NJEZINA sićušna ruka bila je prvo što je Shyam Babu ugledao kako viri iz blata, krhka poput odbačene lutke. No, to nije bila lutka. Prekrivena mravima i s tragovima krvarenja, za koje će liječnici kasnije posumnjati da potječu od životinjskih ugriza, djevojčica je ležala živa zakopana u blizini rijeke u selu na sjeveru Indije. Umotana u ručnik, jedva se pomicala, ali je disala, zakopana tridesetak centimetara ispod zemlje, piše CNN.

"Prišao sam bliže i vidio da se djetetovi prsti miču. Prišao sam još bliže i osjetio otkucaje srca", prisjetio se Babu. "Shvatio sam da je dijete živo… Netko je živu bebu zakopao."

Uplašen, potrčao je po pomoć, a ubrzo se na mjestu događaja okupila gomila. Policajac je pažljivo iskopao zemlju kako bi oslobodio djevojčicu, procijenjene starosti od oko 15 dana. Bila je potpuno prekrivena blatom, a usta i nosnice bile su joj začepljene. Dok su je podizali, ispustila je slab, bolan krik.

Istraga i mogući motivi

Hitno je prevezena na Medicinski fakultet u Shahjahanpuru, gdje su joj dijagnosticirane teška infekcija, respiratorni problemi, ozljede i sepsa. Lokalna policija pokrenula je potragu za roditeljima i motivom ovog strašnog čina. Gourav Tyagi, lokalni službenik koji vodi istragu, rekao je kako razmatraju tri teorije. Prva je da su roditelji vjerovali da je njihovo bolesno dijete umrlo te su ga pokopali prema lokalnim običajima. Druga je da je napuštena zbog sindaktilije, stanja spojenih prstiju, zbog stigme koja prati invaliditet u dijelovima Indije.

Treća, i možda najvjerojatnija teorija, jest da je odbačena zbog svog spola, kao još jedna žrtva čedomorstva u najmnogoljudnijoj naciji svijeta, gdje duboko ukorijenjena sklonost sinovima dovodi do napuštanja ili ubijanja djevojčica. Dr. Rajesh Kumar, pedijatar s dva desetljeća iskustva, izjavio je da je vidio četiri ili pet sličnih slučajeva, no napomenuo je: "Nikada nisam vidio dječaka u takvoj situaciji… ostavljenog samog i napuštenog."

Kulturološki pritisak i preferiranje sinova

U okrugu Shahjahanpur, gdje je djevojčica pronađena, tradicionalne rodne uloge imaju snažan utjecaj. Prema popisu stanovništva iz 2011., na 1000 muškaraca dolazile su 872 žene, što je veći nerazmjer od nacionalnog prosjeka. Aktivisti i mještani tvrde da je ta neravnoteža posljedica kulturnih, ekonomskih i društvenih predrasuda koje sustavno obezvrjeđuju djevojčice.

"Postoji pritisak da se rodi dječak. Žena se suočava s mnogo poteškoća. Ne žele djevojčice pa žena ide u hramove i obavlja rituale kako bi imala dječaka", ispričala je 60-godišnja seljanka Nanhe Singh.

Sklonost sinovima ukorijenjena je u patrijarhalnoj strukturi gdje se od dječaka očekuje da nastave obiteljsku lozu i naslijede imovinu. Kćeri se, s druge strane, često smatraju financijskim teretom, ponajviše zbog tradicije miraza, unatoč tome što je zakonom zabranjen.

Zbog pritiska, neke se žene okreću ilegalnim medicinskim postupcima kako bi saznale spol djeteta. "Ako saznaju da je dječak, onda je u redu. Ako je djevojčica, onda je pobace", rekla je 28-godišnja Sapna Singh.

"Anđeo koji nije preživio"

U bolnici su djevojčici dali ime Pari, što na hindskom znači "anđeo". U početku se činilo da ima nade. "Čuda se događaju", rekao je tada dr. Kumar. No, njezino se stanje ubrzo pogoršalo. Nekroza se proširila na lice i vlasište, disanje je postalo otežano i morala je biti priključena na kisik. S dva tjedna starosti, bila je teško pothranjena, teška manje od 1,7 kilograma.

Nakon nekoliko dana borbe, Pari je preminula. Policija još uvijek nije pronašla njezine roditelje. "Nisam imala riječi kada je preminula. Bilo je teško isključiti sve monitore i pustiti bebu", rekla je Sarita Singh, glavna medicinska sestra. "Mi smo bili njezina obitelj."

Vladini programi i surova stvarnost

Indijska vlada je 2015. pokrenula kampanju "Spasite djevojčicu, obrazujte djevojčicu" kako bi se borila protiv rodne diskriminacije. Iako vlada tvrdi da je program postigao određeni uspjeh, kritičari ističu da se velik dio sredstava trošio na medijsku promociju, a ne na konkretne inicijative. Aktivistica Sunita Aralikar, koja je i sama preživjela pokušaj čedomorstva prije 70 godina, smatra da se malo toga promijenilo.

Medicinska sestra Sarita Singh dodaje: "Neki ljudi utope dijete… neki je zakopaju pod zemlju. Mnogi ljudi jednostavno predaju dijete u bolnicama. Ne vode djevojčicu ni kući."

Za Shyama Babua, čovjeka koji ju je pronašao, vijest o njezinoj smrti bila je poražavajuća. Otac dviju djevojčica nadao se da će je spasiti i pratio je vijesti o njoj. "Naježio sam se. Ovo je pogrešno", rekao je. "Želio sam je upoznati u budućnosti. Snažnu, odraslu, zdravu. Izvadio sam je iz zemlje, ali vratila se u nju."