KLIMATSKE promjene i onečišćenje istiskuju kisik iz oceana prijeteći opstanku brojnih ribljih vrsta, zaključili su u sklopu dosad najvećeg istraživanja ovog tipa stručnjaci Međunarodne udruge za zaštitu prirode (IUCN).

I premda se za onečišćenje oceana i mora, kao i za manjak hranjivih tvari, zna već desetljećima, istraživači kažu da klimatske promjene pogoršavaju stanje kada je posrijedi nedostatak kisika.

Šezdesetih godina prošlog stoljeća nedostatak kisika bio je zabilježen na 45 oceanskih lokacija, a danas je isti problem uočen na čak 700 mjesta. 

Manjak kisika osobito šteti tunama, morskim psima i sabljarkama

Stručnjaci kažu da ovakvo stanje osobito šteti određenim ribljim vrstama poput tune, morskog psa i jedne vrste sabljarke. 

Otprije je poznato i da određene kemikalije, poput dušika i fosfora s farmi i industrijskih pogona, utječu na razinu kisika, što je još uvijek primarni čimbenik, osobito u područjima bližima obali.

No zadnjih se godina ta opasnost povećava uslijed klimatskih promjena.

S emitiranjem veće količine ugljikova dioksida jača i učinak stakleničkih plinova pa oceani apsorbiraju i više topline.

Takva toplija morska voda sadrži manje kisika, ističu znanstvenici.

Čak i male promjene u atmosferi mogu značajno utjecati na život u morima i oceanima.

"Ovo je možda krajnji poziv na buđenje”

U vodama siromašnim kisikom bolje od riba preživljavaju mikrobi, meduze i sipe. Voda koja sadrži manji postotak kisika njima odgovara, ali ne odgovara brzim ribama poput sabljarke ili krupnim ribama poput tune. 

Stručnjaci ističu da veće i brže ribe imaju i veće energetske potrebe.

"I ranije nam je fenomen smanjenja količine kisika u morima i oceanima bio poznat, no sada to prvi put povezujemo s klimatskim promjenama", rekla je Minna Apes iz Međunarodne udruge za zaštitu prirode.

"Ovo je možda krajnji poziv na buđenje iz nekontroliranog ljudskog eksperimenta jer se emisija ugljika nastavlja povećavati", rekao je jedan od autora izvješća Dan Laffoley, podsjetivši da na smanjenje količine kisika u oceanima utječu globalno zagrijavanje i onečišćenje oceana i mora tvarima koje nastaju kao posljedica upotrebe kemikalija na farmama i u industrijskim pogonima. 

"Nestanak kisika iz oceana prijeti morskim ekosustavima koji su već ugroženi zbog zagrijavanja i zakiseljavanja oceana", kaže Laffoley.

Baltičko i Crno more najveći su zatvoreni morski ekosustavi s niskim udjelom kisika, stoji u izvješću IUCN-a. Premda su za to u Crnome moru dijelom zaslužni prirodni razlozi, u Baltičkome moru su glavni uzrok smanjenja udjela kisika korištenje gnojiva i klimatske promjene.

Ako države nastave s uobičajenim pristupom emisiji stakleničkih plinova, svjetski bi oceani do 2100. mogli imati tri do četiri posto kisika manje.