PANDEMIJA koronavirusa uzrokovala je veliki skok rada od kuće ili na daljinu te potencirala skupinu digitalnih nomada, koji postaju zanimljiviji mnogim zemljama i odredištima koja ih reguliranjem njihovog statusa i drugim uvjetima nastoje privući kao dio aktivnosti usmjerenih prema oporavku.

Navodi se to, uz ostalo, u novom izvješću o digitalnim nomadima globalnog udruženja pustolovnih/avanturističkih putovanja ATTA (The Adventure Travel Trade Association), iz kojeg ističu i da se, iako digitalni nomadi nisu tipični pustolovni putnici ni turisti, njihov način života i ponašanje mogu dijelom svrstati i u tu kategoriju.

S te strane su i kao tržišna niša zanimljivi industriji avanturističkih putovanja u svijetu, kao i ukupnom turizmu, jer osim smještaja i prehrane, često traže i koriste razne druge usluge i sadržaje u odredištima gdje borave.

Prema ATTA-inom istraživanju, digitalni nomadi dijele nekoliko zajedničkih karakteristika ma gdje se nalazili. Prije svega, u određenoj zemlji zadržavaju se onoliko koliko žele i mogu, a zbog posla na prvom im je mjestu pouzdan i brz internet, što znači da odredište mora imati kvalitetnu telekomunikacijsku infrastrukturu.

Nakon toga slijede lijepo vrijeme i niski troškovi života.

Većina digitalnih nomada koji su odgovorili na ATTA-inu anketu kazala je da rade samostalno za više tvrtki, njih 36 posto, ili da vode vlastiti posao, njih 33 posto.

Gotovo svi su naveli mogućnost neprestanog putovanja, slobodu, doživljavanje različitih kultura i upoznavanje lokalnog stanovništva kao glavne razloge za nomadski način života, a 20 posto ih je reklo da su digitalni nomadi postali tijekom 2020., vjerojatno zbog pandemije, kažu iz ATTA-e.

U prosjeku 36 posto ih mjesečno dobiva od tvrtki za koje rade za smještaj, hranu i prijevoz, što obično ostaje unutar odredišta gdje borave, pri čemu često manje troše na hranu nego na smještaj. Privlače ih i mjesta koja imaju 24-satne radne prostore zbog prilagodbe posla različitim vremenskim zonama, a važno im je i učenje stranih jezika, istraživanje kulturnih i prirodnih atrakcija, mogućnost rada s lokalnim stanovništvom, sigurnost, dok im je primjerice blizina plaže ili drugih odredišnih atrakcija važnija od pogodnosti sobe i imovine.

Pristup javnom prijevozu ocijenili su najmanje važnim.

U pandemiji je takav način života postao nešto nesigurniji, kao i za sve druge putnike, a neki su ispitanici priznali da su kao digitalni nomadi bili usamljeni i izolirani u odredištima gdje su se zatekli, pa i s financijskim i poteškoćama u komunikaciji.

Privlačna odredišta bez viza i ona gdje ih je lako dobiti i obnoviti

Osim pouzdane internetske usluge, lijepog vremena/klime i niskih troškova života, digitalnim nomadima je, kako je pokazalo istraživanje, iznimno važno da za odredišta ne moraju ishoditi vizu, a ako već moraju, da ju je lako dobiti i obnoviti.

Iz ATTA-e na temelju podataka iz veljače 2021. ističu da već mnoge zemlje u svijetu nude fleksibilnije vize koje nadilaze odredbe turističke vize i omogućavaju posjetiteljima rad unutar njihovih granica, među kojima su brojne zemlje na američkom kontinentu i u Aziji, poput Indonezije i Tajlanda, koje su, uz Meksiko te samo dvije zemlje iz EU, Španjolsku i Portugal, top odredišta za dugi boravak digitalnih nomada.

