DANA 24. srpnja 1911. američki povjesničar i istraživač Hiram Bingham stigao je do kamenih ruševina skrivenih visoko u peruanskim Andama. Fotografije i opisi koje je donio sa sobom obišli su svijet i pretvorili Machu Picchu u jedan od najpoznatijih arheoloških lokaliteta na Zemlji. Ipak, priča o njegovu "otkriću" nije baš onakva kakvom se često prikazuje.

Bingham nije bio prvi čovjek koji je vidio Machu Picchu. Lokalni stanovnici stoljećima su znali za njegove ruševine, a povjesničari smatraju da je peruanski farmer Agustín Lizárraga ondje boravio još početkom 20. stoljeća. Ono što je Bingham učinio bilo je jednako važno - prvi je znanstveno istražio lokalitet, fotografirao ga, opisao i predstavio međunarodnoj javnosti. Zahvaljujući njegovoj ekspediciji, Machu Picchu ubrzo je postao svjetska senzacija.

Grad koji Španjolci nikada nisu pronašli

Machu Picchu izgrađen je oko 1450. godine za vrijeme cara Pačakutija, vladara koji je stvorio moćno Carstvo Inka. Smješten je na gotovo 2430 metara nadmorske visine, na uskom planinskom grebenu okruženom strmim liticama i gustom vegetacijom.

Njegov položaj bio je toliko nepristupačan da ga španjolski osvajači nikada nisu pronašli. Dok su brojni drugi gradovi Inka opljačkani ili uništeni tijekom osvajanja Južne Amerike u 16. stoljeću, Machu Picchu ostao je skriven među oblacima. Upravo zahvaljujući tome danas je jedan od najbolje očuvanih spomenika civilizacije Inka.

Nevjerojatno graditeljsko umijeće

Posjetitelje i danas zadivljuje način na koji je grad izgrađen. Više od 200 građevina podignuto je od precizno obrađenih kamenih blokova koji se međusobno uklapaju bez uporabe žbuke. Toliko su precizno obrađeni da se između njih često ne može umetnuti ni oštrica noža.

Takva tehnika gradnje nije bila samo estetska. Zidovi su mogli "raditi" tijekom potresa, a zatim se vratiti u prvobitni položaj, zbog čega su mnoge građevine preživjele stoljeća snažnih podrhtavanja tla.

Osim hramova, palača i stambenih objekata, grad je imao složen sustav terasa za uzgoj hrane te pažljivo projektirane kanale koji su dovodili svježu vodu kroz cijelo naselje.

Čemu je zapravo služio?

Jedno od najvećih pitanja i danas ostaje bez konačnog odgovora. Većina povjesničara smatra da je Machu Picchu bio kraljevsko imanje cara Pačakutija, mjesto na kojem je vladar boravio tijekom dijela godine.

Drugi istraživači ističu njegovu religijsku i ceremonijalnu ulogu, dok pojedini smatraju da je bio važno astronomsko središte. Građevine poput Hrama Sunca i kamena Intihuatana pažljivo su usklađene s položajem Sunca tijekom solsticija i drugih važnih astronomskih događaja, što pokazuje koliko su Inke dobro poznavale kretanje nebeskih tijela.

Moguće je da je Machu Picchu istodobno služio kao kraljevska rezidencija, sveto mjesto i administrativno središte.

Simbol izgubljene civilizacije

Nakon Binghamove ekspedicije svijet je ostao očaran prizorom kamenoga grada koji kao da lebdi iznad oblaka. Tijekom desetljeća Machu Picchu prerastao je u simbol civilizacije Inka i jedno od najprepoznatljivijih mjesta na svijetu.

UNESCO ga je 1983. uvrstio na Popis svjetske baštine, a 2007. proglašen je jednim od novih sedam svjetskih čuda.

Više od stoljeća nakon što ga je Hiram Bingham predstavio svijetu, Machu Picchu i dalje čuva dio svojih tajni. Upravo ta kombinacija spektakularne prirode, iznimnog graditeljstva i nerazjašnjenih pitanja razlog je zbog kojeg milijuni ljudi svake godine putuju duboko u peruanske Ande kako bi vidjeli grad koji je stoljećima bio skriven od ostatka svijeta.