VEĆ NEKO vrijeme znamo da na Zemlju neprestano pada svemirska prašina, no s obzirom na njenu mikroskopsku veličinu, bilo je teško odrediti u kojim točno količinama.

Naime, čestice svemirske prašine (mikrometeoriti) nisu veće od djelića milimetra, a padaju na Zemlju s prolazećih asteroida i kometa kao perut.

Međunarodni tim znanstvenika je nakon dva desetljeća prikupljanja i analize tih čestica na Antarktici uspio odrediti njihovu godišnju količinu. Ustanovio je da na naš planet u prosjeku godišnje padne oko 5200 svemirskih čestica manjih od 700 mikrometara. Ovi mikrometeoriti su stoga najveći izvor izvanzemaljskog materijala na Zemljinoj površini.

Morali su odvojiti svemirsku od zemaljske prašine

Radi se o zapravo nevjerojatnom postignuću. Atmosfera našeg planeta puna je različite prašine. Istraživanje iz prošle godine pokazalo je da u našoj atmosferi u svakom trenutku ima oko 17 milijuna tona prašine, piše Science Alert.

Znanstvenici su stoga otišli na Antarktiku kako bi što više smanjili razinu "pozadinske", zemaljske prašine. Naime, kod istraživačke stanice Concordia praktički da je nije ni bilo. Tijekom šest ekspedicija unutar 20 godina stručnjaci su identificirali 1280 netopljenih mikrometeorita i 808 svemirskih sferula (otopljenih svemirska stijena) mase manje od 350 mikrograma, što im je omogućilo da izračunaju brzinu kojom te čestice padaju na površinu.

Nakon toga su analizirali gustoću čestica prašine kako bi utvrdili njezino podrijetlo. Niža gustoća i veća poroznost sugeriraju da prašina potječe s kometa, a veća gustoća i manja poroznost s meteorita. Ustanovili su da otprilike 80 posto kozmičke prašine koja stigne na Zemljinu površinu dolazi s kometa.

Na tlo stigne manja količina prašine nego što bi trebalo

Prema modelima koje su napravili znanstvenici, ukupna masa kozmičke prašine prije ulaska u atmosferu iznosi oko 15.000 tona, odnosno mnogo više tih čestica stigne do naše atmosfere nego što ih padne na tlo. Razlog za ovo odstupanje nije jasan, ali postoji nekoliko mogućnosti.

Jedna hipoteza je da mi ipak nismo uspjeli detektirati značajan dio svemirske prašine, a druga da se dio te prašine gubi prije ulaska u atmosferu. Treća je da u svemiru ima mnogo manje prašine nego što to pokazuju modeli.

Istraživanje naslova The micrometeorite flux at Dome C (Antarctica), monitoring the accretion of extraterrestrial dust on Earth objavljeno je u časopisima Earth i Planetary Science Letters.