U BOSNI i Hercegovini politička scena se ponovno užarila, a ulje na vatru zdušno svojim tiradama dolijeva i predsjednik Republike Hrvatske Zoran Milanović.

No, njega ćemo ovaj put manje-više ostaviti po strani i pozabavit ćemo se najnovijim preokretima u BiH, u kojima je jednu od ključnih uloga imao predsjednik HDZ-a BiH Dragan Čović, inače bliski saveznik hrvatskog premijera Andreja Plenkovića, koji je za njega agitirao u predizbornoj kampanji, ali i Milorada Dodika, člana Predsjedništva BiH iz reda srpskog naroda, neformalnog vlada RS-a i primitivnog kabadahije, koji je lako šarmirao Milanovića.

Čovićev skandalozan govor

Čović je imao jednu od glavnih uloga u nedavnim propalim pregovorima o promjeni izbornog zakona u Neumu, koji su se održavali pod pokroviteljstvom Europske unije i SAD-a, da bi se nakon toga pojavio na sjednici Narodne skupštine Republike Srpske i održao skandalozan govor u kojemu je poručio da je dirnut emocijama prema RS-u i dodao: "Čuvajte Republiku Srpsku!"

>> Dragan Čović danas je održao monstruozan govor u Banjoj Luci

Najnoviji preokret u bosanskohercegovačkoj političkoj sapunici je pak najava iz Dodikove stranke SNSD da se vraća u zajedničke institucije BiH u Sarajevu, u kojima će onda predložiti zabranu zloporabe pojma genocid, čime bi se nadopunio Zakon o zabrani nijekanja ratnih zločina koji je u srpnju prošle godine nametnuo bivši visoki predstavnik Valentin Inzko.

Upravo je ta činjenica bila povodom da Dodik kroz parlament RS-a nametne odluku o blokadi rada tijela vlasti BiH sve dok se Inzkov zakon ne povuče.

>> Dodikova stranka najavila da će prekinuti blokadu vlasti u BiH

Da bismo razjasnili trenutna previranja u BiH, razgovarali smo s političkom analitičarkom iz Sarajeva Ivanom Marić te Franjom Šarčevićem, urednikom lijevo-liberalnog portala Prometej.ba.

Ivana Marić: Ne bi bilo dobro da se ponovi slučaj Željka Komšića

Dragan Čović već godinama govori da mu je glavni politički cilj promjena izbornog zakona na način koji bi bosanskohercegovačkim Hrvatima omogućio "legitimno predstavljanje". U prijevodu: da se ne može ponoviti slučaj Željka Komšića, koji je za člana Predsjedništva BiH iz reda hrvatskog naroda izabran pretežito glasovima Bošnjaka u Federaciji BiH. 

Ono što mnogima nije jasno je kako Čoviću u ostvarivanju cilja pomaže savezništvo s Miloradom Dodikom. Imate li Vi objašnjenje za to, pitamo Ivanu Marić.

"Slažem se da bi bilo dobro da se ne ponovi slučaj Željka Komšića jer tijekom silnih godina koje je proveo u Predsjedništvu BiH ne samo da Hrvati nisu imali nikakvu korist već nitko nije imao nikakvu korist, osim par ljudi koje je imenovao za savjetnike i ambasadore. Međutim, upravo je Komšić najjači izborni adut Dragana Čovića. Prema tome, cilj Čovića nije stvarna promjena izbornog zakona, već priča o promjeni izbornog zakona", smatra Marić.

Što povezuje Čovića i Dodika?

Ona ističe da je Čović na priči o majorizaciji i diskriminaciji Hrvata uspio uništiti opoziciju i homogenizirati Hrvate. 

