BRITANSKI premijer zatražio je od kraljice Elizabete da suspendira parlament od drugog tjedna rujna do 14. listopada, kada će kraljica održati govor o planovima svoje vlade.

Kraljica je na zahtjev za suspenzijom - odnosno prorogacijom, kako se ta procedura u britanskoj parlamentarnoj praksi zove - pristala. No ova nesvakidašnja odluka izazvala je skandal u Velikoj Britaniji. Prijetnja demokraciji, ustavni skandal, puč i objava rata samo su neki od izraza kojima predstavnici oporbe, ali i Johnsonovi kritičari iz vladajuće stranke opisuju njegov potez. 

>> Kraljica odobrila suspenziju britanskog parlamenta

S obzirom na to da će parlament biti suspendiran do neposredno prije roka za Brexit, 31. listopada, jasno je zašto je oporba bijesna, ali i zašto se radi o situaciji bez presedana u novijoj britanskoj povijesti. Naime, Johnsonova vlada je jednu uobičajenu parlamentarnu proceduru, kojom se parlament šalje na ljetnu stanku, iskoristio kako bi onemogućio njegov rad u najvećoj političkoj krizi u kojoj se Velika Britanija našla u posljednjih nekoliko desetljeća.

Drugim riječima, to što je Johnson napravio je, po svemu sudeći, legalno, ali vrlo upitne legitimnosti. Iako su neki kritičari Johnsona, poput bivšeg britanskog premijera Johna Majora, već najavili sudsku tužbu, a škotska prva ministrica Nicola Sturgeon ju je već podnijela, pitanje je može li se ova procedura blokirati na sudu. 

Posljednji se put nešto slično dogodilo, kako piše BBC, 1948. Tada je kralj također prorogirao parlament na zahtjev vlade kako bi se zaobišao otpor Doma lordova (gornjeg doma britanskog parlamenta s doživotnim zastupnicima i znatno manjim političkim ovlastima od Doma pučana) vladinu zakonu o parlamentu. 

Kraljica je formalno mogla odbiti zahtjev, ali to bi izazvalo još veći skandal

Kraljica je također tehnički mogla odbiti premijerov zahtjev, no to bi bio još veći presedan od njegovog poteza. Britanski monarh, naime, već odavno nema pravu političku moć. Njegov status državnog poglavara je formalnost, uloga ceremonijalna, a njegovo neuplitanje u politiku nepisano pravilo.  

Ipak, nevjerojatno zvuči da je i predsjednik donjeg doma parlamenta John Bercow o suspenziji saznao kao i ostali Britanci - preko medija. "Kako god da su to predstavili, savršeno je jasno da je svrha prorogacije da se spriječi da parlament raspravlja o Brexitu i izvrši svoju dužnost u postavljanju kursa za zemlju. U ovo vrijeme, tijekom jednog od najizazovnijih razdoblja u povijesti naše zemlje, vitalno je da naš izabrani parlament ima svoj glas. Ipak živimo u parlamentarnoj demokraciji. Gašenje parlamenta bio bi prijestup protiv demokratskog procesa i prava parlamentaraca kao izabranih predstavnika naroda", rekao je Bercow.

Ovaj eksplozivni obrat samo je posljednja epizoda duge, mučne, moglo bi se reći i beznadne, sage oko Brexita. Nakon što se izlazak zemlje iz Unije pod uvjetima koji bi zadovoljili i Bruxelles i London pokazao kao prevelik izazov za njegovu prethodnicu Theresu May, Johnson se predstavio kao snažni i odlučni vođa kojeg zemlja u krizi treba i obećao ostvariti Brexit pod svaku cijenu.

Sad se objelodanilo ono o čemu se dosad spekuliralo: da ta cijena podrazumijeva i privremenu suspenziju demokracije. 

U isto vrijeme Johnson je uvjeravao Britance da Brexit bez dogovora - u kojem bi zemlja naprosto izletjela iz Unije s nepredvidivim i potencijalno kaotičnim posljedicama - neće biti potreban. On će sve to riješiti, i to u ekspresnom roku. 

Europa ne želi novi dogovor, Britanci ne žele stari

No prilikom susreta s francuskim predsjednikom Emmanuelom Macronom oštro se suočio sa stvarnošću. Macron je dao do znanja da je EU spreman za Brexit bez dogovora, iako ne želi takav ishod, ali novi dogovor koji bi "jako odstupao od originala" ne dolazi u obzir. Upozorio je Britance i da se ne oslanjaju previše na to da će im SAD kroz trgovinski sporazum nekako nadoknaditi gubitke od "tvrdog Brexita" (koji podrazumijeva izlazak iz zajedničkog tržišta, a ne samo iz Unije). Dapače, Velika Britanija bi mogla postati vazal Amerike, dodao je. 

Johnson se dan ranije sastao i s njemačkom kancelarkom Angelom Merkel koja je dala Velikoj Britaniji 30 dana da ponudi alternativu tzv. "backstopu", glavnoj točki prijepora između Londona i Bruxellesa. Podsjetimo, radi se o zaštitnom mehanizmu kojim bi se izbjegao povratak graničnih kontrola između Irske i Sjeverne Irske koja je dio Ujedinjenog Kraljevstva. No to bi nužno značilo granične kontrole između Sjeverne Irske i Velike Britanije. A brexitovci, na čelu s populistom Johnsonom, za to ne žele ni čuti. 

