TISUĆE ljudi okupilo se u utorak u Tabrizu oplakujući pogibiju predsjednika Ebrahima Raisija u helikopterskoj nesreći u kojoj su uz ministra vanjskih poslova poginula još sedmorica članova izaslanstva, no čini se da je izostalo javno žalovanje kakvo je viđeno na nekim prethodnim komemoracijama.

Manje ljudi od očekivanog

Državna televizija prenosi snimke uživo okupljenih ljudi, mnogi od njih odjevenih u crno, kako se udaraju u prsa dok se kamion s lijesom prekriven bijelim cvijećem polagano probijao kroz gomilu.

No, iako državna televizija javlja o velikom mnoštvu ljudi u Tabrizu, upućeni u stanje u Iranu vide suštu suprotnost javnog žalovanja u odnosu na prethodne komemoracije u povodu smrti ostalih visokih dužnosnika tijekom 45 godina povijesti Islamske Republike.

Iako je Iran proglasio petodnevnu žalost za Raisija, izostala je emocionalno nabijena retorika koja je pratila smrt Kasema Soleimanija, zapovjednika Revolucionarne garde koji je likvidiran u američkom raketnom napadu 2020. u Iraku. Njegov pogreb je privukao golemo mnoštvo ljudi koji su plakali i jecali u tuzi i bijesu.

Raisijevo tijelo bit će premješteno u sveti šijitski grad Kom, gdje su planirani daljnji obredi, a u srijedu će tijelo bivšeg predsjednika biti dovezeno u Teheran u Veliku džamiju Mosala, gdje će vrhovni poglavar Irana Ali Hamnei održati molitve za Raisija i druge žrtve nesreće. Raisi će u četvrtak biti pokopan u rodnom gradu Mashadu, u istočnom Iranu.

Produbljavanje krize

Smrt predsjednika dolazi u trenutku sve dublje krize između vjerskog vodstva i iranskog društva glede niza problema, od sve čvršće političke i društvene kontrole do ekonomskih nedaća.

Kako bi donekle obnovili legitimitet nakon povijesno najniže izlaznosti na parlamentarnim izborima u ožujku, od svega 41 posto, iranski klerici se moraju potruditi da privuku ljude na prijevremene predsjedničke izbore zakazane za 28. lipnja.

No Iranci se još uvijek bolno prisjećaju brutalnosti islamskog režima prilikom gušenja prosvjeda izazvanih smrću mlade 22-godišnje Mahse Amini u pritvoru ćudoredne policije, uključujući masovna uhićenja i egzekucije.

Uz to, opće rašireno nezadovoljstvo i gnjev zbog sve težih uvjeta života i rasprostranjene korupcije također će nagnati brojne Irance da ostanu kod kuće.

Gubitak nade u promjene

Analitičari tvrde da su milijuni Iranaca izgubili nadu da bi vladajući mule i ajatolasi mogli riješiti tešku gospodarsku krizu uzrokovanu lošim upravljanjem, sankcijama zapada i korupcijom, navodi Reuters.

I dok Iranci sve teže žive, svjetski mediji su prije nekoliko godina naveliko izvještavali o ogromnom bogatstvu koje posjeduju iranske mule i ajatolasi.

U tekstu Forbesa pod naslovom "Mule milijunaši" se otkriva sva pohlepa za moć i novac šijitskih lidera nakon što su došli na vlast u Iranu te je navedeno da je samo ajatolah Ali Hamenei "težak" 95 milijardi dolara.

Iranske mule i ajatolasi su, kako se tvrdi, silne milijarde stekli na temelju monopola nad dobrotvornim organizacijama i vjerskim svetištima, kao i kontrolom nad kompletnom iranskom ekonomijom, bankama, hotelima, ljekarnama i poduzećima.