"Koristeći Komšićevu kandidaturu, Čović je uspio ostvariti najbolji rezultat otkad je na čelu HDZ-a BiH. Pored toga, bitno je naglasiti da HDZ BiH ima najveću moć u državi jer može blokirati svaku odluku i na nivou BiH i na nivou Federacije BiH. HDZ BiH ima 4 od 5 delegata u Klubu Hrvata državnog parlamenta, a 13 od 17 u federalnom Domu naroda. Toliku moć nema ni SDA koji je na zadnjim općim izborima osvojio 100.000 glasova više od HDZ-a BiH", kaže ona.

I onda dolazimo do kontroverznog savezništva Čovića i Dodika, koje ima podršku hrvatskog državnog vrha, ali i izaziva burne kritike u hrvatskoj javnosti.

"Dodik Čoviću u vezi promjene izbornog zakona niti treba niti može pomoći. Ni Hrvati ni Srbi nemaju nikakvu korist od njihove suradnje, što se najbolje vidi po tome da u Republici Srpskoj trenutno živi manje od 5 posto od predratnog broja Hrvata, a ništa bolja nije situacija ni sa Srbima koji žive na teritoriju na kojem vlada HDZ BiH", navodi Marić.

"Dakle, očito je da je njihova veza više potaknuta nekim drugim interesima, posebno u pogledu međusobne podrške u području pravosuđa. Ono što je karakteristično i za Dodika i Čovića je da su ostali bez podrške i partnera, pa jedan drugog povezuju s ono malo političara koji im još uvijek daju podršku, od Vučića, Putina, Erdogana, Orbana pa sve do Plenkovića i opskurnog Milanovića", ističe.

HDZ BiH nema snage smijeniti odavno kompromitiranog Čovića

Koliko je Čović sam po sebi postao problem? Godinama je na čelu HDZ-a BiH, ne uspijeva ostvariti svoje proklamirane ciljeve. Zašto ga se HDZ BiH ne riješi, zar tamo nema potencijala za nekakvu pobunu i svježu krv na čelu stranke, pitamo Ivanu Marić.

"Kada imaš dobar propagandni aparat, onda je lako manipulirati ljudima. Uvjeriš ih da su ugroženi, kažeš im i od koga su ugroženi, a onda ih uvjeriš da ćeš se ti za njih boriti protiv tog mrskog neprijatelja. Pri tome nije bitno da je bilo što od toga istina. Kada to uradiš, onda se možeš posvetiti kriminalu i korupciji, uz stalno izigravanje heroja i zaštitnika svog naroda. Zaluđenom narodu neće smetati što taj njihov zaštitnik sve bolje živi, a narod sve lošije. Neće im smetati ni što taj njihov zaštitnik ni nakon 15 godina nikako da pobijedi tog njihovog neprijatelja i oslobodi ih ugnjetavanja", odgovara.

Marić smatra da u HDZ-u BiH nema potencijala za pobunu jer su svi oni koji su bili spremni i voljni pobuniti se i razmišljati svojom glavom tu stranku napustili ili su iz nje na vrijeme izbačeni. 

"Međutim, mislim da postoji potencijal izvan HDZ-a BiH, samo ako bi se pojavio netko tko će povezati alternativne i samomisleće Hrvate širom Bosne i Hercegovine. Međutim, da bi do toga došlo, prvo je potrebno da se prestane zloupotrebljavati priča o majorizaciji Hrvata i neophodnosti njihove homogenizacije. Čović je toga svjestan i upravo zbog toga i ne pristaje na izborne promjene, jer zna da to znači kraj njegove vladavine i jačanje opozicije", ističe Marić.

Bakir Izetbegović je i sam priznao da je sklon laganju

Bakir Izetbegović je prije pregovora u Neumu rekao da će prihvatiti prijedloge izborne reforme koje odobri Venecijanska komisija. Ona je pozitivno ocijenila neke prijedloge Dragana Čovića, kako je potvrdio američki ambasador Eric Nelson, no Izetbegović prijedloge nije prihvatio. 
Može li se njemu uopće vjerovati? Naime, sa svih strana ga se optužuje kao prevrtljivca i lažljivca.

