Foto: Index

'AJMO probati ovako: neka se javi onaj tko nije ništa ukrao, ništa pronevjerio, ništa zamračio. Neka se prijavi onaj tko u proteklih sedam godina nije zloupotrijebio položaj i ovlast, tko se nije obogatio, tko nije podigao kuću, kupio/dobio sat i skupu torbicu, sakrio lovu na strane račune, tko nije uzeo barem paketić spajalica iz ladice, pa da ga Državna revizija ukeba.

Sudeći po količini kriminalnih afera koje nas zasipaju već mjesecima, to se čini puno lakšim poslom nego da se love oni koji su uprljali ruke. Novine uskoro neće nabrajati krive, nego nevine. Oni će biti rariteti, senzacije, ekskluzive, prestižna medijska roba. Remetinec će uskoro biti pretijesan za sve osumnjičenike, pa će biti lakše u njega trpati nevine. Njima će se dijeliti i državna odlikovanja, nazivat će se škole po njima, podizat će im se spomenici, o njima će se učiti u školama. "Evo, ovaj službenik jedini nije ništa ukrao u Ministarstvu prometa". A djeca uredno zapisuju.

Dvostranačje: jedna stranka na vlasti, druga u zatvoru

I dok bi to uštedjelo brojne probleme policiji i pravosuđu, a o prekapacitiranom zatvorskom sustavu da se i ne govori, teškoće bi nastale kad bi se krenulo na izbore. Ako bi se samo neokaljani smjeli kandidirati, u tom slučaju zaista bismo dobili dvostranačje: jedna stranka na vlasti, druga u zatvoru.

Jer pogledajte ovo. Gotovo svi čelnici svih državnih poduzeća, skoro svaki ministar ('ajde pogodite koji nije), gomila državnih tajnika, članovi uprava i nadzornih odbora, članovi stranke, pa poneki oporbenjak ili sveučilišni profesor umočeni su u korupciju i kriminal. Evo sad i gospođe Sanader, ugledne arheologinje, čije su ekskavacije stajale HAC pola milijarde kuna. Veća je rupa nastala u blagajni, nego u zemljji. Što god se tražilo u tim silnim iskopinama, pronašlo se u proračunu. Nema što, bila je to prava potraga za blagom.

Poučak Hrvoja Vojkovića

I dok kaznene prijave putuju poštom, plasiraju se preko medija ili u ladicama čekaju povoljan trenutak za plasiranje, dok se plejadi osumnjičenih HDZ-ovaca sada priključuju i neki SDP-ovci, pa i sam predsjednik Mesić, jedan je čovjek upadljivo pošteđen. Hrvoje Vojković već je bio izbačen iz stranke i Croatia osiguranja, da bi doslovno preko noći dobio amnestiju.

Ušao je na sjednicu Predsjedništva HSLS-a kao osuđenik na smrt, a izašao čist kao prvopričesnik. U četiri sata promijenilo se sve: on ipak dobro obavlja posao u CO-u, tvrtka ipak dobro posluje, on dobiva čak i regionalne nagrade, a koristan je i kao potpredsjednik stranke. Godinama se Vojkoviću sprema lomača, ali on nikako da se na nju popne.

Godinama je upravo Vojković sinonim za spregu politike i biznisa, za korištenje velikog poduzeća kao utočišta za podobne, za sisanje novca, za koalicijsko raskusuravanje. Oko njega je bilo milijun afera, ali on je svejedno u sedlu. Svi se ruše kao snoplje, ali politička kosa nikako da odrubi i njegovu glavu. Recept je, naravno, u omerti. Onaj tko zna šutjeti, onaj tko zna govoriti kad treba, onaj tko zna čuvati tajne, bit će u političkoj milosti. A onaj tko je u političkoj milosti, ne ide na stratište. 

Bajić kao strvinar: hrani se političkim lešinama

Mladen Bajić ne trza na žive zvjerke. On poput strvinara čeka da se pred njega baci politička lešina pa da on obavi posao. Da nahrani statistiku, opere obraz u javnosti, opravda povjerenje vlasti.

I zato ne treba sumnjati da su ove afere koje se plasiraju u javnost i ovi ljudi koji se guraju u Remetinec samo vrh ledenog brijega. I upravo zbog toga bilo bi nam puno lakše da se još sad probere šačica nevinih u vlasti pa da se ubrza čitav proces. Svi su krivi, osim onih koji nisu.

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje