UKRAJINA se utrkuje s vremenom kako bi obranila ključna uporišta u Zaporiškoj oblasti, dok istovremeno u Donbasu jača nova velika ruska ofenziva. Nakon nedavnih uspjeha kod Kupjanska, gdje su ukrajinske snage oslobodile dio grada zapadno od rijeke Oskil, vojni vrh u Kijevu suočen je s pokušajem zaustavljanja još jednog ruskog napredovanja na istoku.

Taj će zadatak, međutim, biti znatno teži. Ruska grupacija snaga "Vostok", sastavljena od postrojbi Istočnog vojnog okruga, napreduje više od godinu i pol i osvojila je više teritorija od bilo koje druge ruske formacije. Njezine su jedinice redom zauzele niz ukrajinskih uporišta: Vuhledar, Veliku Novosilku i Huljajpole, piše Meduza.

Kako bi se suprotstavila ovom proboju, Ukrajina je prikupila pričuve iz nekoliko jurišnih pukovnija s ciljem da barem uspore grupaciju "Vostok" u dolini rijeke Hajčur. Ruske snage se nadaju da će se odande probiti u središnji dio Zaporiške oblasti i doći do Orihiva, sljedećeg velikog utvrđenog grada.

Za Ukrajinu postoje dva ključna izazova: ruska brojčana nadmoć i vrijeme, jer će ukrajinsko zapovjedništvo možda uskoro morati preusmjeriti pozornost na središnji Donbas, gdje su ruske trupe započele ofenzivu prema Kramatorsku i Slavjansku.

Huljajpole i rijeka Hajčur

Ruske snage koje su prešle rijeku Hajčur kod Huljajpola sada pokušavaju proširiti svoj mostobran. Zapovjedništvo grupacije "Vostok" primjenjuje svoju uobičajenu taktiku: napreduje s istoka duž dijela ukrajinske bojišnice koji je okrenut prema jugu. To ruskim trupama omogućuje da istovremeno napadaju ukrajinske jedinice iz dva smjera, prijeteći im okruženjem.

Posljednjih dana Ukrajina je pokušala izvesti protunapade mehaniziranim kolonama jugozapadno od Huljajpola, područja gdje su ruske trupe brzo napredovale. Ishod tih protunapada je nejasan, a jedini dokazi su videozapisi iz otvorenih izvora koji prikazuju ukrajinske gubitke u tehnici.

Sjeverozapadno od Huljajpola slika je jasnija: Ukrajina još nije uspjela zaustaviti rusko napredovanje. Ruske snage zauzele su dio sela Zaliznične i probile obrambenu liniju duž željezničke pruge Polohi-Pokrovske. Uspješniji su bili ukrajinski napadi na drugi ruski mostobran na rijeci Hajčur, sjeverno od Zalizničnog kod sela Ternuvate. Unatoč gubicima u opremi, ukrajinske jurišne postrojbe uspjele su ponovno uspostaviti kontrolu nad selom, koje su ruske snage zauzele samo tjedan dana ranije.

Ukrajinske trupe napreduju i na istočnoj obali Hajčura, gdje su tijekom ranijeg povlačenja zadržale mali položaj kod sela Dobropilja, odakle se ukrajinsko pješaštvo uspjelo infiltrirati duboko u pozadinu ruskih položaja.

Ruski izvori javljaju da su ukrajinske snage počele napadati rusku izbočinu i sa sjevera - iz naselja Pokrovske - koristeći 82. zračno-jurišnu brigadu, prebačenu iz sektora Pokrovsk. Međutim, zasad nema video potvrda tih napada iz otvorenih izvora. Cilj Ukrajine je jasan: usporiti ruski prodor prema Orihivu s istoka. Prijetnja sljedećoj ukrajinskoj "tvrđavi" u Zaporiškoj oblasti je značajna.

"Vostoku" je preostalo otprilike 30 kilometara do Orihiva, što je udaljenost koju su već prešli od kraja listopada 2025., kada su zauzeli selo Višnjeve. U međuvremenu, ruska grupacija snaga "Dnjepar", koja napreduje prema Orihivu sa zapada, udaljena je samo 20 kilometara od grada, iako je njihov napredak znatno sporiji.

Ako zapovjedništvo ne odluči povući ionako malobrojne rezerve s drugih sektora, ukrajinske snage neće imati dovoljno snage eliminirati sve ruske mostobrane na Hajčuru, a neće imati ni vremena jer ruske ofenzive u drugim sektorima već počinju u sklopu proljetne kampanje.

Pokrovsk i Dobropilja

Kod Pokrovska i susjednog Mirnohrada ruske su snage počele gomilati trupe pod zaštitom stambenih i industrijskih zona koje nude određenu zaštitu od ukrajinskih napada bespilotnim letjelicama. Unatoč tome, napadi se nastavljaju, a snimke koje objavljuje ukrajinska vojska sada redovito prikazuju ne samo izolirane ruske jurišne trupe, već i sve veći broj vojnih vozila na ulicama Pokrovska.