"Izetbegović je, nažalost, osoba za koju kažu da nije istinoljubiva. Čak je i on sam to priznao, kao što je bio slučaj s revizijom tužbe protiv Srbije, kada je naknadno priznao da je lagao jer su mu savjetnici rekli da treba lagati. Pored toga, Izetbegovića mnogi kritiziraju da je u svim pregovorima popustio Čoviću i dao mu sve što je on tražio, posebno kod podjele resora i ministarskih pozicija. Pa tako HDZ BiH uvijek dobije potpunu kontrolu nad financijama, što Izetbegoviću mnogi spočitavaju", objašnjava Marić.

"Izetbegović je svjestan da pregovorima ne može ništa dobiti. SDA bi iz ovih pregovora mogao izaći jači samo ako bi HDZ BiH pristao na ukidanje domova naroda ili ograničavanje nadležnosti, a to se neće desiti. Sve ostalo što bi dogovorili bi opozicija jedva dočekala pa bi ga ponovo kritizirala da je popustio Čoviću. Jedini razlog zbog kojeg je SDA na ovim pregovorima je pritisak međunarodne zajednice i stvaranje dojma u javnosti kao da nešto rade za građane", kaže.

Odgađanja izbora neće biti

Visoki predstavnik Christian Schmidt je već najavio da se na izbore ide po starom zakonu ako ne bude dogovora o novom. 

"Odgađanje izbora je samo još jedan blef HDZ-a BiH za koji nema nikakvo pravno uporište. Jasno je da bi vladajućim strankama SDA-u, HDZ-u BiH i SNSD-u odgovaralo da se izbori ne održe jer su svjesni da gube podršku birača, ali izbori će se održati jer bi odgađanje izbora ugrozilo mir u zemlji. Jedno je kada suspendirate izbore u Mostaru, ali je sasvim druga stvar kada pokušate suspendirati izbore u cijeloj državi, posebno u periodu kada su bijes i nezadovoljstvo  naroda usmjereni upravo prema vladajućoj koaliciji", kaže Ivana Marić.

Propast pregovora u Neumu su s jednakim oduševljenjem pozdravili i Milorad Dodik i Željko Komšić. Kako tumačite njihovo suglasje po tom pitanju, pitamo Ivanu Marić.

"Dodika raduje svaka loša vijest o BiH jer to ide u prilog njegovoj tezi da je BiH neodrživa, a pored toga je sretan što bar jednom on nije odgovoran za neuspjeh. Komšićevi razlozi za slavlje su potpuno drugačiji", kaže.

Koji su to razlozi?

"On je sretan što nije postignut dogovor oko izmjene zakona o izboru članova Predsjedništva BiH jer je svjestan da on svoju fotelju može zadržati samo po važećem zakonu. Zna on i da je njegova stranka skoro nestala i da je on za građane dobar samo kao "manje zlo" od Čovića. Međutim, s obzirom na promjenu političke scene kod Bošnjaka, slabljenje SDA i jačanje Naroda i pravde, pitanje je hoće li Bošnjaci ovaj put željeti svoje glasove "trošiti" na Komšića ili će se fokusirati na bošnjačke kandidate, recimo na Izetbegovića i Zvizdića s jedne ili Konakovića s druge strane. Tako da za Komšića izborna pobjeda nije tako sigurna čak ni po starim pravilima", zaključuje Ivana Marić.

Franjo Šarčević: Komšić je izabran na platformi bošnjačkog nacionalizma

Glavni urednik lijevo-liberalnog portala Prometej.ba Franjo Šarčević ističe da ključni problem Željka Komšića nije u tome što je izabran pretežno glasovima Bošnjaka, nego u platformi s kojom je on izabran za člana Predsjedništva. 

