivna i fizikalna svojstva kolnika - stanje makro i mikro teksture asfaltnog zastora, mjereno kroz koeficijent trenja (hrapavost kolnika) i otpornost na klizanje, kao i geometrijska učinkovitost sustava za odvodnju površinskih voda radi sprječavanja pojave aquaplaninga.

Jednako su važni intenzitet i struktura prometnog toka, primarno izraženi kroz prosječni godišnji dnevni promet, uz analizu udjela teških teretnih motornih vozila i autobusa u ukupnom toku", stoji u odgovoru Hrvatskih autocesta.

"Kažnjavanje bez elaborata bilo bi pravno ništavno"

HAC potom navodi i jednu činjenicu koja će vozačima biti zanimljiva: "Svako postupanje prometne policije (poput automatskog mjerenja brzine i kažnjavanja vozača za prekoračenje) na dionici autoceste koja nema valjano odobrenu projektnu dokumentaciju bilo bi pravno ništavno i lako oborivo na prekršajnim sudovima".

I kod Hrvatskih cesta postoji slična situacija. Ako je, primjerice, na državnoj ili županijskoj cesti zakonskih 90 km/h znakom spušteno na 60 km/h, a ispostavi se da znak nije predviđen valjanim prometnim elaboratom ili je postavljen protivno njemu, onda postoji ozbiljna osnova za osporavanje kazne koja se temelji upravo na tih 60 km/h. Ali ishod postupka ne mora automatski biti povoljan za vozača.

Kako vozači mogu znaju postoji li validni prometni elaborat?

Vozači postojanje i valjanost prometnog elaborata za spornu dionicu mogu provjeriti slanjem službenog upita nadležnom upravitelju ceste ili jednostavnije - zatražiti uvid u cjelokupni spis i dokumentaciju signalizacije tijekom prekršajnog postupka na sudu.

Zakon o cestama iz 2011. propisuje da se signalizacija na javnoj cesti postavlja prema prometnom elaboratu, ali za javne ceste izgrađene prije stupanja tog zakona na snagu, a koje nemaju elaborat, kaže da je mjerodavno postojeće stanje signalizacije. Dakle, sama činjenica da za neku stariju cestu ne postoji elaborat ne znači nužno da su znakovi nevaljani.

HAC ističe da na autocestama nema nijednog kilometra takvog "zatečenog stanja" i da svaka dionica ima valjanu projektnu dokumentaciju ili elaborat, što znači da autoceste i državne ceste nisu u istoj situaciji.

Nema periodičnog preispitivanja ograničenja brzine

Isto tako, nema obveznog roka za ponovno preispitivanje svakog ograničenja brzine na državnim cestama. Hrvatske ceste kažu da se ograničenje ponovno analizira kad se pojavi razlog - rekonstrukcija ceste, nesreće, promjene prometa, novi elaborat i slično. Moguće je da ograničenje ostane na snazi prilično dugo bez formalne periodične provjere.

"Hrvatske ceste sustavno rade na preispitivanju i usklađivanju ograničenja brzine na mreži državnih cesta. U sklopu tih aktivnosti se izrađuju ili su već izrađene studije i/ili prometni elaborati za neke od najznačajnijih državnih cestovnih pravaca.

Takvo usklađivanje ne znači automatski snižavanje brzine. Na pojedinim dionicama stručna analiza pokazuje opravdanost povećanja, a na drugim smanjenja postojećeg ograničenja. Cilj je u oba slučaja isti - da propisano ograničenje odgovara stvarnim uvjetima na cesti, važećim propisima i zahtjevima sigurnosti prometa", stoji u odgovoru HC-a.

Razlika između dva znaka ograničenja maksimalno 30 km/h

Što se tiče naglog kočenja na autocestama, HAC odgovara sljedeće: "Kod trajne signalizacije, razlika između dva uzastopna znaka ograničenja brzine u pravilu ne smije iznositi više od 30 km/h, a razmaci između prometnih znakova sukcesivnog smanjenja iznose između 150 i 250 metara".

Ali kod promjenjive signalizacije, primjerice zbog nesreće, vozila u suprotnom smjeru ili drugog incidenta, HAC objašnjava da nije uvijek moguće postupno spuštati brzinu i da se niže ograničenje može odmah pojaviti na prvom dostupnom portalu.