PREMA američkom planu od 28 točaka za okončanje rata u Ukrajini, Kijev bi se trebao odreći Donjecke i Luhanske regije kako bi se tamo uspostavila "demilitarizirana zona", koja bi tada vjerojatno bila pod de facto ruskom kontrolom. Nakon kritika iz Kijeva i Europe, ovaj plan sada će se revidirati, a ukrajinski predsjednik Volodimir Zelenski izjavio je da neka "osjetljiva pitanja" treba osobno riješiti s američkim predsjednikom Donaldom Trumpom, piše DW.

Ukrajina trenutno kontrolira oko četvrtine Donjecke regije, gdje, prema podacima regionalne vojne uprave, unatoč redovitom granatiranju još uvijek živi oko 200 tisuća ljudi. Među stanovnicima Donbasa do sada nije bilo puno rasprave o "mirovnom planu", kaže Anastasia Mahnik iz humanitarnog projekta "Cesta života", no vijesti su očito imale utjecaja.

Strah i pojačane evakuacije

Ona navodi kako je u proteklom tjednu sve veći broj ljudi zatražio evakuaciju iz Kramatorska i Slavjanska. "Većina onih koji se javljaju su obitelji s djecom i ljudi kojima je potrebna pomoć, koji su ostali do posljednjeg trenutka, vjerujući da bi se situacija ipak mogla poboljšati", objašnjava Mahnik. "Ali oni vide da se njihove nade ne ispunjavaju. Možda su i na njih utjecale vijesti."

Iz svakodnevnih razgovora, kako objašnjava, shvaća da ljudi ne mogu zamisliti da ukrajinska vlada jednostavno napusti područja u kojima živi toliko ljudi. "Ipak, postoji opipljiv osjećaj nepovjerenja prema državi", dodaje, ističući da stanovnici ne bi vjerovali ruskim jamstvima za prekid borbi, čak ni u slučaju kompromisa.

Slična zapažanja ima i Oleksij K. (ime promijenjeno), suosnivač humanitarne organizacije za evakuaciju. On kaže da ljudi u relativno sigurnim dijelovima Donjecke regije napuštaju svoje domove iz straha od ruske okupacije. "Neki se pripremaju za odlazak jer se boje da bi im jednog dana mogli reći: 'Ostala su vam dva dana, a onda će područje pripasti Rusiji'."

Za ljude na prvim linijama bojišta, poput Kostjantinivke ili Pokrovska, situacija je drugačija. Oni napuštaju domove prvenstveno zbog uništenih kuća, nedostatka hrane i prekida komunikacija. "Oni koji se boje ruske okupacije odavno su napustili ta područja", naglašava. "Oni što ostaju su uglavnom očajni ljudi koji ne znaju kamo ići i umirovljenici koji se boje pljačke."

"Poraz za cijeli svijet"

Među onima koji su još uvijek ostali je Maksim Lisenko. Osnivač jednog odjevnog brenda čak je u lipnju ove godine otvorio butik s kafićem u Kramatorsku. No, s obzirom na situaciju, i on sada razmišlja o preseljenju svog poslovanja u Kijev. "Kad smo otvorili, bili smo malo uplašeni, ali smo se nadali da će sve biti u redu."

Kako se linija fronte sve više približavala, optimizam je splasnuo. "Sada više razmišljamo o preseljenju nego o širenju biznisa", kaže poduzetnik. Lisenko ideju prepuštanja Donbasa Rusiji smatra "apsurdnom i nezamislivom", ali ne isključuje takvu mogućnost.

"S obzirom na stvarnost u svijetu i po pitanju vlasti u SAD-u, smatram da je sve moguće. Kad je Rusija 2014. počela granatirati Ukrajinu, mislio sam da će se pozabaviti Rusima, ali umjesto toga, mi smo bili ti koje se uništava", kaže ovaj Ukrajinac.

On smatra da predaja cijelog Donbasa Rusiji ne bi donijela mir, već bi Moskvi omogućila da se pregrupira i dalje napreduje. To bi bio "poraz za cijeli svijet", tvrdi. "Spasili smo glavni grad Kijev, naš suverenitet i našu slobodu. Ali izgubili smo velik dio teritorija zbog neaktivnosti međunarodne zajednice", žali se Lisenko.

"Ovdje se ne radi o praznom polju"

Prema istraživanju Kijevskog međunarodnog instituta za sociologiju (KIIS) provedenom krajem rujna i početkom listopada, 71 posto Ukrajinaca protivi se prepuštanju teritorija pod kontrolom Kijeva Rusiji. Na istoku zemlje samo 47 posto ispitanika je protiv toga, 24 posto bi prihvatilo gubitak teritorija radi mira, a 29 posto je još uvijek neodlučno.

Katerina Koval je iz Družkivke, blizu fronte, a danas živi s obitelji u blizini Kijeva. I ona opisuje ideju predaje cijele Donjecke regije Rusiji kao "potpuno apsurdnu". "Ovdje se ne radi o praznom polju, već o ljudskim životima. Kako biste mogli ostaviti na cjedilu kompletne gradove s ljudima u njima?", pita se ona.

Naglašava da preostali stanovnici nisu simpatizeri Rusije. "Drže se svojih domova jer nemaju novca za selidbu i boje se da će završiti na ulici." Koval smatra da bi takav scenarij značio kapitulaciju Ukrajine i ne misli da bi se Rusija zaustavila u Donbasu. Ipak, ne isključuje mogućnost da bi SAD, zbog ovisnosti Ukrajine o pomoći, mogao prisiliti Kijev na ustupke.

No, upozorava da bi takav korak bilo vrlo teško objasniti stanovništvu: "Sve interno raseljene osobe žele se vratiti, čak i ako su im domovi uništeni. Ne radi se samo o vlastita četiri zida, već o osjećaju da su doma, o grobovima njihovih najmilijih... Ako tamo postoji ukrajinska država i mir, vratit ćemo se, jer je to naša domovina."