"Kao što me ne zanima njegovo etničko ili nacionalno podrijetlo, tako me u suštini ne zanima ni nacionalna pripadnost ljudi koji za njega glasaju. Zanima me što on radi i kakve posljedice proizvodi. Uostalom, i sam sam, kao i mnogi moji 'suborci', glasao za njega 2010. godine, što se može pripisati grešnoj i nezreloj mladosti, ali i činjenici da on u tom trenutku ipak još nije bio ono što će postati kasnije", objašnjava Šarčević.

Podsjeća da je prije četiri godine za Komšića rekao da je to političar koji je svoje ime i prezime podebljano nekim "patriotskom" uhu ugodnim floskulama pretvorio u zanimanje. 

"A stvari su zatim postale još radikalnije i tu je glavni problem. Problem je, dakle, u tome što je on 2018. godine izabran na platformi bošnjačkog nacionalizma, na promociji mržnje prema Hrvatima - ta pogledajte samo ljude iza njegovih leđa u izbornoj noći - i što od toga smjera ne samo da ne odustaje nego ga stalno zaoštrava, zato što zna da - šarlatan kakav jest - samo ako se drži tog smjera, može praktički doživotno ostati na ugodnoj poziciji člana Predsjedništva", kaže naš sugovornik.

"Kao što je napisao Enver Kazaz, profesor Univerziteta u Sarajevu, Komšić ‘svoj populizam bazira na narativnom sistemu bošnjačkog nacionalizma, podržavajući njegov simbolički imaginarij i stereotipne slike’", ističe Šarčević, pa dodaje: "Bošnjački nacionalisti koriste Komšića kao šestar koji će zabadati Hrvatima u oko, kao klauna pomoću kojega će ih ismijavati, i to je vrlo porazno.

"Zato je Komšić štetočina, iza čijeg djelovanja ostaju samo dodatno narušeni međunacionalni odnosi, dodatno nepovjerenje ili čak mržnja između Hrvata i Bošnjaka i, što je možda još i gore - legitimiranje obračuna sa svim mislećim Hrvatima i Srbima okupljenima oko Sarajeva koji, premda su nenacionalisti, ljevičari ili liberali, imaju dovoljno samopoštovanja te intelektualnog i etičkog digniteta da se ne uklapaju u prokrustovske kalupe poželjnog i dopustivog 'poštenog' Hrvata ili Srbina tipa Komšić", kaže Šarčević.

Čović zapravo ne želi izmjene izbornog zakona

S druge strane, Dragan Čović je, smatra Šarčević, Machiavellijev Il Principe (Vladar).

"Čović je mješavina tehnokrata i paradnog nacionalista, beskrupulozni vladar koji desetljećima ne prestaje obmanjivati hrvatski narod u BiH, koji je na prostoru koji kontrolira uspostavio carstvo korupcije, kriminala i duhovnog pustošenja, koji se u svom političkom djelovanju ne zamara moralnim pitanjima", kaže.

Upozorava da je u posljednjih petnaestak godina Čović uspio staviti šapu na gotovo sve hrvatsko u Bosni i Hercegovini: sveučilište, crkvu, medije, druge političke stranke.

"Opozicija unutar hrvatskog stanovništva BiH je gotovo nestala, čemu je - bar je to lako dokazati - dosta doprinio i komšićizam. I to je razlog što Čović može komotno inzistirati na izmjenama izbornog zakona, a istovremeno priželjkivati da do njih ne dođe, jer zna da će se Hrvati iz straha od preglasavanja i političkog nestanka homogenizirati i dati glasove njegovoj stranci", objašnjava Šarčević.

Čović i Komšić hrane jedan drugog

Ističe da su, dok je "HDZ jačao i dok je njegova hobotnica širila svoje pipke od javnih poduzeća do franjevačkih samostana, posljedice za Hrvate bile: demografsko pustošenje, sveprisutna nepravda i korupcija, udaljavanje od Bosne i Hercegovine, razaranje veza s Bošnjacima".

