ZOVITE specijalce, zovite pregovarače, zovite psihijatre! Izgleda da imamo talačku krizu u vladajućoj koaliciji. Nije još vrijeme za paniku, ali situacija se iz dana u dan pogoršava i polako izmiče kontroli. Milorad Pupovac, naime, sve teže podnosi ostanak u koaliciji i koristi svaku priliku kako bi uputio očajnički vapaj za pomoć.

Tako je bilo i u srijedu navečer u emisiji Otvoreno HTV-a. Kao formalni predstavnik vladajuće koalicije, u svojim istupima više je naginjao oporbi, kritizirao i koaliciju i Vladu, govorio o korupciji u tijelima vlasti, tražio pomoć kompetentne oporbe, ponovno natuknuvši kako razmišlja o izlasku iz Vlade.

Sve u svemu, odavao je dojam osobe zatočene u grupi kojoj zapravo ne želi pripadati, o kojoj ima vrlo loše mišljenje i u koju je zapravo uvučen protiv svoje volje. Međutim, osjećajući se kao da mu Ivan Čehok zdesna drži pištolj uperen u rebra, svaki put kad bi pretjerao u napadu kritičnosti, Pupovac se brzo ispravljao i posezao za njemu tako neprirodnim prvim licem množine. "Mi u vlasti moramo učiniti više". Ako to nije vapaj za pomoć, ne znamo što jest.

Preuranjeni definitivni oproštaj

Pupovac je zatočen u HDZ-ovoj vlasti već petu godinu. I začudo, još nije razvio "Stockholmski sindrom", nije zavolio svog otmičara i ne pokazuje znakove da je spreman to učiniti. Dapače, u prve četiri godine mandata redovito je dao naslutiti kako je spreman napustiti suradnju s HDZ-om: bilo zato što Sanader nije poštivao rokove određene sporazumom, bilo zato što je bio ogorčen potezima pojedinih ministara.

Sjetimo se kako je pred sam kraj prethodnog mandata 2007. godine žestoko napao Jadranku Kosor zbog otkrića da je uselila u MORH-ov stan iz kojeg je prethodno izbačena srpska obitelj, izjavivši kako je Kosorica sramota za hrvatsku Vladu i da ne želi s njom više surađivati. Zvučalo je to kao definitivni oproštaj. Ali na njegovu žalost, ipak preuranjeni.

U predizbornoj kampanji Pupovac je navijao za pobjedu SDP-a i HNS-a jer je vjerovao da će se puno bolje osjećati u koaliciji s ideološki srodnim strankama. Kad je ta fantazija pala u vodu, odugovlačio je s potpisivanjem koalicijskog ugovora, odbivši čak i ponuđeno visoko mjesto u Vladi.

No, kad se prašina slegla i SDSS napokon rasporedio svoje ljude po resorima, Pupovac je posegnuo za prvom prilikom da pobjegne iz zatočeništva. Priznanje Kosova izgledalo je kao sasvim dobar razlog da srpska manjina povuče svoju podršku Vladi koja, po njihovu mišljenju, zaoštrava odnos sa Srbijom. Ali, po običaju ustanovljenom u prethodne četiri godine, Pupovac je na kraju ipak procijenio kako će srpska manjina više profitirati u vlasti, nego izvan nje. I opet je, po tko zna koji puta, prešao preko svoje prijetnje. Odlučio je biti talac - do prve iduće prilike.

Talačka krivnja

Naravno, ne treba misliti da je Pupovac slijep na sve greške vladajuće koalicije, niti da je spreman prešutjeti korupciju, način donošenja odluka u koaliciji, Zakon o poljoprivrednom zemljištu kojim se nanosi šteta srpskoj manjini i još mnogo, mnogo toga. Zato uporno prijeti izlaskom iz Vlade i zato u Otvorenom nastupa kao medijator koji će pozvati oporbu da ovoj nesposobnoj vlasti pomogne rješenjima za prevladavanje krize.

SDP-ovac Zlatko Komadina u čudu ga je pogledao: "Mi bismo znali pronaći rješenja". A Pupovac na to slegnuo ramenima i pomirio se s vlastitom sudbinom. "Najlakše bi bilo napustiti brod koji ima teškoće", odgovorio je na pitanje o mogućnosti da napusti koaliciju. "Preuzeli smo dio tereta".

Naravno, ne treba Pupovca previše žaliti. On je u proteklih dvadesetak godina više puta stao uz bok HDZ-u kad se trebalo izboriti za interese srpske manjine, u čijeg se legitimnog predstavnika uspio pretvoriti. I (pre)više puta je napadao Račanovu koaliciju zato što mu nije ponudila ono što mu je kasnije dao Sanader.  Ali ovih dana, kao nikad u prethodnih pet godina, potpredsjednik SDSS-a ne pokazuje toliku potrebu da pobjegne iz ove talačke krize.

Možda Pupovac nije razvio Stockholmski sindrom, ali je zato usavršio sindrom taoca koji je spreman trpjeti zatočeništvo do krajnjih granica, računajući da će se na kraju ogrebati za dio plijena. Samo što nije svjestan da je na kraju jednako kriv onaj koji krade, kao i onaj tko drži ljestve. Ili glumi taoca. 

> Ostale komentare autora pročitajte ovdje

Fotomontaža: Index