I mnoge zemlje EU također nude neki oblik vize ili programa za digitalne nomade, a Schengen ili EU zona bez putovnica koja pokriva većinu europskih zemalja ima vizu za kratkoročni boravak koja putnicima omogućuje kretanje unutar tog područja za boravke do 90 dana u turističke ili poslovne svrhe, ali posjetitelji unutar tog prostora ne mogu boraviti duže od 90 dana u razdoblju od 180 dana.

U EU Estonija s najpoznatijim programom

Uz šengensku vizu, neke zemlje EU imaju i vlastite programe s dodatnim pogodnostima i bez vremenskog ograničenja od 90 dana, pri čemu je najpoznatiji digitalni nomadski program u EU u Estoniji, koja je i sama već visoko digitalno razvijena, s jedinstvenim programom e-boravka, digitalnim identitetom i statusom koji izdaje država koji omogućava pristup estonskom transparentnom digitalnom poslovnom okruženju.

Estonija je u lipnju 2020. uvela i jednogodišnju digitalnu nomadsku i slobodnu vizu, omogućujući da stranci žive u zemlji dok vode tvrtku koja ne ovisi o lokaciji ili rade na daljinu za tvrtku sa sjedištem izvan Estonije, a tražitelji vize moraju pokazati zaradu od najmanje približno 4000 USD mjesečno za šest mjeseci prije podnošenja zahtjeva.

Iz ATTA-e u izvješću spominju i Hrvatsku koja je, kako kažu, najavila planove za privlačenje digitalnih nomada, posebice onih koji žele ostati dulje vrijeme, što će, smatraju, činiti i više destinacija ne bi li privukle putnike tijekom pandemije i nakon nje.

Hrvatska: Status digitalnih nomada reguliran Zakonom o strancima, imaju porezne olakšice i mogućnost zdravstvene zaštite

I Hrvatska je među zemljama koje su regulirale privremeni boravak digitalnih nomada. Zakon o strancima ih je definirao kao državljane treće zemlje zaposlene ili koji obavljaju poslove putem komunikacijske tehnologije za tvrtku ili vlastitu tvrtku koja nije registrirana u Republici Hrvatskoj i ne obavljaju poslove ili pružaju usluge poslodavcima na području RH.

Privremeni boravak može se odobriti državljanima treće zemlje koji u Hrvatskoj namjeravaju boraviti ili borave u svrhu digitalnog nomadstva, regulirao je novi zakon.

Zakonske su izmjene regulirale i porezno oslobođenje za primitke digitalnih nomada kako bi se time olakšala i njihova odluka da odaberu Hrvatsku kao mjesto boravišta i rada.

Hrvatski sabor je početkom ožujka izglasao zakonske izmjene po kojima digitalni nomadi ostvaruju pravo na zdravstvenu zaštitu, odnosno državljani treće zemlje koji rabe digitalne tehnologije za obavljanje svog posla kojima je odobren privremeni boravak u RH.

Oni neće biti obvezni podnijeti prijavu na obvezno zdravstveno osiguranje, no tada će sami snositi troškove korištenja zdravstvene zaštite u zdravstvenoj ustanovi, odnosno kod zdravstvenog radnika privatne prakse ili drugog provoditelja zdravstvene zaštite.

ATTA iznosi i primjere nekih drugih EU zemalja, poput Češke koja ima dugoročne vize u svrhu poslovanja i digitalnim nomadima omogućava da ostanu do jedne godine, pod uvjetom da mogu dokazati da na bankovnom računu imaju za smještaj i još približno 5000 dolara, a moraju plaćati i oko 80 dolara mjesečno lokalnih poreza. U toj je zemlji privlačno što ima brzi i široko dostupni internet te niske životne troškove.

Portugal nudi vizu za privremeni boravak i boravišnu dozvolu za neovisne radnike i poduzetnike na godinu dana, a digitalni nomadi mogu produžiti ovu vizu do pet godina, nakon čega se mogu prijaviti za stalni boravak. Potrebni su i dokazi o prihodu od približno 730 dolara mjesečno ili drugim financijskim sredstvima, kao i privatno putničko/zdravstveno osiguranje te provjera kriminalne prošlosti.