Šarčević smatra: "Hrvati i drugi građani Federacije BiH zarobljeni su između dviju pogubnih pojava (ne samo njih): Dragana Čovića i Željka Komšića, pojava koje jedna drugu hrane, jedna drugoj prave reklamu, i zajedno u zagrljaju nas sve vuku u živo blato."

"Nema nam naprijed dokle god su ti otrovi vladajući u našoj zemlji, dok ne izađemo iz začaranoga kruga straha i mržnje koji taj dvojac sumanuto i neumorno vrti", dodaje.

Čović je na čelu HDZ-a BiH od 2005. godine te ne pokazuje naznake da se uskoro namjerava povući.

"S obzirom na moć koju ima i izvan stranke i unutar nje, jasno je da će Čović ostati na čelu HDZ-a dokle god bude htio i dokle god mu priroda bude dozvoljavala. Jasno je da unutar te stranke ne postoji nikakva dovoljno jaka struja koja bi bila nezadovoljna njegovim destruktivnim i za bosanske Hrvate pogubnim djelovanjem", govori Šarčević.

"Cehove njegove politike bh. Hrvati će plaćati još dugo, kao što još uvijek otplaćuju račune za zla koja su u ime Hrvata počinjena nad Bošnjacima Hercegovine i Srednje Bosne tijekom 1993.", podsjeća Šarčević.

Tajni plan bošnjačkih nacionalista

On u razgovoru za Index otkriva i jedan znakovit detalj.

"Kada sam u ljeto 2020. dobio na uvid jednu korespondenciju u koju su bili uključeni i neki ljudi iz kabineta Željka Komšića i Šefika Džaferovića, bošnjačkog člana Predsjedništva i člana SDA, u kojoj se razgovaralo o planovima da se 2022. politički obračuna s Hrvatima, da ih se planski i programski preglasa, da se ukine konstitutivnost, bio sam zatečen", otkriva Šarčević.

"No, prije nego što sam stigao upoznati neke dobronamjerne ljude u Sarajevu s tim, taj diskurs je već izašao u javnost i postao svakodnevan kao dobar dan. Ideja je, ukratko, da se minira svaki dogovor, da se zadrži postojeće stanje, pa da na općim izborima tzv. probosanske stranke - bošnjački nacionalisti ojačani malom skupinom podobnih Srba i Hrvata - izaberu dva od tri člana Predsjedništva i dovoljan broj delegata u hrvatski klub Doma naroda", nastavlja.

"Zato je jasno da je Izetbegović na pregovore u Neum išao reda radi, da ispoštuje formu, da pokaže 'konstruktivnost', bez stvarne želje da se stanje promijeni. A imao je i savršen alibi za to: Izetbegoviću i Komšiću sve bliže SDP-ovce i druge koji su unaprijed osudili svaki dogovor i kompromis kao izdaju i koji su apelirali na pregovarače da od pregovora odustanu", kaže.

Dino Konaković kao nova nada?

Ipak, Šarčević smatra da ima jedna svijetla točka "u cijelom tom neumskom kaosu".

"To je Dino Konaković, predsjednik Naroda i pravde, stranke koja je snažno ukorijenjena u bošnjačkom konzervativnom narativu, ali koji shvaća kompleksnost realnosti u kojoj živimo i kome je, čini mi se, iskreno stalo do poboljšanja odnosa između Bošnjaka i Hrvata", kaže.

"S rizikom da ubrzo budem demantiran - jer je politika u BiH sve samo ne dosljednost i kontinuitet - čini mi se da bi on mogao biti presudni faktor pomoću kojeg bi se mogla uspostaviti bar neka stabilnost u Federaciji BiH. To je tanka, ali kakva-takva nada", ističe Šarčević.

Nasuprot tome su, kaže, pokvarenost, nedosljednost, neodgovornost i lažljivost Čovića, Izetbegovića, Komšića i nekih mjesečara iz reda SDP-a, a sve to, pak, "ne ostavlja nikakvog prostora za nadu".