KAD JE SVEMIRSKI shuttle Discovery 24. travnja 1990. poletio iz Kennedyjeva svemirskog centra, u njegovu teretnom prostoru nalazio se jedan od najambicioznijih znanstvenih instrumenata ikad izgrađenih. Bio je to Hubbleov svemirski teleskop, golemi opservatorij koji je trebao kružiti iznad Zemljine atmosfere i ondje raditi ono što teleskopi na tlu nisu mogli: promatrati svemir bez zamućenja koje stvara zrak oko našeg planeta.

Hubble je bio zajednički projekt NASA-e i Europske svemirske agencije, nazvan po američkom astronomu Edwinu Hubbleu, čovjeku čiji je rad pomogao dokazati da se svemir širi. Teleskop je u orbitu poslan u sklopu misije STS-31, a u svemir ga je ponio shuttle Discovery. Lansiran je 24. travnja 1990., dok je iz shuttlea pušten dan kasnije, kada je počeo njegov samostalan život u orbiti oko Zemlje.

Veliko obećanje i veliki problem

Od Hubblea se očekivalo mnogo. Teleskop je trebao otvoriti novo poglavlje astronomije, snimati udaljene galaksije, maglice, zvijezde i planete te pomoći znanstvenicima da preciznije razumiju starost i razvoj svemira. Budući da se nalazio iznad atmosfere, mogao je dobiti čišće i detaljnije slike nego većina tadašnjih zemaljskih teleskopa.

No ubrzo je stigao šok. Prve fotografije nisu bile onako oštre kako se očekivalo. Pokazalo se da je glavno zrcalo teleskopa bilo pogrešno izbrušeno. Greška je bila malena, ali za instrument takve preciznosti katastrofalna. Projekt koji je trebao biti NASA-in trijumf odjednom je postao simbol skupe pogreške.

Spas je stigao 1993. godine, kada su astronauti tijekom servisne misije ugradili korektivnu optiku i nove instrumente. Hubble je, pojednostavljeno rečeno, dobio "naočale". Nakon toga počeo je slati prizore koji su promijenili ne samo astronomiju nego i popularnu predodžbu o svemiru.

Fotografije koje su ušle u povijest

Hubble je tijekom desetljeća snimio neke od najpoznatijih svemirskih fotografija. Njegove slike maglica, galaksija i dubokog svemira postale su dio opće kulture. Pomogao je znanstvenicima u proučavanju širenja svemira, nastanka zvijezda, crnih rupa i udaljenih galaksija.

Posebno su važne Hubbleove "duboke" snimke svemira, na kojima se u naizgled praznom dijelu neba pojavljuju tisuće galaksija. Te fotografije pokazale su koliko je svemir golemo i gusto ispunjeno mjesto, čak i ondje gdje golim okom ne vidimo ništa.

Iako su kasnije lansirani moderniji teleskopi, osobito James Webb, Hubble nije postao nevažan. Naprotiv, i dalje radi i nadopunjuje novije misije jer promatra svemir u vidljivom, ultraljubičastom i infracrvenom dijelu spektra. ESA ga i dalje navodi kao aktivan teleskop.

Misija koja je preživjela vlastitu sramotu

Priča o Hubbleu nije samo priča o tehnologiji. To je priča o pogrešci, popravku i dugom znanstvenom životu. Teleskop koji je na početku izazvao neugodu postao je jedan od najuspješnijih instrumenata u povijesti astronomije.

Lansiranje 24. travnja 1990. zato se pamti kao trenutak kada je čovječanstvo u orbitu poslalo oko koje će desetljećima gledati dublje u svemir nego gotovo išta prije njega. Hubble nam nije samo pokazao udaljene galaksije. Pokazao nam je i koliko malo zapravo vidimo dok gledamo samo sa Zemlje.