NOVOG američkog predsjednika Joea Bidena čeka iznimno težak i stresan posao. Nade i očekivanja od njegovog mandata su već sada toliki da bi pritisak i stres u nekom trenutku mogli dovesti do prve žene predsjednice SAD-a.

Povijest - čak i ona recentna - očito više nije učiteljica ničega. Ne tako davno veći dio nacije je slavio preporoditelja Trumpa. Sada je mantiju prosvjetiteljstva obukao Biden. I ponovo, s druge strane političkog spektra, gaudeamus. Vivat et republica et qui illam regit (živjela republika i oni koji vladaju).

Za društvo koje bi trebalo zazirati od kulta ličnosti i čvrste ruke Amerika je na dobrom putu da upadne u klopku stalne potrage za populističkim i sudbonosnim figurama. 

Bidenovi birači očekuju neku vrstu filmskog božićnog čuda

Bidenovi birači očekuju neku vrstu filmskog božićnog čuda – Santa Joe koji će donijeti darove pod jelke, osmijehe na lica, ljubav u zajednicu i obasjati čitavu zemlju duhom američkog jedinstva. No, kao što je slikovito prikazano u epizodi South Parka o slavlju pobjede Baracka Obame, mamurluk i problemi "jutra nakon" isti su kao i jučer. 

Progresivni demokrati u licu poznate Alexandrije Ocasio Cortez inzistiraju na progresivnoj politici. Biden, kažu, sada mora udariti punom snagom i odbaciti svoj umjereni demokratizam.

I dio svijeta očekuje nekakvu liberalnu bajkovitu transformaciju

Namjerno sam spomenuo povijest - ciklusi u kojima posljednjih desetak godina na ulicama egzaltirano pleše i pjeva uvijek samo jedna polovica biračkog tijela upućuju na to da karizmatici i retorika potpunog zaokreta te velikih promjena samo produbljuju problem podjela u društvu. No, to su društveni trendovi protiv kojih se teško boriti.

Od Bidena se ne očekuje čudo samo u Americi. I dio svijeta, ako je suditi po medijskim natpisima, očekuje nekakvu liberalnu bajkovitu transformaciju. 

Europa, koja se poprilično umorila od samostalnosti i nepredvidivosti Washingtona, nada se velikoj transatlantskoj pomirbi. NATO i njegov ucviljeni glavni tajnik Jens Stoltenberg nadaju se povratku na staro, kada je većina odgovornosti bila u rukama Amerike. Svi žele da se Washington vrati u Pariški klimatski sporazum. Neki priželjkuju pridruživanje nekoć odbačenom Trans-pacifičkom trgovinskom sporazumu.

Mnogi žele ponovno potpisivanje nuklearnog sporazuma s Iranom. Udruge iz Japana žele da Biden potpiše sporazum o potpunoj zabrani testiranja nuklearnog oružja. Drugi s nadom gledaju na Bidena kao na dobrog starog zaštitnika ideala i demokracije. Popis božićnih političkih želja za Santa Joea je podugačak.

Kapitalni remont i zaokret na staro su gotovo nemogući

Ali svijet se promijenio, baš kao i Amerika. Kapitalni remont i zaokret na staro su gotovo nemogući. I najbolji plastični kirurzi su ograničeni razinom deformacije lica koje su dobili na tretman. 

Sve Bidenove zakonodavne i društvene inicijative te politike bit će u startu ograničene Trumpovim nasljeđem i uvjetovane Bidenovom spremnošću da se nagodi sa svojom demokratskom nutrinom i slijedi Trumpov model donošenja odluka.

Krenimo od prvoga. Trump je ubrzao cjepkanje svijeta i osnaživanje onih zemalja koje žele provoditi samostalniju regionalnu i svjetsku politiku. Iznimno je teško sada uvjeriti pola svijeta da Ameriku treba slušati i da je dostojna da ju se sluša i slijedi. Neke su zemlje, poput Japana, prirodno naklonjene bliskoj suradnji s SAD-om, ali su se u doba Trumpa morale snalaziti kako su znale i umjele.

Bidenovi vanjskopolitički ciljevi i obnova američkog ugleda i moći trenutno imaju najveću šansu za uspjeh ako budu izvedeni "na naglo". 

Dok u zemljama koje teže ka Americi, simpatiziraju ju ili koje bi je radije imale za kompromisnog partnera umjesto Kine ili Rusije vladaju radost i inflacija očekivanja, administracija novoga predsjednika treba u prvih godinu dana – a možda i brže – uspostaviti kontakte, potpisati sporazume, obećati projekte, razumijevanje i zaštitu prije nego što surova globalna svakodnevica, pesimizam i pragmatizam ne učine svoje. 

Željezo se kuje dok je vruće, Amerika si više ne može priuštiti oklijevanje

To bi zahtijevalo i određena financijska ulaganja s obzirom na to da je Kina gotovo sama promijenila pravila igre uspostave partnerskih odnosa sa zemljama u susjedstvu i razvoju. Od Meksika, Latinske Amerike, Europe, Bliskog istoka, Indije, Japana, Koreje i drugih zemalja Azije i Pacifika, Bidenov tim bi morao brzo povući Trumpove teze o plaćanju zaštite, carinama, podjelama i umjesto toga obećati konkretnu suradnju, pomoć, i strateško jedinstvo.   

Željezo se kuje dok je vruće, a Amerika si na svjetskoj sceni više ne može priuštiti oklijevanje.

Međutim, s obzirom na otpor republikanaca, podjelu Senata i predstavničkog doma te utjecaj koji će Trump imati na daljnje formiranje javnog mnijenja polovice Amerikanaca, Biden bi mogao biti primoran kopirati Trumpov čvrsti stil upravljanja.

Donald Trump je većinu svojih ideja implementirao kroz tzv. izvršne uredbe koje su mu temeljem Ustava omogućavale da zaobiđe Kongres. 

Biden bi mogao upasti u klopku populizma

Prema navodima The Washington Posta, Biden također kani kroz seriju izvršnih uredbi nametnuti svoje politike i preskočiti prepreke i diskusije u Kongresu. 

Iako to u budućnosti može uroditi dobrim plodovima, upravo je takav stil spomenuta klopka populizma i unutarnje nagodbe hibridizacije demokratskog i autoritarnog. Društveni trendovi favoriziraju čvrste ruke i veći državni angažman u rješavanju vitalnih državnih i društvenih problema poput ekonomije, zdravstva, školstva, sigurnosti, poreza i plaća. 

U tom kontekstu Biden zapravo nema puno manevarskog prostora da ponudi kvalitativni odmak od trumpizma - povratak ka mitologiziranoj demokraciji o kojoj maštaju njegov glasači, a pri tome žele da taj povratak bude odlučan i nametnut svima odozgo - a pogotovo ne nekakav basnoslovni zaokret. "Ne razlikujemo se previše", čuveni je holivudski kliše razgovora junaka i zlikovca. Iako ni Biden ni Trump nisu ni jedno ni drugo, Amerika neće moći izbjeći sistemsku administrativnu sličnost koju nameće politički zeitgeist. 

*Dr.sc. Branimir Vidmarović je diplomirao i doktorirao međunarodne odnose u Moskvi na MGIMO-u te je specijalist za japansko-kineske odnose.