Španjolski program viza za samozapošljavanje također omogućuje posjetiteljima boravak do jedne godine, pod uvjetom da mogu dokazati da imaju dovoljno sredstava za zasnivanje i održavanje radnog odnosa na neodređeno vrijeme te pokazati liječničku potvrdu o dobrom zdravstvenom stanju i dokaz o privatnom španjolskom zdravstvenom osiguranju.

Njemačka slobodna viza od podnositelja zahtjeva traži da imaju liberalan posao, a ne komercijalnu profesiju, adresu u Njemačkoj i dokaz o zdravstvenom osiguranju i financijskoj samoodrživosti, a kada mu se odobri viza, digitalni nomad treba plaćati i porez njemačkoj vladi te dokazati da njegov posao koristi i lokalnom gospodarstvu.

Nordijske zemlje također olakšavaju digitalnim nomadima život i rad u svojim regijama, pa tako Island nudi dugoročnu vizu za radnike koji zarađuju više od 85.000 dolara godišnje, a Norveška zahtijeva dokaz o zaradi od oko 45.000 dolara godišnje prije oporezivanja, pri čemu bi, kao i u Njemačkoj, digitalni nomad trebao imati i poslove u toj zemlji.

Primjeri izvan Europe

Digitalni nomadi mogu putovati u otočne države Antigvu i Barbudu, gdje je uvjet da imaju prihod od najmanje 50.000 američkih dolara godišnje te da plate naknadu za prijavu između 1500 i 3000 dolara. Tamo traže i dokaz policijske provjere prošlosti, kao i obvezni test na covid-19 i 48-satnu karantenu te dokaz o zdravstvenom osiguranju i moraju pristati platiti zdravstvenu zaštitu primljenu tijekom boravka na otocima.

Barbados nudi 12-mjesečnu radno-odmorišnu vizu koja omogućuje rad s tog otoka, što košta 2000 dolara pojedince i 3000 dolara obitelji, a potreban je također minimalni godišnji prihod od 50.000 dolara.

Bermudi nude sličan program viza, ali ju treba platiti tek 263 dolara i nema limita za minimalni dohodak, ali traže obvezni covid-test i dokaz putnog osiguranja.

Na Kajmanskim otocima digitalni nomadi mogu ostati do dvije godine, ali pojedinci moraju dostaviti dokaz o godišnjoj plaći od najmanje 100.000 dolara, a viza se plaća 1500 dolara za dvije osobe i 500 dolara po uzdržavanoj.

Jamajka, Dominikanska Republika i Panama također pozivaju digitalne nomade, kao i Kostarika, koja više želi samozaposlene ili poduzetnike, a ne i zaposlenike drugih tvrtki, pri čemu traže malu naknadu za prijavu i za vizu moraju dokazati mjesečni prihod od 1000 dolara.

Za digitalne nomade koji žele provesti neko vrijeme u Meksiku opcija je privremena boravišna viza, što omogućuje boravak preko 180 dana i manje od četiri godine ako mogu dokazati prosječno mjesečno stanje na bankovnom računu od približno 20.000 dolara ili približno 1200 dolara mjesečnog prihoda te ako posjeduju tvrtku sa sjedištem izvan Meksika.

Australska radna viza za odmor dostupna je onima od 18 do 35 godina iako je i njihova dugoročna posjetiteljska viza možda dovoljna za neke digitalne nomade.

Nova viza za rad i putovanja na daljinu u Dubaiju omogućava putnicima pristup svim potrebnim uslugama, uključujući telekomunikacijske, komunalne usluge i školu, uz naknadu od 287 dolara, a moraju imati i jednogodišnji ugovor o radu s najmanje 5000 dolara mjesečne plaće ili dokaz o vlasništvu nad tvrtkom i zdravstveno osiguranje koje vrijedi u UAE-u.