UOČI koncerta Marka Perkovića Thompsona u Rijeci, s kojeg je poručeno da gradu treba Isus, riječki nadbiskup Mate Uzinić skrenuo je pažnju na Isusa koji suosjeća sa svojim učenicima, ali i s "onim drugima" kojima je potrebno njegovo suosjećanje.

O porukama nadbiskupa i pjevača na N1 televiziji govorila je teologinja i aktivistica Lana Bobić.

Proteklog vikenda, na jutarnjoj misi u katedrali svetog Vida u Rijeci, nadbiskup je uspio u onome što se donedavno činilo nemogućim - okupiti na misi molitelje s trgova i one koji im se protive.

"Drago mi je što sam sve te ljude vidjela zajedno u crkvi. Neovisno o tome percipira li ih javnost kao desne ili lijeve, i mediji su u tome prepoznali nešto lijepo, a mislim da je to znakovito za naše društvo", rekla je Bobić, dodajući da je društvo preopterećeno ekstremnom polarizacijom.

Riječki nadbiskup je, smatra, na to odgovorio jednostavnim činom otvaranja vrata katedrale i dijeljenjem zajedničkog prostora. Ipak, teologinja ne misli da će do pomirenja doći tako lako.

"Govorimo o nepomirljivim razlikama, no ovo su možda načini na koje možemo pokušati preobraziti sukobe u našem društvu. Taj čin je simboličko otvaranje srca. Zašto kažem da nema pomirenja? Svi su prenijeli tu 'nevjerojatnu vijest' o dijeljenju prostora, no članice kolektiva 'Dodirni mi koljena', koje se protive molitvama na trgovima, demantirale su da je do pomirenja došlo. Nažalost, većina molitelja nakon mise nije ostala u crkvi moliti u tišini, već su izašli na trg ispred katedrale", pojasnila je.

Tri razine važnosti Uzinićevog čina

Čin riječkog nadbiskupa, naglašava Bobić, važan je i inspirativan na tri razine. "Prva je crkvena razina. Uzinić tim činom pokazuje što je Kristova Crkva i da je kao takva otvorena svima. Ne broji krvna zrnca, ne uzima si za pravo popisivati grijehe i ponašanja koja bi netko trebao slijediti da bi bio vjerodostojan kršćanin", kazala je.

Druga razina važnosti, navodi, odnosi se na društvo.

"Crkva je ta koja drži svoja vrata otvorena. Ono što je najindikativnije jest, ako pogledamo komentare, svi su bili pozitivni. To mi govori da bez obzira na nepremostive ideološke razlike, u ovom narodu postoji želja da transformiramo naše sukobe i da, unatoč neslaganjima, ipak živimo u miru i smanjujemo ekstremnu polarizaciju. Mislim da to budi nadu", smatra Bobić.

Naglašava da se ta polarizacija politički instrumentalizira i potiče. "Velika većina želi se baviti pravim problemima u državi, poput inflacije, a ne stvarima koje često miču fokus s ključnog i s razloga zbog kojih djeca idu gladna spavati ili osobe s invaliditetom nemaju podršku", dodaje.

Uloga države i sekularnost

Treća razina koju Uzinićev čin otvara, smatra Bobić, jest pitanje uloge države. "Imamo li mehanizme očuvati naše ustavne vrijednosti ravnopravnosti? Sekularnosti države? Koliko sekularnost možemo osporavati pravom na slobodu vjeroispovijesti, a na koji način možemo očuvati slobodu vjeroispovijesti, ali istovremeno i ustavne temelje naše zemlje?", pita se Bobić.

Dodaje kako se moramo zapitati instrumentaliziraju li politički akteri sukobe za vlastiti oportunizam ili u njima traže način da zaštite ustavne vrijednosti i poštivanje svih ljudi. "Svi bismo se kao građani trebali upitati - tko ovo koristi radi poticanja daljnje polarizacije, a tko nastoji, ne riješiti, ali ublažiti sukob na način da je s njim moguće živjeti", podcrtava.

Zbog pomirljivih stavova, nadbiskupa Uzinića često nazivaju "crvenim biskupom". "Ponekad izbjegavam dati podršku nadbiskupu. Kad mu dam podršku jer vidim da želi nenasilno transformirati sukob, on biva napadnut radi te podrške i zbog epiteta koji se meni pripisuju", kaže Bobić.

"Kao aktivistkinja borit ću se protiv politika koje zastupaju inicijative poput 'Muževni budite' ili Željke Markić, ali kao kršćanka moram znati da Bog jednako voli i zove u svoj zagrljaj i Željku Markić, i članice kolektiva 'Dodirni mi koljena', i mene", zaključila je Lana Bobić.