>> Tko je Boris Johnson, novi britanski premijer? Raskalašeni, lijeni lažljivac

Drugim riječima, Johnsonovo uvjeravanje britanske javnosti da će baš on nagovoriti Merkel, Macrona i ostale EU lidere da u posljednji tren pristanu na novi sporazum, koji bi bio Londonu po volji, brzo se pokazalo kao iluzija. Iza njegovog nonšalantnog optimizma, elokventne samouvjerenosti i bleferskog šarma ne kriju se nikakva konkretna i realistična vizija i plan za konačno izvođenje Velike Britanije iz labirinta Brexita. 

Stoga se vječiti blefer Johnson odlučio na najveći blef svoje političke karijere: suspendirati parlament, nonšalantno uvjeravati javnost da to nema veze s Brexitom, već s "vrlo uzbudljivom agendom" za njegove vlade, i nasilu izgurati zemlju iz EU-a bez dogovora, ignorirajući otpor oporbe i kritičara unutar svoje stranke, parlamentarnu proceduru i samu volju naroda koja se manifestira kroz isti taj parlament. 

Premijer koji nije izabran na izborima suspendira parlament koji jest

A sve to Johnson radi kao netko tko uopće nema demokratski mandat u punom smislu riječi. On, naime, nije došao na premijersku poziciju kao kandidat svoje stranke na izborima.

Došao je na to mjesto nakon što je May u lipnju dala ostavku, natjerana na takav potez upornim odbijanjem parlamenta i vlastite stranke da prihvate dogovor o Brexitu koji je ispregovarala s Bruxellesom. No parlament je, valja istaknuti, odbacio i svaki drugi konkretni prijedlog rješenja, uključujući novi referendum i Brexit bez dogovora. 

Dakle, umjesto glasača na izborima, Johnsona su za premijera izabrali isključivo članovi vladajuće Konzervativne stranke u nizu stranačkih glasanja. To je bio prvi takav slučaj u britanskoj politici, pisao je tada New Statesman. Za Johnsona su glasale 92 tisuće članova Konzervativne stranke, što je točno 0,13% britanske populacije i 0,12% glasačkog tijela.

A sada premijer s tako tankim izbornim legitimitetom želi zaobići izravno izabrane predstavnike naroda. I sve to u jednoj od najstarijih parlamentarnih demokracija na svijetu, s parlamentom koji zasjeda, u različitim oblicima i stupnjevima demokratičnosti, već sedam stoljeća. Upravo je takozvani vestminsterski sustav parlamentarne vladavine bio povijesni uzor brojnim zemljama diljem svijeta pri prelasku na demokraciju. 

A što ako parlament ipak uspije, iako će imati samo dva tjedna, u posljednji tren zaustaviti Brexit bez dogovora i izglasati nepovjerenje Johnsonu? Johnson i njegovi zavjerenici iz vlade imaju izgleda plan B i za taj scenarij.

"Ako zastupnici izglasaju nepovjerenje, nećemo dati ostavku. Nećemo preporučiti drugu vladu, raspustit ćemo parlament, sazvati izbore između 1. i 5. studenog i bit će nula posto šanse za Grieveov prijedlog zakona (protiv Brexita bez dogovora)", prenio je novinar Financial Timesa izjavu neimenovanog vladinog dužnosnika.

Što ako Johnson ne želi Brexit, nego nove izbore? 

Štoviše, kolumnist Guardiana Tom Kibasi tvrdi da je Johnson upravo zato ostavio taman dovoljno vremena da parlament ipak blokira Brexit ili izazove nove izbore. To je zato, tvrdi Kibasi, što Johnsonov cilj ustvari nije prijetnjom izbora osigurati Brexit, već prijetnjom Brexita osigurati svoj premijerski mandat na novim izborima.

Na taj bi način mogao ići na izbore koje bi predstavio kao suočavanje naroda s jedne i parlamenta s druge strane. Mogao bi uvjeriti brexitovce da je jedini način da zaista dobiju Brexit taj da glasaju za njega na novim izborima. Predstavio bi se, još jednom, kao narodni tribun koji se suprotstavlja omraženom establišmentu i elitama koje ne žele čuti za Brexit. Pritom bi iza sebe ujedinio i lijeve i desne glasače koji žele Brexit u pobjedničku glasačku bazu. 

Ako je ova teorija točna, zastupnici bi izglasavanjem nepovjerenja učinili upravo ono što Johnson želi. A moguće je da u nešto više od dva tjedna između kraljičinog govora 14. listopada i roka za Brexit 31. listopada neće imati dovoljno vremena ni za što ako žele spriječiti Brexit bez dogovora. 

"Ako je nemoguće spriječiti prorogaciju, onda mislim da će biti vrlo teško ljudima poput mene zadržati povjerenje u ovu vladu i mogu razumjeti zašto bi vođa oporbe (Jeremy Corbyn) želio zatražiti glasanje o povjerenju", zaključio je konzervativni zastupnik Dominic Grieve, jedan od istaknutijih protivnika Brexita u parlamentu. Činjenica da Grieve i Johnson pripadaju istoj stranci možda je najbolja ilustracija kaosa koji je zahvatio Veliku Britaniju. 

Jedno je sigurno: 3. rujna, kad se parlament vraća s ljetne stanke, u Westminsterskoj palači će biti vrlo burno.