Foto: Hrvoje Jelavić/ Pixsell

ZNAJU li uopće ljudi u javnim službama odakle dolaze njihove plaće? Radeći u javnom i privatnom sektoru, moram priznati da sam primijetio jedan problem kod javnog. U privatnoj firmi svakome, pa i radniku koji najviše mrzi vlasnika i jedva čeka drugi posao, jasno je kako prvo treba zaraditi da bi se isplatilo. Potrebno je prodati, naplatiti, potrebno je da novac stigne na račun firme kako bi dio tog novca dobili kroz manju ili veću plaću. Ili ako je godina baš dobra, onda i regres za godišnji odmor.

U javnom sektoru, čini se, mnogi to ne razumiju. Njima se novac jednostavno magijom stvori svakog desetog na računu i apsolutno ih nije briga kako se do tog novca dolazi. Davno je barunica Thatcher rekla: „Ne postoji javni novac, postoji samo novac poreznih obveznika!“
Da hrvatski javni sektor shvaća tu jednostavnu istinu, onda se ne bi dogodilo da javni sektor, i to carina, prijeti mogućim štrajkom usred ljeta, u vrijeme kada dobar dio građana ove države doslovno prikuplja novac turista kako bi normalno preživjeli zimu.

Turizam nam je postao iznimno važan. Dalmatinci od toga žive jer rentaju sve što imaju, Slavonci žive jer dolaze raditi kao sezonci. Pojednostavljeno, bez turizma ovo bi bila uvelike siromašnija zemlja, tek koji postotak iznad BiH i Srbije.

Onda dobijemo najavu Carinskog sindikata Hrvatske kako je, ako država ne ispuni njihove uvjete, moguć štrajk – i to ni manje ni više nego usred sezone! Zamislite, u doba kada se stotine tisuća ljudi u ovoj državi doslovno znoji na suncu, kada se stoji na plus šezdeset pred pećima za pizze, kada po deset sati trče oko stolova ili raznose piće po kafićima ili rade stotine drugih poslova vezanih uz turizam – jedan od sindikata javnih službi, znate oni koji dobiju plaću svakog desetog, imaju pravila o radu, pauzama, i koji će dobiti 1250 kuna regresa za godišnji (evo Vlada potvrdila!) usuđuje se uopće spomenuti štrajk koji bi usporio prijelaz granice turistima!

Riješite si probleme nakon rujna

Što se ovdje želi? Ako vlast nije donijela nove uredbe o plaći i koeficijentima, onda neka si sindikat to riješi s vladajućima. Mogu uostalom doći pred Banske dvore i prosvjedovati koliko žele. No, uopće spomenuti štrajk u sezoni – znači dobiti sliku Grčke gdje su štrajkovi već godinama, što se debelo odrazilo na turistički prihod. Tamo gdje se očekuju masovni štrajkovi, ne idete se odmarati, ne idete trošiti svoje novce. A posljedice onda osjećaju i oni koji štrajkaju.

Carinici naravno mogu reći da oni „pune“ proračun, ali oni „pune“ točno onoliko koliko građani Republike Hrvatske kupuju roba i usluga. Ako građani nemaju, a ukoliko turizam zapne neće imati, odakle onda tim istim carinicima i za postojeće plaće?

Štrajk je ustavno pravo, ali bi li vi u realnom sektoru, čak i kada imate pravo i znate da vam se neće ništa dogoditi, izabrali štrajk u ona dva mjeseca kada firma radi 50% prometa i time doveli samog sebe u rizik da ostanete bez plaće na zimu? Nećete.

Ništa, ali ništa se neće dogoditi u ova dva-tri mjeseca – pa neka carinici ako žele idu u štrajk u listopadu, kada o protočnosti granica ne ovisi egzistencija stotina tisuća ljudi u Hrvatskoj. Čak i najavljivanje mogućnosti štrajka usred ljeta negativno djeluje na sliku Hrvatske. Konkurencija će to jako rado iskoristiti.

Imamo problem – javni sektor ne shvaća odakle dolaze plaće. Svaka plaća u javnom sektoru dolazi iz realnog sektora. Možete biti i najbolji liječnik, nastavnik, sveučilišni profesor ili znanstvenik – ako netko u realnom sektoru ne ostvari neki posao: napiše i proda program, izveze namještaj, ispeče pizze ili proda košulje, država neće imati od čega naplatiti porez. U tom slučaju nema ni za državne službe, javne službe, agencije i sve ostale.

Mi u ovoj zemlji, kako se pokazalo i na ovom malom primjeru, imamo ozbiljan problem – dobar dio javnog sektora nema pojma o osnovnoj stvari: taj sektor je tu kako bi služio građanima. Vojska služi kako bi štitila ovu zemlju i njene građane. Policija isto, ali unutar države. Pravosuđe kako bi štitilo vaš integritet i imovinu. Nastavnici kako bi dali znanja novoj generaciji. Znanstvenici kako bi dali znanstvenu spoznaju, ali i pomogli tehnolozima s novim materijalnima, proizvodima, pa čak i društvenim modelima.

Javni sektor ne postoji radi sebe i ne smije se nikada postavljati iznad onih zbog kojih je tu, a to su građani. Građani, od kojih mnogi danas žive od turizma (nije najsretnije rješenje, ali to je trenutno tako). Da većina u javnom sektoru to shvaća, a čini se da mnogi ne shvaćaju, ne bi im palo na pamet spominjati štrajk koji bi usred ljeta ometao turiste. Turiste koji nam donose novac kojim držimo i ovaj standard kakav držimo.

*Stavovi izneseni u kolumnama i komentarima su osobni stavovi autora i ne odražavaju nužno stav redakcije Index.hr portala