Ruske jedinice pokušavaju potisnuti ukrajinske snage iz sjevernih i zapadnih predgrađa Pokrovska zauzimanjem sela Hrišine, gdje su smješteni ukrajinski operateri dronova. Iako su ruske trupe uspjele osigurati položaje na jugoistočnom rubu sela, njihov je napredak zaustavljen usred ukrajinskih protunapada. Hrišine i dalje trpi redovite zračne udare i topničku vatru.

Sjeverno od Pokrovska, rusko napredovanje zaustavila je ukrajinska obrana u gradu Rodinske. Kontrola nad gradom mijenjala se više puta u posljednjih šest mjeseci, a ukrajinske su jedinice sve do sredine siječnja nastavile s protunapadima unutar Rodinskog.

Sada ruske snage pokušavaju zaobići područje Rodinskog i sa sjevera i s juga, kako bi postrojbe iz okolice Pokrovska mogle podržati novu ofenzivu prema gradu Dobropilja, koji ne treba miješati sa selom istog imena na rijeci Hajčur.

Sjeverno od Rodinskog, ruske trupe zauzele su naselje Novi Donbas, smješteno pet kilometara istočno od Dobropilja, te sada napadaju prema Bilickom, gradu osam kilometara jugoistočno od Dobropilja.

Kostjantinivka i rijeka Kazenji Torec

Rusija vjerojatno planira svoju glavnu ofenzivu istočno od Dobropilja. Nakon prebacivanja dodatnih jedinica marinaca u ovaj sektor, gdje je u kolovozu 2025. pokrenula neuspjelu ofenzivu, ruske su snage nastavile prodor duž rijeke Kazenji Torec prema Družkivki i Kramatorsku. U siječnju su, nakon teških borbi, ruske trupe zauzele selo Šahove, a zatim se probile prema Toreckom i Sofijivki.

Zasad se marinci uglavnom drže u pričuvi, a napredovanje predvodi 150. motostreljačka divizija ruske 8. kombinirane armije. Istovremeno, ruske trupe napredovale su duž ceste od Pokrovska prema jugozapadnim predgrađima Kostjantinivke.

Očigledan cilj je napasti Kostjantinivku iz tri smjera - s jugozapada, juga i istoka - dok istovremeno pokušavaju okružiti grad sa sjevera probojem prema Družkivki. Do sada su najveći napredak postigle ruske jedinice koje su u Kostjantinivku ušle s jugoistoka, gdje su nakon višemjesečnih borbi uspjele doći do gradske željezničke stanice.

Slavjansk

Nakon brzog ruskog zauzimanja grada Siverska, koji je pao nakon samo nekoliko dana borbi krajem 2025. godine, ruskim snagama otvoren je izravan put prema Slavjansku duž grebena koji se protežu uz rijeku Siverski Donjec. Vrhovno vojno zapovjedništvo Ukrajine smijenilo je časnike odgovorne za gubitak grada, a prema riječima vrhovnog zapovjednika Oleksandra Sirskog, situacija je "stabilizirana".

Međutim, zasad nema vizualnih dokaza koji bi potvrdili tu procjenu: u proteklih mjesec dana ruske su trupe zauzele brda oko Siverska i prodiru dublje u ukrajinske obrambene linije. Ukrajinske snage uspjele su usporiti rusko napredovanje jugozapadno od Siverska, u selu Riznikivka. No, na sjeverozapadu, duž Siverskog Donjeca, situacija ostaje kritična. Ruske trupe su redom zauzele sela Dronivka, Platonivka i Zakitne te sada prijete nadilaženjem ukrajinskih jedinica koje se bore za Riznikivku.

Ruska ofenziva kod Siverska također potkopava ukrajinske napore da zadrže svoj mostobran na suprotnoj obali Siverskog Donjeca. U nekoliko područja, ruske trupe stigle su do rijeke i bore se unutar samog Limana. Zasad, međutim, ukrajinske snage i dalje kontroliraju prijelaze preko rijeke kod Starog Karavana, Ščurova i Prišiba, iako su pod stalnim bombardiranjem.

Sve dok su prijelazi netaknuti, Ukrajina može održavati svoj mostobran. Ali ako ruske trupe napreduju prema prijelazima sa strane Siverska, obrana mostobrana postat će nemoguća. Položaj Ukrajine dodatno komplicira činjenica da su, nakon nekoliko mirnih godina na ovom dijelu bojišnice, ruski zapovjednici prebacili rezerve i pojačali borbe južno od Siverska.

Posljednjih tjedana ruske snage zauzele su nekoliko sela duž ceste Bahmut-Slavjansk i izravno napreduju prema Slavjansku. Ukrajinski zapovjednici vjerojatno će uskoro morati prikupiti rezerve kako bi usporili ovu veliku ofenzivu. Ako to ne uspiju, ruske snage mogle bi doći do urbanog područja Slavjansk-Kramatorsk već ovog ljeta.